REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5410/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom BOSCAFF d.o.o., Marofska 18a, Varaždin, OIB 00432595744, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije vjerovnika CONCETTO RIZZO iz Italije, Viale Luigi Sturzo N. 45, OIB 01433322210, kojeg zastupa punomoćnica Saša Omeragić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vaić & Dvorničić d.o.o. iz Pule, M. Držića 3/I, protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4211/2021-2 od 15. rujna 2021., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-231/2020-31 od 21. srpnja 2021., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije vjerovnika CONCETTO RIZZO iz Italije.
Obrazloženje:
1. Vjerovnik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4211/2021-2 od 15. rujna 2021., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St- 231/2020-31 od 21. srpnja 2021., a kojim je utvrđeno da su vjerovnici dužnika prihvatili izmijenjeni plan restrukturiranja od 20. svibnja 2021., pa je potvrđen predstečajni sporazum.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije vjerovnik postavlja pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. Postavljena pitanja glase:
"1. Da li u predstečajnom postupku sud ima pravo i dužnost odbiti uvažiti ovršnu ispravu kojom (razlučni) vjerovnik (koji se odrekao prava na odvojeno namirenje) i čija je tražbina osporena, dokazuje postojanje svoje tražbine, ako je raspolaganje (razlučnog) vjerovnika (koji je ujedno zakonski zastupnik dužnika) i predstečajnog dužnika u smislu zaključenja navedene ovršne isprave u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala, bilo uskratom prava glasa (razlučnom) vjerovniku (koji se odrekao prava na odvojeno namirenje) i čija je tražbina osporena, unatoč tomu što postojanje svoje tražbine dokazuje ovršnom ispravom, bilo odbijanjem potvrđivanja predstečajnog sporazuma?
2. Da li rok za završetak predstečajnog postupka od 300 dana od otvaranja predstečajnog postupka onemogućuje sud da odredi prekid predstečajnog postupka ako utvrdi da odluka o utvrđivanju prihvaćanja plana restrukturiranja i potvrđivanju predstečajnog sporazuma ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li pravo ili pravni odnos na kojemu se temelji odlučno pravo glasa vjerovnika za glasovanje o planu restrukturiranja, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), te ako je odgovor na to pitanje pozitivan, da li je sud u tom slučaju dužan za potrebe odluke o utvrđivanju prihvaćanja plana restrukturiranja i potvrđivanju predstečajnog sporazuma riješiti to prethodno pitanje?
3. Da li je stečajni sud u smislu utvrđivanja prihvaćanja plana restrukturiranja i potvrđivanja predstečajnog sporazuma dužan zauzeti i na jasan način izložiti razloge, pogotovo za slučaj konkretnih prigovora pojedinog vjerovnika, zbog kojih nije utvrdio postojanje okolnosti iz čl. 61. st. 1. alineja 1. i 2. Stečajnog Zakona, odnosno
- može li sud prilikom ocjene da li se planom restruktriranja umanjuju prava vjerovnika ispod razine koju bi razumno očekivali ostvariti u slučaju neprovedbe restrukturiranja poslovanja dužnika, uzeti u obzir razlučno pravo na namirenje iz imovine predstečajnog dužnika ne ispitujući je li isto utemeljeno na ništetnom temelju i zanemarujući da je u pogledu istoga u tijeku i u zemljišnoj knjizi zabilježen sudski postupak radi utvrđenja ništetnosti i pobijanja dužnikovih pravnih radnji te
- je li sud dužan prilikom ocjene da li iz plana restrukturiranja proizlazi vjerojatnost da će njegova provedba omogućiti sposobnost za plaćanje dužniku u razdoblju do kraja tekuće i u dvije sljedeće kalendarske godine, kritički i logički, pa i provedbom odgovarajućeg vještačenja ako postoji sumnja da predstečajni dužnik ide za time da raspolaže suprotno prisilnim propisima i pravilima javnog morala, preispitati jesu li projekcije budućeg poslovanja (uz predviđenu rasprodaju sve imovine dužnika i gašenje pojedinih grana djelatnosti dužnika) realne u svezi sa registriranim djelatnostima predstečajnog dužnika i stanjem na tržištu?"
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ovoga suda ocijenjeno je kako podneseni prijedlog za dopuštenje revizije nema propisani sadržaj.
5. Naime, prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Uz postavljena pitanja nisu izloženi razlozi njihove važnosti na način kako je to predviđeno odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno nisu određeno iznijeti valjani razlozi zbog kojih podnositelj smatra da bi pitanja koja postavlja u prijedlogu bila važna jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. Naime, predlagatelj uvodno kao razlog važnosti postavljenih pitanja navodi kako u vezi s pitanjima nema prakse revizijskog suda, odnosno da je riječ o pitanjima o kojima postoji nejedinstvena praksa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kod toga samo uz pitanje pod 2. ukazuje na navodno suprotnu praksu (rješenje Visokog trgovačkog suda Pž 7669/2017-2 od 3. siječnja 2018.) koja nije primjenjiva u predmetnom postupku zbog toga što je riječ o različitim postupcima i različitim postupovnopravnim situacijama.
6.2. U preostalom dijelu obrazlaganja postavljenih pitanja predlagatelj opširno iznosi: činjenične okolnosti koje se odnose na postupke koji nisu u izravnoj vezi s predmetnim i o kojima nije moguće odlučivati u (posebnom, specifičnom insolvencijskom) postupku predstečajne nagodbe; izražava nezadovoljstvo pravnom pozicijom vjerovnika TJ; iznosi nezadovoljstvo postojećim zakonskim okvirom itd. Takvo obrazloženje (djelomično i eventualno) ukazuje na važnost postavljenog pitanja za odluku u konkretnom postupku, ali ne i važnost u smislu jedinstvene primjene prava ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Zbog navedenog, ovdje je još potrebno vjerovniku naglasiti, nije dovoljno u prijedlogu izložiti razloge neslaganja s pobijanom odlukom (koliko god ono bilo opširno i/ili činjenično i pravno utemeljeno), kao što nije dovoljno u prijedlogu navesti da se radi o pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda. Predlagatelj je dužan navesti takve određene razloge koji će uvjeriti revizijski sud u važnost postavljenih pitanja i potrebu preispitivanja pravnih shvaćanja upravo u odnosu na postavljeno pitanje. Stoga izloženi razlozi ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima.
8. Zbog navedenoga nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, za dopuštenje revizije radi preispitivanja pobijane odluke. Radi toga je prijedlog za dopuštenje revizije odbačen primjenom odredbe čl. 387. st. 5. ZPP u vezi s odredbom čl. 392. st. 6. ZPP.
Zagreb, 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
