REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 102/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Lj. A., OIB …, 2. N. B. , OIB …, 3. M. B. , OIB …, 4. S. B. , OIB …, 5. M. B. , OIB …, 6. M. B. , OIB …, 7. mlljt. M. B. , OIB …, 8. mlljt. M. B. , OIB …, 9. mlljt. S. B. , OIB …, 10. mlljt. Đ. B. , OIB …, 11. mlljt. N. B. , OIB …, svi iz N. G., 4. – 7. tužitelji zastupani po majci i zz Lj. A., 12. mlljt. M. B. , OIB …, 13. mlljt. M. B. , OIB … iz N. G 12. i 13. tuženici zastupani po majci i zz N. B. , 14. D. A., OIB … iz S., 15. M. B. , OIB …, iz N. G., a svi zastupani po punomoćnicima I. J. i R. D., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu J. i dr. j.t.d., N. G. protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB …, Z., kojeg zastupaju punomoćnice B. Š., T. Z. – J. i A. J., odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. Š., T. Z. – J. i A. J., R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-335/2019-2 od 2. lipnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradišci, poslovni broj Pn-104/2018-28 od 6. prosinca 2018., na sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-335/2019-2 od 2. lipnja 2020., u dijelu pod točkom I., točkom II. stavak 2. i 3. te pod točkom III. izreke i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troškova nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradišci, poslovni broj Pn-104/2018-28 od 6. prosinca 2018. djelomično je prihvaćen, a djelomično odbijen tužbeni zahtjev 4. – 11. tužitelja na ime naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja, u iznosima kako je pobliže označeno u izreci te presude u točkama I. – V. izreke, te je naloženo tuženiku da svim tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 357.247,14 kn s pripadajućim zateznim kamatama obračunatima od 6. prosinca 2018. do isplate (točka VI. izreke).

2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-335/2019-2 od 2. lipnja 2020. preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev 4. – 11. tužitelja na ime naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja odbijen u cijelosti (točka I. izreke), dok je djelomično preinačena odluka o troškovima postupka pred prvostupanjskim sudom (točka II. stavak 2. izreke) te je naloženo tužiteljima platiti tuženiku parnične troškove žalbenog postupka u iznosu od 12.812,50 kn (točka III. izreke).

3.1. Protiv te drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj: Revd-3361/2020-2 od 26. listopada 2022., a koje glasi:

Imaju li tužitelji, koji ostvaruju pravo na uzdržavanje od pok. oca, pravo na naknadu štete koju trpe gubitkom uzdržavanja i u situaciji ako se pouzdano ne može utvrditi visina faktičnog doprinosa uzdržavanja kojeg je pok. roditelj bio u zakonskoj obvezi doprinosa za uzdržavanje?

3.2. Predložili su da ovaj sud pobijanu presudu preinači na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi presudu suda prvog stupnja. Traži naknadu troškova revizije.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju poriče sve navode revizije. Predlaže istu odbiti i obvezati tužitelje na naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev 4. – 11. tužitelja za naknadu imovinske štete zbog izgubljenog uzdržavanja uslijed smrti oca, sada pok. Đ. B.14 .

9.1. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, a pošavši od utvrđenja da:

- je … 2012. u mjestu D. S. došlo do prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao pješak Đ. B.14 ,

- je prometnu nesreću prouzročio N. R., upravljajući osobnim vozilom marke BMW X5 registarskih oznaka … u vlasništvu M. R.,

- se, sada pok. otac 4. – 11. tužitelja, Đ. B.14 za života bavio sakupljanjem i prodajom starog željeza i drugih sekundarnih sirovina te, iako nije imao prijavljen obrt, na navedeni način je ostvarivao zaradu i osiguravao egzistenciju svoje obitelji, a koja zarada je bila „zarada na crno“ i nigdje nije prijavljena ili evidentirana,

- nitko od drugih članova obitelji nije bio u radnom odnosu i ostvarivao prihode,

- je obitelj ostvarivala prava iz socijalnog osiguranja (novčanu pomoć za uzdržavanje, dječji doplatak, jednokratne naknade za ogrjev, potrošenu električnu energiju, kupnju školskih knjiga i sl.) čime je djelomično ostvarila sredstva potrebna za uzdržavanje,

