REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1044/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Peovica d.o.o., Omiš, Vladimira Nazora 12, OIB 34614033767, kojeg zastupa punomoćnica AE, dipl. iur., zaposlenica tužitelja, protiv tuženika SE, vlasnika obrta „[obrt]“, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Stjepan Grubišić, odvjetnik u Solinu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3713/22-2 od 29. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-110/22-4 od 12. srpnja 2022., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3713/22-2 od 29. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv- 110/22-4 od 12. srpnja 2022.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije. Naime, u ovom predmetu prvostupanjski sud je o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključio ocjenom svih provedenih dokaza (ne samo spornog Ugovora o zakupu prodajnog mjesta), obrazlažući pritom da tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi nije osporavao da je isti dao ponudu za sklapanje tog ugovora te da je na temelju te ponude s tužiteljem sklopio ugovor. Razloge prvostupanjskog suda prihvatio je i drugostupanjski sud, cijeneći da je riječ o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 467. ZPP-a, uz zaključak da tuženik nije dokazao osporavanje tužbenog zahtjeva, dok je tužitelj dokazao postojanje svoje tražbine tuženikovom ponudom, ugovorom i računima za zakupninu. Zbog toga pitanje tuženika nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao pod toč. I. izreke.

4. Nadalje, postupajući po odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, predlagatelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke.

Zagreb, 27. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić