REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2731/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. K. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O., protiv 1. tuženice H. K., OIB: ... i 2. tuženika R. K., OIB: ..., oboje iz P., koje zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u P., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3044/2022-2 od 7. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-295/2021-42 od 29. srpnja 2022., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3044/2022-2 od 7. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-295/2021-42 od 29. srpnja 2022.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen zbog pitanja koje tužiteljica smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Smije li sud u parničnom postupku izvoditi zaključak da je u konkretnom slučaju došlo do istodobnog odnosno izravno predstojećeg protupravnog napada, iako je isto propisano kaznenim odredbama, a ne odredbama obveznog prava, a kazneni postupak protiv tužiteljice za navodni protupravni napad protiv tužiteljice nije vođen?
2. Je li parnični sud u konkretnom slučaju bio dužan utvrđivati je li došlo do prekoračenja nužne obrane, ako je u postupku utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela ozljede, a I-tuženica nije pretrpjela nikakve ozljede?
3. Je li parnični sud bio dužan ispitati i postojanje nužne obrane i njezina prekoračenja i u odnosu na II-tuženika koji nije otklanjao navodni protupravni napad od sebe, već od I-tužene?“,
za koja pitanja navodi da nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
2.1. U prijedlogu je tužiteljica navela i da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. Ustava Republike Hrvatske i odredbom članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te pravo na život i tjelesno zdravlje zajamčeno odredbom članka 21. Ustava Republike Hrvatske, kao i pravo na nepovredivost osobnosti iz članka 22. Ustava Republike Hrvatske.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog nije dopušten.
5. Postupajući po odredbi članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da podneseni prijedlog nema propisani sadržaj.
6. Naime, tužiteljica je u odnosu na postavljena pitanja, u prijedlogu propustila određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, tj. zbog čega bi navedena pitanja bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. U smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom prijedlogu izostalo.
7. Za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenim pitanjima.
8. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužiteljica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda i kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.
10. Naime, činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužiteljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom članka 385.a ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe članka 389.a stavak 3. i 4. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
