REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x-614/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Igora Periše predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. V., iz N., OIB ..., zastupanog po punomoćniku R. R., odvjetniku u K., protiv tuženice-protutužiteljice S. B., iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik R. A., odvjetnik u C., radi povrata stvari i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika i reviziji tužene-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-2333/15-2 od 21. listopada 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-719/2011-29 od 23. siječnja 2015., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se revizija tužitelja-protutuženika.

II. Prihvaća se revizija tužene-protutužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-2333/15-2 od 21. listopada 2015. i presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-719/2011-29 od 23. siječnja 2015.:

- u dijelu kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva kojim je tužena- protutužiteljica dužna tužitelju-protutuženiku predati opremu i to: stroj za expresso kavu, mlinac za kavu , stroj za pranje posuđa, toplu vitrinu. Croisan, toast pekač, stolice unutarnje 14 komada, stolovi unutarnji, hladnjak, šlagomat, stolice vanjske 40 komada, stolovi vanjski 13 komada, pečnicu za croasane, klima uređaj-split, bojler, ledomat, ograda i podij terase, suncobrani 3 komada, stolice barske 5 komada, pojačalo -receiver, procesor, CD reproduktor, dvojni C. reprod., muzičko pojačalo, zvučnici, televizor G. 46 cm, šalice za kavu I. velike 9 komada, šalice za kavu I., male 20 komada, čaše za sok/vodu, I. mod. Z. 02, 1 komad, čaše za pivo I., mod. ... 3 dl i ... 4 dl 40 komada, čaše za amaro, I., mod. ..., 34 komada, čaše za cognac, I., mod. C. veće i male, 9 komada, čaše za martini, 4 komada, čaše za sladoled, 51 komad, žličice 69 komada, metalni tanjurić 26 komada i jastučići 39 komada, sve kako je pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude,

- u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev i "kumulativni" protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice,

- u dijelu odluke o trošku postupka,

te se za navedeno predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku preda opremu koja joj je data nakon zaključenja Ugovora o prodaji opreme, kako je ista specificirana u izreci prvostupanjske presude. U točki II. izreke presude odbijena je tuženica-protutužiteljica sa protutužbenim zahtjevom kojim traži da se naloži tužitelju-protutuženiku da joj isplati iznos od 71.143,90 kn sa zateznom kamatom od 15. rujna 1996. do isplate, u točki III. izreke presude odbijena je tuženica-protutužiteljica sa zahtjevom da joj tužitelj-protutuženik isplati iznos od 10.225,84 EUR (što odgovara bivšim 20.000 DEM) sa zateznom kamatom od 15. rujna 1996. do isplate, a u točki IV. izreke presude naloženo je tuženici-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.441,70 kn.

2. Drugostupanjskom presudom žalba tužene-protutužiteljice je djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično prihvaćena kao osnovana, pa je tako prvostupanjska presuda potvrđena u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženoj-protutužiteljici predati tužitelju-protutuženiku dio opreme koja se navodi u izreci drugostupanjske presude, dok je preinačena u odnosu na predaju preostalog dijela opreme i odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika u tom dijelu. Nadalje, potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. II. I III. izreke, dok je preinačena u toč. IV. izreke na način da je naloženo tužitelju-protutuženiku da tuženoj-protutužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.953,13 kn.

3. Tužitelj-protutuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. podst. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je usvojena žalba tužene-protutužiteljice i preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude i u dijelu kojim je preinačena odluka o trošku pod IV. izreke prvostupanjske presude, te predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu u navedenom dijelu na način da se odbije žalba tužene-protutužiteljice u cijelosti.

4. Tužena-protutužiteljica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je njena žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. u dijelu kojim joj je naloženo predati opremu navedenu u usvajajućem dijelu drugostupanjske presude, te u dijelu pod toč. II. i III. izreke, kao i u dijelu kojim nije u cijelosti usvojen njen zahtjev za naknadu troška, a pozivom na čl. 382. st. 2. ZPP, predlažući pobijani dio presude preinačiti i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika, a u cijelosti usvojiti protutužbeni zahtjev uz naknadu u cijelosti troška postupka uključujući i trošak revizijskog postupka.