- je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke i dane dopune utvrđen mogući doprinos sada pok. Đ. B.14 za uzdržavanje 4. – 7. tužitelja, uzimajući u obzir kolike prosječne mjesečne potrebe i mjesečne izdatke su imali pojedini članovi obitelji sada pok. Đ. B.14 , pribavljene podatke o mogućim prihodima Đ. B. 14 (prema prosječnoj plaći u djelatnosti Sakupljanje otpada, obrada i zbrinjavanje otpada u 2011., a prema podacima Državnog zavoda za statistiku) i mogućnosti oca da doprinosi za uzdržavanje svakog pojedinog djeteta ovisno o vlastitim i njihovim potrebama, i umanjujući utvrđene iznose za primljene uplate s osnove primitaka iz socijalnog osiguranja za svakog od njih,

- tužiteljica S. B.3 rođena je ...,u vrijeme smrti oca imala je … godina, te je navršila 18 godina ….,

- tužiteljica M. B.4 rođena je …, u vrijeme smrti oca imala je … godina, te je navršila 18 godina ….,

- tužitelj M. B.5 rođen je ... u vrijeme smrti oca imao je … godina, a navršio je 18 godina ...,

- tužitelj M. B.6 rođen je ..., u vrijeme smrti oca imao je … godina, te je navršio 18 godina ….,

- tužitelj M. B.7 , rođen je ..., te je u vrijeme smrti oca imao … godina,

- tužitelj S. B.8 , rođen je ... te je u vrijeme smrti oca imao … godina,

- tužitelj Đ. B.13 , rođen je ... i u vrijeme smrti oca imao je … godina,

- tužitelj N. B.9 , rođen je ... i u vrijeme smrti oca imao je … godine.

9.2. Prvostupanjski je sud u svojoj presudi polazi od nesporne odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja, te od toga da se kod ovog oblika štete nadoknađuje stvarna šteta tj. ono što je faktično dano za uzdržavanje i što je oštećenik izgubio smrću osobe koja je davala za uzdržavanje. S tim u vezi, taj sud navodi, da je odredbom čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/05, dalje: ObZ) propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje mlljt. dijete i radno sposoban roditelj ne može se osloboditi te dužnosti. Nadalje, prema odredbi čl. 290. st. 1. ObZ tužiteljima pripada naknada za uzdržavanje do dana kada su isti navršili 18 godina, budući da nisu dokazali pravo na uzdržavanje nakon punoljetnosti, a ostalim, još mlljt. tužiteljima. to pravo pripada dok za to postoje zakonski razlozi. Prvostupanjski sud smatra da je tijekom postupka utvrđena relevantna činjenica da je sada pok. Đ. B.14 , otac tužitelja, svojim radom „na crno“ doprinosio za uzdržavanje svoje djece, a financijskim vještačenjem je utvrđen iznos koji bi isti mjesečno izdvajao za uzdržavanje svakog od njih da je ostao živ, kao i vrijeme do kada bi bio u obvezi doprinositi za njihovo uzdržavanje. Pri tom nije odlučno što pok. Đ. B.14 nije bio u stalnom radnom odnosu jer se zaradom smatra svaka materijalna korist ostvarena radom, pa bi Đ. B.14 doprinosio za uzdržavanje svoje djece dosuđeni iznos da nije bilo štetnog događaja za koji odgovara tuženik.

10. Drugostupanjski je sud povodom žalbe tuženika prvostupanjsku presudu preinačio i tužbeni zahtjev odbio, uz odlučno pravno shvaćanje da je osiguratelj obvezan oštećeniku naknaditi ono što je on stvarno izgubio, a ne ono što bi oštećenik imao pravo dobiti na osnovi zakonskog uzdržavanja, pri tom se pozivajući na izraženo pravno shvaćanje u odluci ovog suda broj Rev-2064/89 od 7. ožujka 1990.. Smatra da se stoga visina naknade za izgubljeno uzdržavanje djece zbog smrti davatelja uzdržavanja ne može određivati samo na temelju statističkih podataka o mjesečnim potrebama pojedinog člana obitelji, bez postojanja dokaza o stvarnim potrebama, kao i o stvarno ostvarenim iznosima plaće i uzdržavanja koji u postupku nisu bili s izvjesnošću utvrđeni. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, tužitelji nisu tijekom postupka dokazali koji su to iznosi koje su oni stvarno izgubili gubitkom oca, a koje je do sada pok. Đ. B.14 mjesečno izdvajao za uzdržavanje pojedinog tužitelja.

