Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 50 Gž R-231/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika V. C. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. T.-B., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14676/2021-65 od 7. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14676/2021-65 od 7. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je nedopušten otkaz ugovora o radu tužitelja s ponudom izmijenjenog ugovora od 1. srpnja 2019. kojim se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. prosinca 2011., Aneks ugovora o radu … od 01. travnja 2013., Aneks ugovora o radu … od 01. travnja 2015., Aneks ugovora o radu … od 01. travnja 2016. i Aneks ugovora o radu … od 12. rujna 2018. (točka I izreke), naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto pomoćnika voditelja skladišta (točka II izreke) te da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 497,50 eura[1] /3.748,41 kn sa pripadajućim kamatama (točka III izreke) dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan odbijen (točka IV izreke).
2. Presudu pobija tuženik zbog svih razloga iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku odnosno podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti redovnog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, zbog osobno uvjetovanog razloga i vraćanje na rad.
5. U ovom stadiju postupka nesporno je:
- da je tužitelj kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 28. prosinca 2011. i Aneksa istog obavljao poslove radnog mjesta pomoćnika voditelja skladišta,
- da je svjedodžbom o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja od 7. svibnja 2019. izdanoj od strane I. B., specijalista medicine rada, utvrđeno da tužitelj nije sposoban za teži fizički rad i rad na visini,
- da je tuženik tužitelju otkazao navedeni Ugovor o radu zbog osobnih/zdravstvenih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za obavljanje radnih zadataka radnog mjesta čuvara koji poslovi ne zahtijevaju rad na visini i teži fizički rad,
- da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu navodeći da su ispunjeni uvjeti za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu jer iz navedene liječničke svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja proizlazi da tužitelj nije sposoban za teži fizički rad i rad na visini a da poslovi koje po ugovoru isti obavlja za tuženika iziskuju upravo rad na visini i teži fizički rad slijedom čega tužitelj zbog svog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti uredno obavljati ugovorene poslove,
- da novo ponuđeni ugovor za obavljanje poslova čuvara tužitelj nije prihvatio, da je na odluku o otkazu pravovremeno uložio zahtjev za zaštitu prava te pokrenuo ovaj sudski postupak radi utvrđivanja nedopustivosti istog.
6. Ocjenjujući nedopuštenost odluke o redovnom otkazu prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj, prema svjedodžbi dr. medicine rada I. B. od 7. svibnja 2019., sposoban za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada prema čl. 3. točkama 1., 2., 5. i 6., dok nije sposoban za obavljanje težeg fizičkog rada i za rad na visini što su poslovi koji su navedeni čl. 3. pod točkama 16. i 17. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine", broj 5/84. i 71/14.), da prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada poslovi pomoćnika voditelja skladišta nisu svrstani u poslove s posebnim uvjetima rada prema čl. 3. točka 17. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, da iz Procjene rizika proizlazi da se na radnom mjestu pomoćnika voditelja skladišta prenose tereti težine od 10 kg do 20 kg a što je manje od 25 kg koji se navode kao granica za određivanje posla s posebnim uvjetima rada zbog teškog fizičkog naprezanja, da je svrstavanje radnog mjesta pomoćnik voditelja skladišta u poslove s posebnim uvjetima po čl. 3. točki 16. samo preporuka i da isto ne proizlazi iz odredbi Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada i Pravilnika o ručnom prenošenju tereta("Narode novine" broj 45/05), da iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. J. M. i I. J., koje je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio, proizlazi da je tužitelj u vrijeme donošenja Odluke o otkazu bio zdravstveno sposoban za poslove pomoćnika voditelja skladišta te da zdravstveno stanje tužitelja na koje je tijekom postupka upirao tuženik nema utjecaja na radnu sposobnost tužitelja za obavljanje poslova pomoćnika voditelja skladišta, da ograničenja vezana za uvjete težeg fizičkog rada i rada na visini nisu relevantna za prethodno izneseni zaključak budući da poslovi pomoćnika voditelja skladišta ne uključuju teži fizički rad i rad na visini pa da nisu osnovani navodi tuženika iz Odluke o otkazu kako tužitelj zbog svog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti uredno obavljati ugovorene poslove slijedom čega tuženik nije imao opravdan (osobno uvjetovani) razlog u smislu čl. 115. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17 u daljnjem tekstu: ZR) za redovito otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Posljedično navedenom sud je otkaz ugovora o radu tužitelja utvrdio nedopuštenim te naložio tuženiku vraćanje tužitelja na rad.
7. Sa ovakvim utvrđenjem slaže se i ovaj sud drugog stupnja.
8. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.
9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženi navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja.
10. Na žalbene navode valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud prvog stupanja ocijenio je provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge.
11. Okolnosti na koje se poziva tuženik u svojoj žalbi, a koji se svode isključivo na njegovu ocjenu vještačkih nalaza i mišljenja dr. J. M. i I. J., nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je sud prvog stupnja, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje navedenih vještaka, kao i njihova iscrpna dopunska očitovanja, pravilno utvrdio da radno mjesto tužitelja (pomoćnika voditelja skladišta) nije po čl. 3. toč. 16. i 17. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada kategorizirano kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada (već je dana samo preporuka u pogledu mjera zaštite) odnosno da poslovi radnog mjesta tužitelja ne uključuju poslove koji zahtijevaju teško fizičko naprezanje u smislu odredbe čl. 3. toč. 16. Pravilnika o poslovima sa posebnim uvjetima rada (poslovi koji zahtijevaju ručno dizanje ili nošenje tereta težih od 25 kg za muškarce i težih od 15 kg za žene, poslovi koji se obavljaju pretežno u nefiziološkim i u prisilnim položajima tijela) niti rad na visini u smislu odredbe čl. 3. toč. 17. Pravilnika o poslovima sa posebnim uvjetima rada, a kako to proizlazi i iz Opisa poslova za radno mjesto pomoćnika voditelja skladišta i iz Procjene rizika C. z. s. d.o.o. koju je tuženik dao izraditi sukladno obvezi propisanoj odredbom čl. 18. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje u tekstu: ZZR). Imajući u vidu navedeno neodlučno je pozivanje tuženika na iskaze saslušanih svjedoka koji su iskazivali o poslovima koje obavlja pomoćnik voditelja skladišta jer saslušani svjedoci svoje zaključke o prirodi poslova koje je tužitelj na svom radnom mjestu obavljao za tuženika temelje na subjektivnom shvaćanju i izvan okvira predviđenih navedenim pravnim propisima s time da tužitelj kao zamjenik voditelja skladišta mora obavljati one poslove koji su mu dodijeljeni prema Procjeni rizika odnosno ne smije obavljati poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mjesta i koji nisu procijenjeni u Procjeni rizika.
12. Isto tako pravilno je sud, temeljem ocjene nalaza i mišljenja vještaka dr. J. M., utvrdio da je tužitelj, u vrijeme donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu, bio zdravstveno sposoban za rad na svom radnom mjestu pomoćnika voditelja skladišta (što je ocijenio i nadležni specijalist medicine rada u svibnju 2019.) te da ograničenje radne sposobnosti tužitelja za uvjete težeg fizičkog rada i za rad na visini koje je tada utvrdio nadležni specijalist medicine rada nisu relevantne za rad na radnom mjestu pomoćnika voditelja skladišta, jer ovi radni uvjeti nisu sadržani u poslovima ovog radnog mjesta prema Procjeni rizika. Suprotno žalbenim navodima iz nalaza i mišljenja vještaka dr. M., a kojem sud nije imao razloga ne povjerovati, proizlazi da kod tužitelja postoji blaža prirođena deformacija zadnjeg segmenta slabinske kralježnice koja je dovela do ranog razvoja degenerativnih promjena ovog segmenta, međutim da mu taj poremećaj kroz život i rad nije pravio tegoba niti utjecao na njegovu radnu sposobnost do ozljeđivanja leđa i zdjelice u studenom 2018. kada je doprinio intenzitetu tegoba i trajanju oporavka ali da je nakon liječenja provedenog u 2019. stanje na slabinskoj kralježnici kod tužitelja stabilno i on uredno radno funkcionira kod drugih poslodavaca bez tegoba i korištenja bolovanja. Stoga se žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja zbog čega postoji opasnost od nastanka invalidnosti ukazuju neosnovanima.
13. Također valja reći da je sud prvog stupnja, pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, koji su u svojim dopunskim očitovanjima dodatno i iscrpno obrazložili svoj nalaz i otklonili prigovore tuženika, te slijedom navedenog pravilno odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog kombiniranog vještačenja s obzirom da nisu bili ostvareni uvjeti iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a te za isto dao jasne i uvjerljive razloge.
14. S obzirom na utvrđenje da je u trenutku otkazivanja tužitelj bio zdravstveno sposoban za rad na svom radnom mjestu pomoćnika voditelja skladišta utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik nije u konkretnom slučaju imao opravdani razlog za otkazivanje tužitelju ugovora o radu zbog osobno uvjetovanog razloga ukazuje se pravilnim. Naime u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR poslodavac može otkazati radniku ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti s time da ako za valjanost otkaza treba postojati opravdan razlog, poslodavac mora dokazati postojanje tog opravdanog razloga. Dakle u konkretnom slučaju teret dokaza je na tuženiku, a tuženik u ovoj pravnoj stvari nije dokazao da tužitelj zbog svog zdravstvenog stanja, više nije u mogućnosti izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa.
15. Pravilno je sud prvog stupnja, s obzirom na utvrđenje da je predmetni otkaz ugovora o radu nedopušten, primijenio materijalno pravo iz čl. 124. st. 1. ZR te naložio tuženiku vraćanje tužitelja na rad
16. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22).
17. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Vlasta Feuš, v.r.