Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-130/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice Željke Karlović, odvjetnice, Zagreb, Šoštarićeva 10, OIB: 24827636805, koju zastupa punomoćenik M. Č., odvjetnik u Z., M. t. ..., protiv tuženice B. P., Z., U. .., OIB: …, koju zastupa punomoćenik V. M., odvjetnik u Z., R. .., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Povrv-6444/2021-47 od 20. travnja 2023., 27. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Povrv-6444/2021-47 od 20. travnja 2023. se potvrđuje.
II. Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka da im se naknade troškovi žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I. Djelomično se održava na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-12771/16, koje je 5. listopada 2016. donijela j. b. A. H., Z., U. M. M. .., u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos 539,19 eur / 4.062,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17. rujna 2016. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja je do 31. prosinca 2022. određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku osam dana.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu 633,01 eur / 4.769,38 kn, u roku osam dana".
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda parničnog postupka što su žalbeni razlozi iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Žaliteljica predlaže žalbu usvojiti te preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi uz naknadu troška parničnog postupka tužene u cijelost i uz naknadu troškova žalbe sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Tužiteljica je na žalbu odgovorila, predložila je istu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška žalbenog postupka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je za isplatom naknade za pruženu odvjetničku uslugu.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio:
– da je tužiteljica odvjetnica,
– da je tuženica 11. listopada 2015. izdala tužiteljici punomoć za zastupanje u kojoj je naveden i tužiteljičin odvjetnički vježbenik V. M.,
– da je predmetna punomoć priložena u upravnom spisu koji se vodio pred Gradskim uredom za katastar i geodetske poslove, P. u. S., Zagreb,
– da je tuženicu na ročištu održanom u tom predmetu održanom 5. travnja 2016. zastupao odvjetnički vježbenik V. M.,
– da je tužiteljica izdala račun za navedeno zastupanje u svoti od 4.062,50 kuna, što predstavlja 50% naknade s obzirom na vrijednost predmeta spora od 650.000,00 kuna,
– da račun nije plaćen,
pa je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je bilo doneseno na temelju navedenog računa, protiv kojeg je rješenja tuženica bila uložila prigovor, povodom kojeg je i pokrenuta predmetna parnica.
7. Ovdje valja odmah dodati da se radi o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi članka 458. ZPP-a, budući se tužbenim zahtjevom traži isplata svote manje od 10.000,00 kuna, sada 1320,00 eura.
8. U sporovima male vrijednosti žalba protiv presude može se podnijeti samo zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede parničnog postupka i to samo onih iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim točke 3. tog stavka, dakle ne i onih u vezi članka 354. stavak 1. ZPP-a.
9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju izrijekom ukazuje žaliteljica jer se presuda može ispitati, u njoj su dati razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu proturječni.
10. Žalbeni navodi odnose se na bitne povrede vezane za članak 354. stavak 1. ZPP-a, zbog kojih se, kako je navedeno, žalba u sporu male vrijednosti ne može podnijeti. Tako se tvrdi da je prvostupanjski sud izveo dokaze koje je tužiteljica predložila u fazi postupka u kojoj to više nije mogla učiniti, tvrdi da nisu provedeni dokazi koje je tužena predlagala (saslušanje tužene i svjedoka), ali sve to predstavljaju povrede odredaba parničnog postupka u vezi s člankom 354. stavak 1. ZPP-a, a ne pogrešnu primjenu materijalnog prava kako to žaliteljica pokušava prikazati. Pri tom se i sama poziva na raniju odluku ovog drugostupanjskog suda u kojoj je već ukazano da navedeno predstavlja povredu zbog koje e u sporu male vrijednosti presuda ne može pobijati.
11. Žalbenim se navodima, suštinski, također ukazuje na pogrešnu ocjenu dokaza te pogrešno utvrđeno činjenično stanje, premda se to izrijekom tako ne navodi. Žaliteljica, naime, tvrdi kako sud pogrešno smatra da je bilo više radnji zastupanja, da zastupanje u postupku nije dovršeno jer tuženica i dalje nije upisana u katastru i zemljišnim knjigama, da se postupak vodio radi legalizacije jedne male garaže, da ista svakako nije mogla imati vrijednost od 650.000,00 kuna, da nema niti jednog dokaza na okolnost osnovanosti da je tužena bila u obvezi podmiriti račun, da nema dokaza o visini tražbine, da nije saslušana tuženica i svjedok kojeg je predlagala. Dakle, sve da su navedene tvrdnje istinite, one nisu od utjecaja na ocjenu zakonitosti pobijane presude.
12. Stoga, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud na snazi održao platni nalog kojim se tuženici nalaže platiti pruženu joj odvjetničku uslugu za koju je tužiteljica tuženoj izdala račun sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako je to utvrdio prvostupanjski sud.
13. Odluku o troškovima žaliteljica pobija samo posljedično pogrešnoj odluci o glavnoj stvari, a ovaj sud ne nalazi da bi ta odluka inače bila nezakonita.
14. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovce drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
15. O zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. ZPP-a i to u odnosu na tuženicu na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer u postupku nije uspjela, a u odnosu na tužiteljicu na temelju odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, jer odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice.
16. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 27. ožujka 2024.
Sutkinja:
Josita Begović v.r.