5. Na reviziju tužitelja-protutuženika nije odgovoreno, dok je na reviziju tužene- protutužiteljice odgovoreno.

6. Revizija tužitelja-protutuženika nije dopuštena.

7. Revizija tužene-protutužiteljice je osnovana.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da su parnične stranke dana 15. rujna 1996. zaključile ugovor o kupoprodaji opreme, da je od iznosa kupovnine od 42.950 DEM tužena-protutužiteljica tužitelju-protutuženiku isplatila 10.000 DEM prilikom zaključenja ugovora, a ostatak bila dužna isplatiti do 31. kolovoza 1997., da je tužena-protutužiteljica isplatila još 10.000 DEM dok ostatak ugovorene cijene nije nikada isplatila. Nadalje, utvrdio je da je istog dana kada je zaključen ugovor o kupoprodaji opreme između stranaka zaključen i ugovor o podzakupu prema kojem ugovoru je tužitelj-protutuženik dao tuženoj-protutužiteljici u podzakup prostorije lokala kojeg je on imao u zakupu, da je po tužbi tužitelja-protutuženika protiv tužene- protutužiteljice, a radi otkaza ugovora o podzakupu donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P-258/98-14 od 13. srpnja 1998. kojom je otkazan ugovor o podzakupu, da je tužitelj-protutuženik trećoj osobi nakon raskida ugovora o podzakupu dao lokal u podzakup zajedno sa ugostiteljskom opremom i sitnim inventarom koji se nalazio u tom lokalu, koje stvari su predmet ugovora o kupoprodaji opreme, a da se kod tužene-protutužiteljice u posjedu nalaze televizor, CD player, dok je kompjuter zamijenila kasom. Zatim, utvrdio je da je kod Općinskog suda u Crikvenici pod brojem Ovr-733/98 proveden postupak radi provedbe privremene mjere donesene rješenjem broj P-270/98-5 od 31. srpnja 1998. kojom je zabranjeno tuženici-protutužiteljici da otuđi ili optereti pobrojane pokretnine te iste preda na čuvanje tužitelju-protutuženiku, da je u navedenom postupku provedena ovrha dana 3. prosinca 1998. te je na zapisniku navedeno koju je opremu tužitelj-protutuženik preuzeo, i utvrđeno koje stvari nedostaju.

9. Prvostupanjski sud je polazeći od toga da je predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut zbog neispunjenja od strane tužene-protutužiteljice, usvojio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika na predaju opreme koju je tuženica- protutužiteljica preuzela temeljem sada raskinutog ugovora o kupoprodaji opreme koji je raskinut zbog neispunjenja od strane tužene protutužiteljice, smatrajući da su stvari koje nisu bile navedene u zapisniku od 3. prosinca 1998. prilikom provedbe ovrhe na temelju privremene mjere, i nadalje u posjedu tužene-protutužiteljice jer su bile popisane u popisu inventara kao sastavnog dijela ugovora o kupoprodaji. Protutužbeni i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice prvostupanjski sud je odbio uz obrazloženje da je protutužba podnesena 22. listopada 2012. protekom općeg zastarnog roka s obzirom da je ugovor o kupoprodaji opreme raskinut izjavom volje jedne strane - tužbom podnesenom 25. svibnja 1998.

10. Drugostupanjski sud je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačio prvostupanjsku odluku zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odbio tužbeni zahtjev za predaju dijela opreme uz obrazloženje da u odnosu na te stvari koje su nesporno bile preuzete prilikom zaključenja ugovora o kupoprodaji opreme, a nisu pronađene i predane u posjed tužitelju-protutuženiku prilikom provođenja privremene mjere, niti nakon toga, te se ne zna gdje se iste nalaze i da li uopće više postoje, tužena-protutužiteljica ne bi mogla postupiti po tužbenom zahtjevu niti bi se isti mogao prisilno ovršiti, već da bi za te stvari tužitelj-protutuženik imao pravo na naknadu štete.

