REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-769/2013-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića, predsjednika vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, i Josipa Turkalja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. K., C., koju zastupa načelnik L. K. i punomoćnik D. A., odvjetnik u D., protiv 1. tuženika M. D., pok. M., nepoznatog boravišta, 2. tuženika B. D., pok. M., nepoznatog boravišta, oba zastupana po privremenoj zastupnici N. S., odvjetnici iz D., 3. tuženika-protutužitelja M. D., pok. N., iz D., ..., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku iz D., 4. tuženika Đ. D., pok. N., iz Lj., ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva J., M. i L. j.t.d. iz D., 5. tuženice P. D., pok. N., iz Lj., 6. tuženice J. D., ud. N., iz Lj., ... P., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva Jakšić, M. i L. j.t.d. iz D., 7. tuženika I. D., pok. N., iz Lj., ..., P., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva J., M. i L. j.t.d. iz D., 8. tuženice P. R. rođ. D., iz R., G. ..., G., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva J., M. i L. j.t.d. iz D., 9. tuženika-protutužitelja M. D. iz Z., ..., zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku iz Z., 10. tuženika-protutužitelja I. D. iz Z., ..., zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku iz Z., 11. tuženice-protutužiteljice A. D. iz Z., ..., zastupane po punomoćniku M. L., odvjetniku iz Z. i 12. tuženika I. D. pok. M., iz Lj., ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva J., M. i L. j.t.d. iz D., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice-protutuženice, te reviziji 3. tuženika-protutužitelja M. D., pok. N., kao i reviziji 9. tuženika-protutužitelja M. D., 10. tuženika-protutužitelja I. D. i 11. tuženice-protutužiteljice A. D., protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-4393/12-2 od 28. studenoga 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1130/07 od 8. veljače 2012., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

Revizija 3. tuženika-protutužitelja M. D., pok. N., te revizija 9. tuženika- protutužitelja M. D., 10. tuženika-protutužitelja I. D. i 11. tuženice-protutužiteljice A. D., u dijelu u kojem se te revizije odnose na dio drugostupanjske presude koji se odnosi na novčane protutužbene zahtjeve odbijaju se kao neosnovane.

r i j e š i o  j e :

I. Revizije tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

II. Revizija 3., 9., 10. i 11. tuženika, u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev te nenovčane protutužbene zahtjeve odbacuju se kao nedopuštene.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na podnesene revizije tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica O. K. isključivi vlasnik nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest.zem. ... z.ul. ... k.o. Lj. pa su tuženici dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice O. K. na predmetnoj nekretnini temeljem ove presude, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev iz protutužbe tuženika-protutužitelja

M. D. pok.N., koji glasi:

"Dužan je tužitelj-protutuženik O. K. iz C., priznati tuženiku ad.3.-protutužitelju M. D. pok.N. iz D., suvlasnost 4/72 dijelova zgrade čest.zgr. ... izgrađene na čest.zem. ... z.ul k.o. Lj., koja u naravi predstavlja restoran "...", te mu na ime koristi koje je imao posjedovanjem njegovog suvlasničkog dijela ove nekretnine isplati 249.750,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama računajući od 31.10.2007.g. pa do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. pa do isplate na naprijed navedeni iznos platiti kamatu koja se izračunava uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te mu od 01.11.2007.g. pa ubuduće redovito mjesečno najkasnije do 8-og u mjesecu za protekli mjesec plaćati kunsku protuvrijednost iznosa od 562,50 EUR po srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa naprijed navedenim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, u roku od 15 dana."

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev iz protutužbe tuženika-protutužitelja M. D., I. D. i A. D., koji glasi:

"Dužan je tužitelj-protutuženik O. K. iz C., priznati tuženicima ad.9, ad.10 i ad.11 – protutužitelju M. D., I. D. i A. D., suvlasništvo u 1/18 dijela svakome zgrade čest.zgr. ... izgrađene na čest.zem. ...z.ul. ... k.o. Lj., koja u naravi predstavlja restoran "...", te im na ime koristi koje je imao posjedovanjem njihovih suvlasničkih dijelova ove nekretnine isplati 724.608,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama računajući od 31.10.2007.g. pa do isplate i to po kamati koja se izračunava uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.11.2007.g. pa ubuduće, redovito, mjesečno najkasnije do 8-og u mjesecu za protekli mjesec plaćati im po kunsku protuvrijednost iznosa od 1.632,00 EUR po srednjem tečaju HNB na dan isplate, sve u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 41.961,36 kuna u roku od 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom žalbe koje su podnijele iste osobe koje su podnijele revizije su odbijene.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli 3. tuženik-protutužitelj M. D., te odvojeno od 3. tuženika, 9., 10. i 11. tuženici-protutužitelji, a reviziju je podnio i tužitelj protiv odluke o troškovima postupka.

4. Tuženici koji su podnijeli revizije predlažu drugostupanjsku presudu ukinuti odnosno preinačiti.

5. U odgovoru na revizije tuženika tužitelj osporava dopuštenost podnesenih revizija, predlaže podnesene revizije odbaciti odnosno odbiti.

6. Revizija tužitelja nije dopuštena, a nisu dopuštene niti revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev te nenovčane protutužbene zahtjeve. U dijelu koji se odnosi na novčane protutužbene zahtjeve podnesene revizije tuženika nisu osnovane.

7. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je sporna nekretnina (čest.zem. ... z.ul k.o. Lj.) nekadašnji otok u rječici Lj. a sada je u naravi izgrađeni kompleks restorana "..." koji se sastoji od zgrade restorana, pomoćnih objekata, terasa prilaza i ostale infrastrukture, s time da ti objekti nisu ucrtani u katastarski plan, a prema podacima iz zemljišne knjige tuženici su suvlasnici sporne nekretnine.

8. Utvrđeno je, također, da su suvlasnici i posjednici predmetne nekretnine "ugovorom o daru" od 15. siječnja 1967., zemljište darovali P. K. A. i stjecatelja uveli u posjed, u katastarskom operatu kao samoposjednik nekretnine da je bio evidentiran N. D. pok. M. prednik tuženika 3. do 5., na predmetnoj nekretnini, da su odmah započeli radovi, a restoran je otvoren u kolovozu 1968.

9. Utvrđeno je i to da je za gradnju lokacijska dozvola izdana 6. ožujka 1968., građevinska dozvola 12. kolovoza 1968., uporabna dozvola 8. siječnja 1969., a P. K. A. je nakon gradnje restoranskog kompleksa pripojen tadašnjem S. D. Iz njenog sastava se izdvojio O. U. koji je pripojen H. D., a na temelju ugovora o podjeli i diobenoj bilanci izdvojen je H. C. a to društveno poduzeće je ugovorom od 23. prosinca 1993., na koji je Javno braniteljstvo Republike Hrvatske dalo suglasnost, ustupilo predmetnu nekretninu bez naknade O. K. (tužitelj).

10. Utvrđeno je, također, da je gradnja na predmetnoj nekretnini bila opće poznata, nitko od tuženika odnosno njihovih pravnih sljednika se gradnji nije protivio niti je pokretao bilo kakav postupak radi zaštite vlasništva ili posjeda i prvo protivljenje upisanih suvlasnika u predmetne nekretnine uslijedilo je kada je podnesena tužba 6. kolovoza 2007.

11. Dakle, utvrđeno je da je kompleks restorana "..." sagrađen na tuđem zemljištu, ali uz znanje i bez protivljenja, dakle, konkludentnu suglasnost upisanih suvlasnika.

12. Nižestupanjski sudovi zaključuju da je pravni prednik tužitelja stekao navedeno zemljište primjenom paragrafa 418. bivšeg Općeg građanskog zakonika, a prema tom propisu, ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta.

13. Prvo pitanje radi kojeg je 3. tuženik M. D. podnio reviziju glasi:

"1. Je li pošteni graditelj osoba koja zna da gradi na tuđem zemljištu?".

14. Međutim, za primjenu paragrafa 418. bivšeg OGZ (nije sporno da je ovo mjerodavni propis u konkretnom slučaju) nije bitno je li graditelj osoba koja zna da gradi na tuđem zemljištu već je bitno da li on gradi bez znanja i protiv volje vlasnika. Prema tome, prvo pitanje zbog kojeg je 3. tuženik podnio reviziju je bezuspješan pokušaj da se problematizira primjena paragrafa 418. bivšeg OGZ, pa o ovom pitanju zapravo ne ovisi rješenje u ovom sporu.