11. Za odluku u ovoj pravnoj stvari odlučna je odredba čl. 1094. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) koja regulira pravo na naknadu štete osobe koju je oštećeni uzdržavao, a kojom je propisano da osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja, odnosno pomaganja. Ta se šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti viši od onoga koji bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka izražavao pravno shvaćanje o pravu oštećenika na naknadu štete, pri tom naglašavajući da se iznos rente odmjerava s obzirom na sve okolnosti pojedinog slučaja te da iznos naknade ne može biti viši od iznosa koji bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao na životu. Okolnosti svakog pojedinog slučaja odlučne su stoga za utvrđivanje postojanja prava na rentu po ovoj osnovi i za njenu visinu, a kako to proizlazi i iz odluka ovog suda na koje se pozivaju tužitelji u reviziji, a i tuženik u odgovoru na reviziju.

13. Prema shvaćanju ovog suda, pravo na naknadu štete pripada osobama koje je poginuli uzdržavao, ali i osobama koje je pokojni po zakonu bio dužan uzdržavati. S obzirom na ustanovljeno pravo na naknadu štete i za osobe koju je pokojni bio dužan uzdržavati, kao što je to primjerice mlljt. dijete, prilikom odmjeravanja visine novčane rente za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davaoca uzdržavanja za mlljt. dijete treba prilikom odmjeravanja naknade štete voditi računa i o okolnostima na temelju kojih se odlučuje o uzdržavanju djece u skladu s odredbama obiteljsko-pravnih propisa (jednako pravno stajalište je izraženo i u odluci ovog suda poslovni broj Rev-588/06- 2 od 31. prosinca 2008.). Pritom treba reći da se podaci nadležnog ministarstva o potrebama djeteta s obzirom na troškove života mogu koristiti u parnicama radi naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja kao orijentacijski kriterij, ali ne mogu biti jedini i odlučan kriterij koji će sud koristiti u određivanju visine ove naknade štete, koja se, kako je već rečeno, odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, s tim da iznos naknade štete ne može biti veći od onoga što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu (jednako pravno shvaćanje izraženo je u odluci poslovni broj Rev-1859/10-2 od 8. siječnja 2014.), a to može biti i iznos koji bi pojedini obveznik uzdržavanja, bio dužan doprinositi za uzdržavanje mlljt. djeteta (primjerice, prema odluci suda u obiteljskom sporu) umanjen za sve ono što oštećenik prima po kojoj drugoj osnovi (obiteljska mirovina, primanja po osnovi prava iz socijalne skrbi, prihodi od naslijeđene imovine ili sl.). U tom smislu pravno shvaćanje izraženo je u odluci ovog suda poslovni broj Rev-588/2006 od 31. prosinca 2008.

14. Prema tome, tužitelji koji ostvaruju pravo na zakonsko uzdržavanje od pok. oca, mogu ostvarivati pravo na naknadu štete koju trpe gubitkom uzdržavanja i u situaciji ako se pouzdano ne može utvrditi visina pojedinačnog faktičnog doprinosa uzdržavatelja za njihovo uzdržavanje prije njegove smrti, ali je visinu izgubljenog uzdržavanja moguće utvrditi na temelju rezultata provedenog dokazivanja, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja. Time je ujedno odgovoreno na postavljeno revizijsko pitanje.

15. Dakle, ovisno o utvrđenim okolnostima svakoj pojedinog slučaja, sud može, radi odmjeravanja visine rente koja bi mlljt. djetetu pripadala, utvrđivati na temelju visine doprinosa za uzdržavanje mlljt. djeteta prije smrti uzdržavatelja uzimajući u obzir, u izostanku materijalnih dokaza (isprava) o visini ostvarene plaće i eventualno dodatne zarade, i općenite kriterije koji upućuju na visinu ostvarene zarade uzdržavatelja i posljedično njegove mogućnosti da doprinosi za uzdržavanje pojedinog mlljt. djeteta (primjerice kroz utvrđivanje visine troškova prehrane, odjeće, školovanja, liječenja i dr.) te, u situaciji ako se utvrdi da mlljt. djetetu pripada pravo na naknadu štete u vidu novčane rente s osnove izgubljenog uzdržavanja, ali se visina svote odnosno visina mjesečne rente ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud o tome može odlučiti i prema slobodnoj ocjeni (primjenom ovlaštenja iz odredbe čl. 223. st. 1. ZPP).

16. Budući da drugostupanjski sud nije u obrazloženju odluke dao razloge u skladu s iznesenim shvaćanjem revizijskog suda to su izostali razlozi o odlučnim činjenicama i pobijanu presudu nije moguće ispitati, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

17. Kako je zbog ukidanja odluke o glavnoj stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka koja o tom uspjehu ovisi, a u dijelu u kojem je zahtjev svih tužitelja odbijen.

18. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I. na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, pri čemu će drugostupanjski sud ponovo ocijeniti žalbene navode imajući u vidu pravno shvaćanje na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

19. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 27. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.