REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1441/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane punomoćniku Zlatku Greguriću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač- Gregurić i Hrvoje Mladinić, Bjelovar protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnici Vesni Vignjević-Žak, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vesna Vignjević-Žak i Boško Žak, Bjelovar, uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog punomoćniku Zlatku Greguriću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić, Bjelovar, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1585/2023-2 od 21. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj P-8/2017-73 od 23. veljače 2023., na sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1585/2023-2 od 21. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj P-8/2017-73 od 23. veljače 2023., postavljajući tri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
1. Da li je banka u odnosu na budućeg kupca posebnog dijela nekretnine postala nesavjesna kada je dostavila podatke o dugu založnog vjerovnika po jedinoj partiji kredita koji je u tom trenutku bio osiguran okvirnim ugovorom o osiguranju upisom založnog prava na nekretnini u kojoj se taj poseban dio nekretnine nalazio, i kad je taj kupac u skladu sa nalogom prodavatelja (koji je ujedno i založni vjerovnik) prema uputi banke izvršio isplatu kupoprodajne cijene u korist banke s naznakom da podmiruje dug založnog vjerovnika po toj partiji kredita?
2. Da li banka nakon saznanja da je stan prodan, da je uplata izvršena u skladu sa uputom po njima ovlaštene osobe i uz suglasnost založnog vjerovnika bila ovlaštena na zakonit način isti taj stan, a temeljem prethodno upisanog okvirnog ugovora o osiguranju upisom založnog prava optereti novim kreditima?
3. Da li je banka prilikom izdavanja parcijalnih brisovnih očitovanja (za brisanje tereta na pojedinim posebnim dijelovima nekretnine) bila dužna postupati u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja i voditi računa da brisovna očitovanja izdaje pod istim ili barem podjednakim uvjetima za sve, to više jer je imala saznanja da su svi stanovi prodani i da je tužena uplatila iznos prema izračunu banke ali da prethodno nije zatražila formalno pismo namjere?
2. Tužiteljica u odnosu na postavljena pravna pitanja nije navela razloge iz kojih bi proizlazilo da su postavljena pitanja važna ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razloge za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5.1. Prema odredbi čl. 385 a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili
- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
5.2. Prema odredbi čl. 387. st. 2. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te jasno naznačiti razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti (čl. 387. st. 3. ZPP).
6. Međutim, uz to što su postavljena pitanja usko vezana za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije navela razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, tužiteljica se, izražavajući svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka, sadržajno poziva na pogrešno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, ponavljajući time žalbene razloge, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
7. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