11. Nadalje, drugostupanjski sud je potvrđujući prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu u pogledu tužbenog i protutužbenog zahtjeva, otklonio žalbeni navod tužene- protutužiteljice da ima pravo zadržanja iz čl. 286. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - dalje: ZOO) kao neosnovan navodeći da je imala mogućnost zadržanja predanih stvari temeljem odredbe čl. 122. st. 2. ZOO dok tužitelj-protutuženik ne ispuni svoju obvezu prema njoj odnosno vrati joj primljeni iznos temeljem raskinutog ugovora, kojim pravom se i koristila, a o kojem prvostupanjski sud nije odlučivao s obzirom da se odlučila da protutužbom traži isplatu novčanog iznosa. Drugostupanjski sud smatra da isticanje prigovora istovremenog ispunjenja koji je tijekom postupka istaknula tužena-protutužiteljica ne dovodi do prekida zastare te da zastara počinje teći od dana podnošenja tužbe kao dana raskida ugovora jer je tada tužena-protutužiteljica mogla zahtijevati povrat novčanog iznosa datog temeljem raskinutog ugovora, međutim, da prijebojni zahtjev tužene-protutužiteljice dovodi do prekida zastare te da je svoj prijebojni zahtjev mogla isticati do trenutka dok je tužitelj-protutuženik imao prema njoj novčanu tražbinu, a to je do pravomoćnosti presude prvostupanjskog suda broj P-270/98-76 od 19. lipnja 2006. koja je u dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika na isplatu određenih novčanih iznosa postala pravomoćna 1. ožujka 2007. (list 138 spisa), kada je zastara počela teći iznova. Stoga drugostupanjski sud smatra da je protutužba podnesena 22. listopada 2012. izvan općeg zastarnog roka iz čl. 371. ZOO koji je istekao 1. ožujka 2012. te da je pravilno odbijen protutužbeni zahtjev.

12. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.

13. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

14. U slučaju da u reviziji izostane bilo koja od ovih pretpostavki tada nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje takve revizije.

15. Tužitelj-protutuženik u izvanrednoj reviziji postavlja pitanje koje glasi:

„Da li u postupku u kojem tužitelj traži povrat stvari zbog činjenice da u postupku po privremenoj mjeri izdanoj u istom postupku stvari nisu nađene kod tuženika prestaje pravo tužitelja da od tuženika povrat tih stvari traži pa njegovu tužbu treba odbiti?“.

16. Pitanje tužitelja-protutuženika, kako je postavljeno, a u okviru kojeg sud odlučuje o dopuštenosti revizije, polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za povrat dijela stvari samo na temelju toga što u postupku po privremenoj mjeri te stvari nisu nađene kod tuženika, jer iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da se radilo o stvarima koje ne samo da se nisu mogle pronaći i predati u posjed prilikom provođenja privremene mjere, nego niti nakon toga te se ne zna gdje se nalaze i da li uopće više postoje. Stoga o odgovoru na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u sporu.

17. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost podnesene revizije tužitelja-protutuženika pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.

18. Tužena-protutužiteljica u izvanrednoj reviziji postavlja pitanje navodeći da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem pitanju je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, pozivajući se na odluke revizijskog suda broj Rev-824/08 od 21. listopada 2009., Rev-150/02 od 17. rujna 20023., Rev-341/2002 od 4. rujna 2002., Rev-2658/1991 od 27. veljače 1992., Rev-24/1991 od 12. ožujka 1992., na sentencu iz Rev-2638/1991 objavljenu 11. veljače 2004. Pitanje koje je postavila glasi:

Da li je jedna ugovorna strana (konkretno tužena-protutužiteljica S. B.) dužna izvršiti svoju obvezu ako je druga ugovorna strana (konkretno tužitelj-protutuženik D. V.) ne ispuni i ne želi ispuniti svoju obvezu, te pri tome ako upravo jedna ugovorna strana (konkretno tužena-protutužiteljica S. B.) u tijeku postupka istakne da nije dužna ispuniti svoju obvezu dok i druga strana (ne ispuni svoju, te u tom smislu čak postavi protutužbeni zahtjev (konkretno ovdje protiv tužitelja-protutuženika D. V. kojeg pobijanom presudom sud nije usvojio) te u svezi s tim da li uopće može doći do zastare samo na jednoj strani (u pogledu obveze jedne strane).

19. Ocjena je ovog suda da su u odnosu na postavljeno pitanje tužene- protutužiteljice u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

20. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP ispituje zakonitost pobijane presude samo u granicama pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena revizija.

21. Prema odredbi čl. 132. ZOO, raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu eventualne štete (st. 1.), a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (st. 2.), te ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranih ugovora (st. 3.).

22. Prema odredbi čl. 371. ZOO tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

23. Prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok prema odredbi čl. 362. ZOO zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

24. Prema odredbi čl. 122. ZOO (u kojoj je propisano pravilo istovremenog ispunjenja) u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla (st. 1.), ali ako u sudskom postupku jedna strana istakne da nije dužna ispuniti svoju obvezu dok i druga strana ne ispuni svoju, sud će joj naložiti da ispuni svoju obvezu kad i druga strana ispuni svoju (st. 2.).

25. Sukladno pravilu istovremenog ispunjenja obveza u dvostranoobveznim ugovorima (koje se pravilo primjenjuje i u slučaju raskida ugovora, a ne samo o ispunjenju ugovorne obveze), zastara za vraćanje jednoj ugovornoj strani ne može početi teći trenutkom raskida ugovora nego tek kada joj sud, zbog učinka raskida ugovora, naloži vraćanje drugoj ugovornoj strani onog što je po osnovi raskinutog ugovora primila. Svako drugo tumačenje dovodilo bi stranke u neravnopravan položaj i bilo bi nelogično, s obzirom da se radi o istovremenom ispunjenju odnosno vraćanju primljenog kao posljedici raskida ugovora, da bi se zastara glede obveza ugovornih strana cijenila po različitim kriterijima, što bi posljedično dovelo do toga da je zahtjev jedne strane u zastari, a druge nije, pa da bi jedna strana bila dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju ugovora koji je raskinut, a da to druga ugovorna strana ne bi bila dužna, što nije smisao citiranih odredbi niti pravila o dvostranoj restituciji (tako i Rev-349/2020-5 od 7. prosinca 2021.).

26. Prema tome, u konkretnoj situaciji kada su nižestupanjski sudovi utvrdili da je ugovor o kupoprodaji opreme raskinut 25. svibnja 1998., da je tužena-protutužiteljica u postupku istakla prigovor iz odredbe čl. 122. ZOO i protutužbeni zahtjev za isplatu onoga što je platila po ugovoru, neovisno o tome što je protutužbeni zahtjev podnesen 22. listopada 2012., za zahtjev tužene-protutužiteljice za vraćanje danog nije mogla nastupiti zastara tražbine u smislu odredbe čl. 371. u svezi čl. 361. st. 1. i čl. 362. ZOO, a s obzirom na pravilo o istodobnom ispunjenju u dvostranoobveznim ugovorima iz čl. 122. ZOO koje nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu uzeli u obzir.

27. Iz naprijed navedenih razloga, zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP nižestupanjske odluke su djelomično ukinute, a posljedično tome i odluka o troškovima postupka, kako je to i odlučeno u toč. II. izreke. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud treba imajući na umu prigovore stranaka i odredbu čl. 122. ZOO donijeti novu zakonitu odluku.

28. O troškovima nastalim povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP).

Zagreb, 27. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Igor Periša, v.r.