15. Obrazlažući navedeno pitanje 3. tuženik zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. međutim, kako reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pitanje zbog kojeg se podnosi revizija mora biti utemeljeno na utvrđenom činjeničnom stanju.

16. Uostalom, duljina vremena koje je proteklo od gradnje do reakcije tuženika daje pouzdan temelj za zaključak da je restoran izgrađen sa znanjem i uz izričitu ili konkludentnu suglasnost vlasnika zemljišta.

17. Niti općeniti razlozi koje 2. tuženik iznosi obrazlažući zbog čega je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, nisu takvi da bi bilo opravdano zaključiti da je to pitanje važno u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP).

18. Ostalim pitanjima zbog kojih je podnesena revizija 3. tuženik opet osporava pravilnu primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju (pitanje se odnosi na valjanost ugovora o ustupanju nekretnine od 23. prosinca 1993.).

19. Dakle, ta pitanja odnose se isključivo na konkretan slučaj, pa se zapravo ne radi o pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

20. Naime, pod pravnim pitanjem u smislu navedene odredbe podrazumijeva se pitanje koje je važno za odluku u konkretnom predmetu, međutim, tim pitanjem mora biti problematizirana primjena prava na općenit način, tako da se odgovorima na to pitanje rješavaju dvojbe koje se odnose na primjenu prava u drugim podudarnim slučajevima. U ovom slučaju radi se o pitanjima koja se odnose isključivo na valjanost jednog ugovora.

21. Osim toga, ako bi se i moglo smatrati da se radi o pravnim pitanjima u smislu čl. 382. st. 2. ZPP mora se uočiti da, obrazlažući zbog čega ta pitanja smatra važnim u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP 3. tuženik iznosi samo to da su navedena pitanja "bitna za rješenje konkretnog spora jer je pobijana presuda županijskog suda upravo utemeljena na pogrešnoj primjeni čl. 41. Zakona o pretvorbi".

22. Međutim, nije određeno izneseno zbog čega bi to pitanje bilo važno za jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 2. i čl. 392.b st. 2. ZPP.

23. Dakle, na temelju čl. 392.b st. 1. i 2. ZPP revizija 3. tuženika je odbačena u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev i nenovčane protutužbene zahtjeve.

24. Iz sadržaja revizije koju su podnijeli 9. – 11. tuženici proizlazi da je ta revizija podnesena na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, međutim, s obzirom da vrijednost predmeta spora u odnosu na tužbeni zahtjev i nenovčane protutužbene zahtjeve ne prelazi iznos od 200.000,00 kn ta revizija nije dopuštena.

25. Ako bi se i moglo smatrati da se u navedenoj reviziji 9. - 11.tuženika može razabrati pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, mora se istaknuti da revizija ne sadrži razloge u smislu odredaba čl. 382. st. 2. ZPP i čl. 392.b st. 2. ZPP, pa je u tom dijelu revizija 9. – 11. tuženika odbačena.

26. Dakle, s obzirom da je drugostupanjska presuda pravomoćna, a odbačene su revizije u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev i nenovčane protutužbene zahtjeve ostaje utvrđeno da je prednik tužitelja stekao građenjem vlasništvo nekretnine 1968., pa nisu osnovane revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na novčane zahtjeve.

27. Treba još reći da se neosnovano pozivaju 9. – 11. tuženici na svoje pravo na novčanu naknadu zbog uporabe njihove stvari ističući da oni imaju pravo na naknadu za korištenje njihove stvari sve do upisa tužitelja u zemljišne knjige.

28. Naime, u konkretnom slučaju radi se o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona, građenjem 1968., pa je stjecanjem vlasništva tužitelja, odnosno njegovog prednika, prestalo pravo vlasništva tuženika odnosno njihovih pravnih prednika.

29. Revizije koje su podnijeli tuženici u odnosu na novčane zahtjeve, zbog izloženih razloga odbijene su na temelju čl. 393. ZPP.

30. Tužitelj je podnio reviziju kojom se pobija odluka o troškovima postupka, međutim, na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno je pravno shvaćanje prema kojem revizija nije dopuštena protiv odluke o troškovima postupka (Su-IV-19/15-15 od 16. studenog 2015.). Zbog toga je i revizija tužitelja odbačena na temelju čl. 392.b st. 1. ZPP.

31. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na revizije tuženika jer ti podnesci (odgovori na revizije) nisu bili potrebni.

Zagreb, 27. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić, v.r.