REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6/1. P-594/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja VITA d.o.o., OIB: 94385284951, Zagreb, Ulica grada Mainza 13, kojeg zastupa punomoćnik Marko Židić, odvjetnik u Zagrebu, Širolina 6, protiv tuženika Industroplan - Industrial Engineering d.o.o., OIB: 96106328481, Donja Dobra, Donja Dobra 37, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Šoljić i dr. odvjetnici u Odvjetničkom društvu Planinić, Šoljić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Tkalčićeva 73 A, radi isplate 15.926,74 eura, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 27. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-924/2022 (sudski predmet: Ovrv- 21606/2022) od 28. studenoga 2022. kojeg je donio javni bilježnik Vera Lovrović Lečić sa sjedištem u Rijeci, kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 15.926,74 eura sa zateznom kamatom koja teče od 27. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12,00% godišnje, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi od 12,5% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine; te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 555,78 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. studenoga 2022. do 31. prosinca 2022. stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,5% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje, od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi od 7,5% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 15.926,74 eura.

r i j e š i o  j e

I. 1. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja/predlagatelja osiguranja od 15.926,74 eura sa zateznom kamatom koja teče od 27. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12,00% godišnje, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi od 12,5% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se

p r e t h o d n a  m j e r a

zabrane svim bankama kod kojih tuženik/protivnik osiguranja ima otvoren račun da tuženiku/protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu tuženika/protivnika osiguranja isplati s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, i to u visini tražbine iz točke I. izreke rješenja, tako što se nalaže Financijskoj agenciji da izda nalog bankama za izvršenje ovog rješenja o prethodnoj mjeri, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa, a ako osnova za plaćanje ne bude izvršena na novčanim sredstvima po svim računima tuženika, da se provede osiguranje na oročenim sredstvima tuženika, uključujući i kamate.

2. Iznos novčanih sredstava tuženika/protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti s računa tuženika/protivnika osiguranja dok traje zabrana, osim radi namirenja osigurane tražbine i troškova ovog postupka.

3. Provedbom prethodne mjere tužitelj/predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na novčanim sredstvima tuženika/protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate.

4. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava provedbu istog rješenja.

5. Ova prethodna mjera traje do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu u predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim

6. Provedba ove prethodne mjere povjerava se Financijskoj agenciji.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 1.661,44 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 27. listopada 2022. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate 15.926,74 eura (120.000,00 kuna) sa zateznim kamatama i troškovima.

2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-924/2022 (sudski predmet: Ovrv-21606/2022) kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je pravovremeno podnio prigovor osporavajući potraživanje u cijelosti (stranice 25-26 spisa). Čini nespornim da su stranke 1. rujna 2020. sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora na vrijeme od dvije godine te da je predmet zakupa industrijska zgrada - hala upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Delnicama u zk.ul. 2876, k.o. Brod Moravice. Ističe kako je zakupnina za prvu godinu zakupa podmirena, odnosno tuženik je izvršio investicijska ulaganja u predmet zakupa sukladno Ugovoru. Osporava predmetno potraživanje, koje predstavlja zakupninu za drugu godinu zakupa, budući je stavkom 4. članka 4. Ugovora predviđeno da će se zakupnina uračunati u kupoprodajnu cijenu. Obrazlaže da je Ugovorom predviđeno da će stranke sklopiti ugovor o kupoprodaji predmeta zakupa te da će kupoprodajna cijena biti umanjena za iznos zakupnine. Stoga da je tuženik trebao predmetnu zakupninu uplatiti zajedno s kupoprodajnom cijenu, a iz razloga što tužitelj odbija sklopiti ugovor o kupoprodaji, izostalo je sklapanje kupoprodaje.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Povrv-318/2023-4 od 27. rujna 2023. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem taj sud se oglasio stvarno nenadležnim te po pravomoćnosti istog predmet ustupio ovom sudu.

4. Tijekom postupka tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Pojašnjava da se potraživanje odnosi na neplaćenu zakupninu za nekretninu u vlasništvu tužitelja označenu kao zk.č. br. 2876, k.o. Brod Moravice, u naravi industrijska zgrada i dvorište površine 1 jutro 1137 čhv, za vremensko razdoblje od 1. listopada 2021. do 30 rujna 2022., u iznosu od 10.000,00 kuna/1.327,23 eura mjesečno, sve temeljem Ugovora o zakupu nekretnine od 1. rujna 2020. Osporava da bi tužitelj bio u obvezi sklapanja ugovora o kupoprodaji temeljem Ugovora o zakupu jer isto nije predviđeno ni jednom odredbom tog ugovora, a i uvjet tužitelja za daljnje pregovore oko sklapanja Ugovora o kupoprodaji da bi bio uredno plaćanje zakupnine. Obzirom da tuženik nije platio zakupninu za predmetnih 12 mjeseci, pregovori oko kupoprodaje nisu bili nastavljeni. Predložio je određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a Zakona o parničnom postupku.

5. Tuženik je u postupku ustrajao kod navoda iz prigovora. Utvrdio je da ima potraživanje prema tužitelju u utuženom iznosu s osnove ulaganja u predmetni poslovni prostor te je istaknuo prigovor radi prebijanja potraživanja s utuženim potraživanjem.

6. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu.

7. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Prigovor radi prebijanja je neosnovan.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 15.926,74 eura s osnove zakupnine za korištenje industrijske hale označenu kao zk.č.br. 2876, k.o. Brod Moravice, za razdoblje od 1. listopada 2021. do 30. rujna 2022.

9. Iz činjeničnih navoda stranaka sud utvrđuje nespornim da su stranke bile u obveznopravnom odnosu temeljem Ugovora o zakupu industrijske zgrade - hale od 1. rujna 2020., na određeno vrijeme od dvije godine počevši od 1. listopada 2020. sukladno čl. 3. Ugovora, i to tužitelj kao zakupodavac i tuženik kao zakupnik. Također, nije sporna visina ugovorene mjesečne zakupnine, niti činjenica da ista nije isplaćena u novcu za drugu godinu zakupa.

10. Među strankama je sporno da li je tuženik dužan platiti utuženi iznos obzirom na prigovornu tvrdnju da je predmetni iznos trebao biti uračunat u kupoprodajnu cijenu.

11. Ugovorni odnos s osnove zakupa poslovnog prostora je uređen odredbama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine broj 125/11., 64/15. i 112/18.; dalje: ZZKPP), a podredno Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., čl. 520. ZOO-a dalje: ZOO). Dakle, opće uređenje ugovora o zakupu propisuje Zakon o obveznim odnosima (u čl. 519. do 549.), i to uređenje će se samo podredno primijeniti kod zakupa poslovnog prostora primjenom načela lex specialis derogat legi generali.

12. Odredbom čl. 5. st. 1. ZZKPP-a propisano je da se ugovorom o zakupu poslovnoga prostora obvezuje zakupodavac predati zakupniku određeni poslovni prostor na korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu. Odredbom članka 16. st. 1. ZZKPP-a određeno je da je zakupnik (ovdje tuženik) dužan zakupodavcu platiti ugovorom utvrđeni iznos zakupnine u roku utvrđenom ugovorom. Člankom 4.3. sklopljenog Ugovora o zakupu ugovoreno je da će zakupnik za drugih 12 mjeseci ugovora plaćati mjesečnu zakupninu na račun zakupodavca do petog dana u mjesecu za tekući mjesec. Budući da između stranaka nije sporno da je predmet zakupa bio u zakupu tuženika od 1. listopada 2021. do 30. rujna 2022., to je isti bio dužan plaćati tužitelju mjesečnu zakupninu od 10.000,00 kuna (1.327,23 eura) za svaki mjesec, i to do petog dana u mjesecu za tekući mjesec. Tuženik nesporno nije uplaćivao zakupninu za drugih 12 mjeseci zakupa kako je to ugovoreno, već je zahtjevu tužitelja za isplatom zakupnine stavio prigovor da su stranke bile u obvezi sklopiti Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine i da će kupoprodajna cijena biti umanjena za plaćenu zakupninu. Suprotno navodima tuženika, sud je stava da predmetni Ugovor o zakupu ne sadrži odredbu kojom je tužitelj preuzeo obvezu sklapanja drugog ugovora, odnosno ugovora o kupoprodaji. Ugovorne strane su u čl. 4.4. Ugovora samo ugovorile mogućnost eventualnog sklapanja ugovora o kupoprodaji i pravo tuženika da se, ukoliko dođe do pravnog posla kupoprodaje, kupoprodajna cijena umanji za plaćeni iznos zakupnine. Također, člankom 12. Ugovora ugovorena je mogućnost (ne i obveza) eventualnog sklapanja ugovora o kupoprodaji i pravo tuženika, da za vrijeme trajanja ugovora o zakupu, ima pravo prvokupa. Dakle, niti u jednoj odredbi Ugovora o zakupu tužitelj se nije obvezao s tuženikom sklopiti ugovor o kupoprodaji. Stoga sud taj tuženikov prigovor utvrđuje neosnovanim. S time da se napominje da sve i kad bi tužitelj bio u obvezi sklopiti kupoprodajni ugovor (što sud smatra da nije), kupoprodajna cijena bi se prema ugovoru smanjivala za plaćenu zakupninu, a tuženik u postupku nije dokazao (niti tvrdio) da je predmetnu zakupninu zaista i platio.

13. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu (račun broj 56-1-1 od 19. listopada 2022., ugovor o zakupu), a istu tuženik u postupku nije ni osporavao. Tužitelj ispravno potražuje iznos od 15.926,74 eura (120.000,00 kuna), što predstavlja zakupninu od 10.000,00 kuna mjesečno za 12 mjeseci.

14. Stoga je sud primjenom citiranih zakonskih i ugovornih odredbi, tužitelju dosudio glavnicu u iznosu od ukupno 15.926,74 eura (t. I. izreke presude). Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. istog Zakona, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom (odnosi iz trgovačkih ugovora) pa je sud tužitelju dosudio i kamate kako je to odlučeno u t. I. izreke presude. Sukladno, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za cjelokupni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

15. Nadalje, sud je u izreci presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak ovršnog postupka kojeg je odredio javni bilježnik u iznosu od 555,78 eura. Radi se o trošku javnog bilježnika u iznosu od 141,02 eura sukladno čl. 3., 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/2021., 18/2022., 154/2022.), sa zateznom kamatom po stopi iz. čl. 29. st. 2. ZOO-a (ostali odnosi) od dana donošenja rješenja o ovrsi, a budući je taj trošak bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi (a i tužitelj ga je dokazao, računi na stranici 11 i 23 spisa), te trošku sastava prijedloga za ovrhu od 414,76 eura sukladno Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.; dalje: Tarifa) jer je tužitelja zastupao punomoćnik koji je odvjetnik.

16. Tuženik neosnovano ističe prigovor radi prebijanja tražbine po osnovi ulaganja u poslovni prostor koji je predmet zakupa. Naime, tuženik je stavio u prijeboj svoju tražbinu prema tužitelju koju da ima prema računima broj RE-966-23 od 5. svibnja 2023. na iznos od 30.617,08 eura, broj 10/1/1 od 31. listopada 2020. na iznos od 15.987,52 kuna, broj 7/1/1 od 30. rujna 2020. na iznos od 11.225,00 kuna, broj 200/1/0 od 25. rujna 2020. na iznos od 10.750,00 kuna, broj 15/1/1 od 18. rujna 2020. na iznos od 14.925,00 kuna, broj 45764-01610213-3 od 28. srpnja 2020. na iznos od 579,85 kuna, broj 46000-01610213-7 od 17. kolovoza 2020. na iznos od 339,20 kuna, broj 42253-01610213-7 od 29. srpnja 2020. na iznos od 510,54 kuna, broj 63075-01610213-3 od 5. listopada 2020. na iznos od 252,89 kuna, broj 63518- 01610213-3 od 7. listopada 2020. na iznos od 27,40 kuna, broj 7/1/1 od 12. travnja 2021. na iznos od 8.150,00 kuna i broj 17121-HR-0-1001 od 13. siječnja 2021. na iznos od 2.955,00 kuna. Predmetni računi koje je dostavio tuženik, koje je tužitelj osporio, predstavljaju jednostrani akt poslovnog subjekta i nisu dokaz osnovanosti potraživanja. Predloženo financijsko vještačenje sud nije izvodio (o čemu je donio odluku na ročištu od 14. veljače 2024.) budući istim tuženik ne bi mogao dokazati da radovi zaista i izvedeni na nekretnini koja je predmet zakupa, a što tužitelj izričito osporava, kao ni vrijednost takvih radova. Sve i da je tuženik predložio adekvatan dokazni prijedlog radi dokazivanja takvih okolnosti, sud je mišljenja da se takav zahtjev ne bi ni mogao suprotstaviti tužiteljevu zahtjevu na plaćanje budući je iz čl. 4.2. Ugovora o zakupu razvidno da bi se potraživanje takvih investicijskih ulaganja u prostor, sve i da su učinjena, mogla suprotstaviti zahtjevu za plaćanje zakupnine za prvih 12 mjeseci zakupa, ne zakupnine koja je predmet ovog postupka. Stoga je sud temeljem odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a utvrdio nepostojanje tuženikovog potraživanja istaknutog radi prebijanja u visini tužbenog zahtjeva od 15.926,74 eura (t. II. izreke presude).

17. U odnosu na prijedlog za određivanje prethodne mjere od 2. listopada 2023., sud je isti ocijenio osnovanim. U konkretnom slučaju prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a ZPP-a je ispunjena, budući je tužitelj u postupku pred trgovačkim sudom koji se vodi povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave predložio određivanje prethodne mjere do zaključenja glavne rasprave. Nadalje, ispunjena je i druga pretpostavka za određivanje prethodne mjere jer je sud iz iznesenih navoda i spisu priloženih isprava te izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj uspio u sporu u odnosu na utuženu tražbinu koja se odnosi na glavnicu s pripadajućim zateznim kamatama, slijedom čega je valjalo u odnosu na tražbinu, prihvatiti prijedlog za određivanje prethodne mjere (t. I. 1. izreke rješenja), sve primjenom odredbe čl. 501.a. ZPP-a.

18. Odluka u točki I. 2. do 5. izreke rješenja temelji se na odgovarajućoj primjeni odredbe čl. 335. i 337. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22.), dok se odluka u točki I. 6. izreke rješenja temelji na Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20.).

19. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika jer je tužitelja zastupao punomoćnik koji je odvjetnik, a u skladu s vrijednosti predmeta spora (15.926,74 eura), vrijednosti boda od 2,00 eura te troškovnikom (str. 68 spisa). Tužitelju su priznati opravdani i stvarno nastali troškovi postupka, i to za sljedeće radnje u postupku: zastupanje na ročištu od 14. veljače 2024. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) iznos od 500,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 1. listopada 2023. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) iznos od 500,00 eura, te trošak PDV-a od 250,00 eura (Tbr 42. Tarife). Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu od 205,72 eura te na prijedlog i rješenje o određivanju prethodne mjere od 205,72 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23.). Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.661,44 eura, odnosno donio je odluku sukladno t. II. izreke rješenja.

Rijeka, 27. ožujka 2024.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA PODNOŠENJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Žalba ne odgađa provedbu t. I. izreke ovog rješenja (čl. 11. st. 4. OZ-a).

Broj zapisa: 9-30865-8ffd4

Kontrolni broj: 04a2d-41184-92850

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TAMARA JUGO SMOLJANOVIĆ, L=RIJEKA, O=TRGOVAČKI SUD U RIJECI, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Rijeci potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.