Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-293/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB …, iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika Z. b. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O. društvu P. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-869/2019-36 od 4. ožujka 2024., 27. ožujka 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-869/2019-36 od 4. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika i potvrđeno je rješenje o pristojbi istog suda poslovni broj P-869/2019-34 od 12. veljače 2024.
2. Predmetno rješenje pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda preinači a podredno da isto ukine I predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. U ovom stupnju postupka i dalje je sporna visina pristojbene obveze tuženika na sudsku presudu.
5. Nakon što je postupak u ovoj pravnoj stvari pravomoćno okončan u korist tužitelja, koji je, kao invalid Domoviskog rata, oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom sporu, tuženik je, u smislu odredbe članka 13. Zakona o sudskim pristojbama (“Narodne novine” broj 118/18., 51/23. – dalje: ZOSP), pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, odgovor na tužbu i na presudu.
6. Polazeći od toga da je tuženik drugostupanjsku presudu kojom je postupak pravomoćno okončan zaprimio 12. siječnja 2024., a da u roku od tri dana od dana zaprimanja te odluke nije iskoristio privilegij iz članka 7. stavak 2. ZOSP, prvostupanjski sud smatra da je isti osnovano, na temelju odredbe članka 28. ZOSP, rješenjem pozvan na plaćanje punog iznosa pristojbe.
7. Tuženik u žalbi sadržajno ponavlja navode prigovora i dalje ustrajući u tvrdnji da je njegova pristojbena obveza nastala nakon pravomoćnog završetka postupka te da je on privilegij iz članka 7. stavka 2. u vezi članka 13. ZOSP mogao koristiti tek od dostave rješenja kojim mu je naloženo plaćanje pristojbe na odluku koja mu je dostavljena u elektroničkom obliku.
8. Kako je prema odredbi članka 13. ZOSP obveza tuženika na plaćanje pristojbe za tužbu, odgovor na tužbu i na presudu nastala tek u trenutku pravomoćnog završetka postupka, shvaćanje je ovog suda da je rok za privilegij plaćanja polovice pristojbe iz članka 13. u vezi članka 7. stavak 2. ZOSP, u ovom slučaju za tuženika počeo teći od saznanja da je njegova obveza za plaćanje pristojbe nastala, odnosno od dana kada je isti pozvan na plaćanje sudske pristojbe od strane suda. Ovo shvaćanje podudarno je zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. studenog 2022., broj Su IV-87/2022-6 koje glasi:” Tuženik (poslodavac) u sporu u kojem je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi (radnik) i u kojem isti uspije u sporu, ima pravo koristiti privilegij iz članka 7. stavka 3. u vezi članka 13. Zakona o sudskim pristojbama, time da rok za plaćanje sudske pristojbe počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda.”
9. Međutim, imajući na umu da tuženik privilegij plaćanja polovice iznosa pristojbe na odluku nije iskoristio u roku od tri dana od kada je isti pozvan na plaćanje pristojbe, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je pobijanim rješenjem njegov prigovor odbio.
9.1. Prema odredbi članka 28. stavak 4. ZOSP, sud donosi rješenje o pristojbi kojim stranku poziva da u roku od osam dana od dostave rješenja plati neplaćenu sudsku pristojbu, uz upozorenje na posljedice iz članka 30. tog Zakona.
9.2. Mogućnost korištenja privilegija plaćanjem polovice pristojbene obveze je zakonsko pravo, a ne mogućnost koju daje sud, pa stranka to pravo, neovisno o sadržaju rješenja kojim je pozvana na plaćanje sudske pristojbe, može iskoristiti isključivo u roku kojeg je odredio zakonodavac.
9.3. Neovisno o tome što prigovor i žalba odgađaju izvršenje rješenja o pristojbi, da bi ostvario pravo na privilegij iz članka 7. stavka 2. ZOSP, tuženik je bio dužan u roku od tri dana od kada ga je sud pozvao na plaćanje pristojbe iskoristiti to pravo i platiti polovicu propisanog iznosa pristojbe. Tek u tom slučaju ne bi bio u obvezi platiti puni iznos pristojbe.
9.4. Kada je tuženik samo prigovorio utvrđenoj pristojbenoj obvezi, bez da je iskoristio privilegij iz članka 7. stavka 2. ZOSP u zakonom propisanom roku, to pravo više ne može iskoristiti i rok za korištenje tog privilegija ne teče, kako to tuženik pogrešno smatra, od dostave rješenja o prigovoru, odnosno o žalbi.
10. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP, žalbu tuženika valjalo je odbiti i potvrditi pobijano rješenje.
Sisak, 27. ožujka 2024.
Sutkinja
Zlatana Bihar,v.r.
