REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1207/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Dubravke Sudac, iz Osijeka, Ulica kneza Trpimira 7, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Marko Pažitka, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1107/2022-5 od 5. srpnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-184/2020 od 24. svibnja 2022., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovara na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1107/2022-5 od 5. srpnja 2023., kojom je pod točkom I. izreke preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-184/2020 od 24. svibnja 2022., na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženici isplatiti tužiteljici na ime dodatka za rad na terenu ukupan iznos 7.351,52 EUR / 55.390,00 kn, a pod točkom II. izreke je naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 530,89 EUR / 4.000,00 kn, a u preostalom dijelu je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica navodi da podnosi prijedlog za dopuštenje revizije temeljem odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja za koje navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Da li policijski službenik koji je upućen i obavlja poslove granične kontrole na graničnom prijelazu na teritoriju druge države temeljem međunarodnog sporazuma Republike Hrvatske s drugom državom na čijem teritoriju se granična kontrola obavlja (u konkretnom slučaju Republike Slovenije), ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (u konkretnom slučaju članak 56. (NN 104/13) i 50. (NN 112/17))?
2. Da li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i NN 112/17) vezan tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike obzirom na odredbe čl. 120. (NN 104/13) i 101. (NN 112/17) Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te Dogovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, uključujući ona o vremenskom važenju tumačenja?
3. Primjenjuje li se tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike br. 1/50 od 12. veljače 2019. na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, odnosno na utuženo razdoblje u ovom predmetu?
4. Ovisi li ostvarivanje prava na dodatak za rad na terenu državnog službenika i namještenika o nastanku određenih povećanih troškova zbog rada na terenu (kao što su trošak prehrane, prijevoza i sl.) ili isključivo kada su za to ispunjeni Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i NN 112/17) propisani uvjeti?“.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tužiteljica navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima je u velikom broju odluka revizijskog suda (Revr-1716/16 od 15. studenoga 2017., Revr-33/17 od 27. lipnja 2017., Revr-1028/17 od 24. travnja 2019., Revr-630/2017 od 3. rujna 2019.) zauzeto shvaćanje koje odudara od shvaćanja iz pobijane presude.
3. Pored postavljenih pitanja, tužiteljica smatra da joj je zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na jednako postupanje (čl. 14. st. 2.) u vezi s jedinstvenom primjenom prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 116. st. 1.) i zakonito suđenje (čl. 115. st. 3.) te socijalnu sigurnost (čl. 57. st. 1.) u vezi s pravom na slobodno udruživanje (čl. 43. st. 1.).
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica je predložila navedeni prijedlog tužiteljice odbaciti kao nedopušten, a podredno odbiti kao neosnovan, te traži trošak sastava odgovara na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
5. Postupajući prema odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, s obzirom na to da se pobijana drugostupanjska presuda temelji na pravnom shvaćanju koje je podudarno pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci broj Rev 1206/2022 od 17. siječnja 2023. (tako i ovaj sud u odluci broj Revd 3265/2023-2 od 7. studenoga 2023. i dr.).
6. Slijedom navedenog, a s obzirom da je ocijenjeno da se ne radi o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Osim toga, s obzirom da tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije iznijela razloge kojima bi učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, a na koja se u prijedlogu pozvala, to nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
7.1. Zbog navedenog je valjalo prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbaciti kao nedopušten na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
8. Tuženici nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP). Zbog toga je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
9. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1EUR=7.53450).
Zagreb, 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
