REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4264/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. F., SR Njemačka, OIB ..., koju zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica iz odvjetničkog društvo V. & D. d.o.o. iz K., protiv tuženika I. F., D., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u D., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-95/2023-2 od 10. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-455/2022 od 28. studenog 2022., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje pod rednim brojem 3.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na pitanja pod rednim brojem 1., 2., 4., 5. i 6. kao i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-95/2023-2 od 10. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-455/2022 od 28. studenog 2022., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
2. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen zbog pitanja koje tužiteljica smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako donese odluku na temelju dokaza kojeg stranka nije predložila niti predočila do zaključenja prethodnog postupka, a niti u tijeku glavne rasprave, već je taj dokaz iznijela prvi put u žalbi?
2. Čini li sud povredu odredaba parničnog postupka ako najprije odlučuje o pravu nasljednika na nasljeđivanje imovine prije nego što je utvrdio predstavlja li i u kojem dijelu ta imovina imovinu ostavitelja?
3. Može li sud odbiti zahtjev zakonskog nasljednika na ostavinu usmjeren prema posjedniku te imovine, a koja nije raspoređena temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, već koji posjednik istu drži na drugoj pravnoj osnovi, odnosno zahtjev prema imovini koja nije raspoređena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju s obrazloženjem da taj zakonski nasljednik nije ujedno i oporučni?
4. Da li je u zahtjevu zakonskog nasljednika za utvrđenjem prava vlasništva na imovini koja nije bila predmetom ostavinskog postupka, usmjerenom prema posjedniku te imovine, koji ju drži na drugom pravnom osnovu, a ne nasljednopravnom, sadržan zahtjev za nužni dio?
5. Da li je sud dužan po službenoj dužnosti paziti na ništetnost zemljišnoknjižnog upisa osobe koja drži ostavinu kod donošenja odluke povodom tužbe kojom zakonski nasljednik traži ostvarenje prava na nasljedstvo i upis u zemljišnu knjigu?
6. Može li nepošteni posjednik ostavine koji istu drži ne na nasljednopravnom, već drugom temelju, vlasništvo iste steći dosjelošću ili građenjem?“.
2.1. U prijedlogu je tužiteljica navela da su joj zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena prava zajamčena čl. 35. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te prava iz čl. 8. st. 1. i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije pod rednim brojevima 1. i 2. nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. To stoga jer postavljena pitanja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, postavljena pitanja nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na postavljena pitanja pod 4., 5. i 6. revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije osim što su u njemu naznačena pitanja zbog kojih predlaže dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude, tužiteljica nije određeno izložila razloge zbog kojih smatra da bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. To stoga što tužiteljica ne ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, niti se poziva na nepodudarnost drugostupanjske presude s praksom revizijskog suda, a što je bila dužna prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
6. Za pitanje naznačeno pod brojem 3. tužiteljica nije navela odgovarajući razlog važnosti, jer se odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 12032/2011 od 2. lipnja 2015. odnosi na ostvarivanje prava na nasljedstvo na temelju naknadno pronađene oporuke, dok postavljenim pitanjem tužiteljica problematizira o pravu na nasljeđivanje imovine za koju tvrdi da je u posjedu tuženika po drugoj pravnoj osnovi, a ne na temelju nasljeđivanja, a za koju je u postupku utvrđeno da tužiteljica nije zakonska nasljednica u odnosu na predmetnu nekretninu. Stoga je odluka na koju se tužiteljica pozvala u prijedlogu donesena u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti postavljenog pitanja.
7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužiteljica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom.
9. Naime, činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužiteljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP-a, kao u točki II. izreke.
Zagreb, 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
