REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 75 Pž-20/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MARINOVIĆ I PARTNERI ODVJETNIČKO DRUŠTVO j.t.d., OIB 08788113443, Zadar, Plemića Borelli 1, kojeg zastupa punomoćnik Filip Perić, odvjetnik u Zadru, Braće Miroslava i Janka Perice 2, protiv tuženice OPĆINA POVLJANA, OIB 47207249296, Povljana (otok Pag), Stjepana Radića 20, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Bićanić, odvjetnik u Ogulinu, Ivana bana Mažuranića 7, radi isplate iznosa od 35.835,16 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-34/2022-33 od 28. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-34/2022-33 od 28. studenog 2022. u točki I. izreke za iznos od 2.136,17 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-34/2022-33 od 28. studenog 2022. u točkama I. i II. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 2.136,17 EUR od 8. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 33.698,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate po stopi dobivenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za pet postotnih poena.

3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.361,18 EUR u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-34/2022-33 od 28. studenog 2022. u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 270.000,00 kn / 35.835,16 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe (8. veljače 2022.) pa do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 20.312,50 kn / 2.695,93 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Točkom III. izreke presude odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 20.437,50 kn / 2.712,52 EUR.

2. Ovako je presudio prvostupanjski sud jer je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su stranke bile u obveznopravnom odnosu na temelju ugovora o nalogu prema odredbi članka 779. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) prema kojem je tužitelj kao nalogoprimac obvezao tuženiku kao nalogodavcu pružiti odvjetničke usluge pobliže označene u ugovoru uz ugovorenu mjesečnu naknadu u paušalnom iznosu od 4.500,00 kn uvećano za PDV. Ugovor je sklopljen na četiri godine, a izjavom o raskidu koju je tužitelj primio 14. lipnja 2021., tuženik je raskinuo ugovor. Sud je ocijenio da je uslijed tuženikovog neosnovanog odustanka, tužitelj trpio štetu u vidu izmakle koristi u visini neisplaćene naknade iz ugovora najmanje četiri godine koliko je ugovor trebao trajati po redovnom tijeku stvari.

3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

4. Protiv dijela ove presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud presudu preinači. U žalbi u bitnome navodi da sud nije u presudi naveo od kada nastaje obveza za tuženika, da je pogrešno sud zaključio da se ugovor ne može raskinuti prije njegovog isteka, da ugovor sadrži nepoštenu odredbu jer je ugovoreno plaćanje naknade i ako ne bude nikakvih zastupanja, da je visina izmakle koristi pogrešno utvrđena. Osporava činjenično utvrđene prvostupanjskog suda te zaključak prvostupanjskog suda da ugovor nije ništetan iz razloga na koje ukazuje tuženik. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.364,97 EUR.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjska presuda djelomično nepravilna i nije osnovana na zakonu.

8. Predmet spora je isplata iznosa od 35.835,16 EUR / 270.000,00 kn s osnove Ugovora o pružanju pravne pomoći, savjetovanju te pravnom zastupanju od 16. ožujka 2021.

9. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja bio dužan navesti od kojeg točno datuma teku zakonske zatezne kamate, a ne samo naznačiti da iste teku od dana podnošenja tužbe pa je prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu zateznih kamata na iznos od 2.136,17 EUR valjalo preinačiti prema odredbi članka 373. stavka 3. ZPP-a kako je odlučeno u točki II.1. izreke ove presude.

10. Među strankama nije sporno da su 16. ožujka 2021. sklopile ugovor o pružanju pravne pomoći, savjetovanju te pravnom zastupanju, da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, a najmanje na rok od 4 godine, da je ugovorena naknada u paušalnom iznosu od 4.500,00 kn uvećano za 25% PDV-a, tj. u iznosu od 5.625,00 kn mjesečno neovisno o količini pružene usluge od strane tužitelja, da je ugovorenu naknadu valjalo platiti do 15. u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, da tuženik nije platio niti jednu mjesečnu ugovorenu naknadu, da je tuženik dao izjavu o jednostranom raskidu ugovora 7. lipnja 2021. iz razloga što se radi o nepoštenoj odredbi prema kojoj ugovorena naknada se mora isplatiti bez obzira je li se usluga trebala pružati, da se tužitelj usprotivio tuženikovom jednostranom raskidu ugovora ističući da je isti neosnovan i nezakonit te da tužitelj tuženiku nije pružio niti jednu uslugu, jer tuženik od tužitelja nije niti tražio pružanje bilo koje ugovorene usluge.

11. Među strankama je sporno je li tuženik mogao jednostrano raskinuti ugovor, odustati od istog, odnosno otkazati ugovor jednostranom izjavom prije isteka roka od 4 godine, je li ugovor i dalje na snazi, traži li tužitelj tužbenim zahtjevom isplatu na temelju ugovora ili naknadu štete s osnove izmakle koristi.

12. Prvenstveno je potrebno navesti da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da mu je nezakonitim jednostranim otkazom nastala šteta u visini ukupne vrijednosti ugovorenog pravnog posla za četverogodišnje razdoblje, ali isto tako iznosi činjenične tvrdnje da je ugovor još uvijek na snazi i da proizvodi pravne učinke jer je jednostrani raskid ugovora od strane tuženika nezakonit.

13. U takvoj činjeničnoj situaciji valjalo je prvenstveno utvrditi je li još uvijek sporni ugovor na snazi.

14. Sporni ugovor je ugovor o nalogu. Tuženikova izjava kojom raskida ugovor predstavlja sadržajno odustanak od ugovora sukladno odredbi članka 779. ZOO-a.

15. Na temelju odredbe članka 779. stavka 1. ZOO-a nalogodavac može odustati od ugovora, i to jednostranom izjavom volje - danom na način na koji se može valjano očitovati volja-koja proizvodi pravne učinke u onom trenutku u kojem je nalogoprimac saznao ili mogao saznati za nju. Pravni učinci odustanka sastoje se u raskidu ugovora odnosno prestanku prava i obveza ugovornih strana koje su proizlazile iz ugovora.

16. Dakle, predmetni ugovor je raskinut 14. lipnja 2021. kada je tužitelj primio izjavu tuženika od 7. lipnja 2021., neovisno što su stranke ugovorile minimalno trajanje ugovora od 4 godine, a da prije isteka roka od četiri godine ugovor može biti raskinut samo sporazumno u slučaju ako su ispunjene zakonske pretpostavke u slučaju teže povrede obavljanja odvjetničke dužnosti (članak 6. Ugovora).

17. Tuženik je kao razlog odustanka od ugovora naveo da je ugovor nepošten jer je tuženik tužitelju dužan plaćati naknadu bez obzira je li tužitelj tuženiku pružio uslugu, a i ugovorena je nepoštena odredba da se ugovor ne može raskinuti prije isteka roka od četiri godine. Bez obzira na naveden razloge tuženik kao ugovorna strana ne može biti prisiljen da bude u ugovornom odnosu, ako to više ne želi.

18. Nema razloga za ništetnost ugovora, jer je ugovorom između ostalog ugovorena naknada za davanje pravnog savjetovanja i pranih mišljenja a što je u skladu s odredbama Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 09/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11; dalje: ZOD) i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa). Također ugovaranje pružanja pravne pomoći, tužitelj je mogao ugovoriti i u paušalnom iznosu za sve radnje osim za radnje zastupanje pred sudovima i državnim organima sukladno Tarifnom broju 38. stavku 1. Tarife.

19. Također neprijavljivanje ugovora Odvjetničkoj komori ne čini ugovor ništetnim, jer takav propust tužitelja može biti samo temelj za stegovnu odgovornost prema Zakonu o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 9/94, 117/08, 50/09, 18/11 i 126/21).

20. Slijedom navedenog, u slučaju nalogodavčeva odustanka nalogoprimac ima pravo (1) na naknadu troškova (štetu) koje je do trenutka nastupa učinka odustanka imao, (2) naknadu štete koju je trpio zbog odustanka od ugovora i (3) odgovarajući dio naknade.

21. Po ocjeni ovog suda s osnove troškova odnosno naknade štete i odgovarajuće naknade, tuženik ima pravo na isplatu ugovorene naknade za tri mjeseca (od 16. ožujka do 14. lipnja 2021.), što čini iznos od 2.136,17 EUR pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude prema odredbi članka 779. stavka 1. ZOO-a.

22. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o raskidu ugovora zbog neispunjenja ili raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti prema općim odredbama ZOO-a, već zapravo o otkazu ugovora o nalogu, radi se o izuzetku od općeg pravila glede mogućnosti jednostranog otkaza ugovora (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 303/2014 od 27. veljače 2018.). Nalogoprimac stoga ima pravo na razmjernu naknadu za usluge do otkaza, što mu je u ovom postupku i dosuđeno.

23. Da bi se prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu štete u vidu izmakle koristi koju je pretrpio zbog prijevremenog otkaza ugovora o nalogu tužitelj je trebao dokazati sve elemente odgovorenosti za štetu određene odredbom članka 1045. ZOO-a, a što nije učinio. Naime, tuženik je mogao odustati od predmetnog ugovora pa se ne radi o protupravnom ponašanju.

24. Slijedom navedenog valjalo je djelomično odbiti tužbeni zahtjev jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 1045. ZOO-a pa je odlučeno kao u točki II.2. izreke ove presude prema odredbi članka 373. stavka 3. ZPP-a.

25. Kako je tužitelj uspio u sporu u neznatnom dijelu (5,6%) primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a trošak je dosuđen tuženiku.

26. Tuženik ima pravo na trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 829,52 EUR prema Tbr. 8. točki 1. Tarife, sastavljanje podnesaka od 13. svibnja 2022., 27. veljače 2022. i 18. rujna 2022. u iznosu od po 99,54 EUR po podnesku prema Tbr. 8. točki 3. Tarife, zastupanje na ročištima održanim 8. srpnja 2022. i 7. listopada 2022. u iznosu od 829,52 EUR po ročištu prema Tbr. 9. točki 1. Tarife, zastupanje na ročištu 7. lipnja 2022. u iznosu od 414,76 EUR prema Tbr. 9. točki 2. Tarife, pristup na ročišta 11. svibnja 2022. i 7. rujna 2022. u iznosu od 99,54 EUR po ročištu prema Tbr. 9. točki 5. Tarife, ukupno iznos od 3.401,02 EUR, a uvećano za trošak žalbenog postupka (žalba u iznosu od 1.555,36 EUR i sudska pristojba na žalbu u iznosu od 404,80 EUR) iznosi 5.361,18 EUR.

27. Stoga je odlučeno kao u točki II.3. izreke ove presude.

Zagreb, 27. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić

Broj zapisa: 9-30865-492a7

Kontrolni broj: 06406-b848d-6221e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.