REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3890/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja T. B. iz J., OIB: ..., 2. tužiteljice K. F. iz J., OIB: ... i 3. tužiteljice S. B. iz J., OIB: ..., (pravni slijednici iza pok. N. B. vl. obrta G., J., OIB: ...), koje zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. P. d.o.o., L., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik P. Š., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1267/2020-2 od 4. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-12453/10-60 od 16. srpnja 2020., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnio tuženik protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1267/2020-2 od 4. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-12453/10-60 od 16. srpnja 2020., u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Može li sud primijeniti odredbe članka 221. b. Zakona o parničnom postupku na parnične postupke koji su pokrenuti prije 1. travnja 2013.?
2. Može li sud temeljiti svoju odluku na nepotpunoj ispravi, tj. na nalazu i mišljenju vještaka koji su dostavljeni u spis samo djelomično, uz ispuštanje bitnih dijelova vještačenja koji idu u prilogu protivnoj strani?
3. Može li sud unatoč odredbi članka 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku ipak donijeti presudu bez da u njoj navede koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka?“.
2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik se pozvao na sentencu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4985/2019-4 od 13. svibnja 2020.
2.1. Tuženik u prijedlogu navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje odnosno pravo na obrazloženu odluku.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je između tužitelja, kao izvoditelja radova i tuženika, kao investitora, sklopljen Ugovor o građenju broj 0001/04 od 20. listopada 2006. s troškovnikom radi izvođenja arhitektonsko-graditeljskih radova na poslovnom objektu C. P. d.o.o. u L. prema ovjerenoj rekapitulaciji i troškovniku o izvedbi radova koji su prilozi ugovora, kojim je predviđena cijena izvedbe radova u visini od 7.424.657,00 kuna, bez sadržanog PDV, te kojim je ugovoren način na koji će se obavljati obračun cijene izvedenih radova, kao i ispostava privremene mjesečne situacije, kao i da je tijekom trajanja poslovne suradnje između stranaka u poslovnim knjigama suglasno evidentirana predmetna tražbina tužitelja po četiri utužena računa iz veljače i ožujka 2008. ukupnog iznosa 62.623,19 kuna. Kako tuženik tijekom postupka nije s uspjehom osporio osnovu niti visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev budući da je tuženik odgovoran za njezino ispunjenje u smislu odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), a tužitelj je, kao vjerovnik, u smislu odredbe članka 65. stavak 1. ZOO ovlašten zahtijevati od tuženika, kao dužnika, njezino ispunjenje.
4.1. Pri čemu, nižestupanjski sudovi zaključuju da predmetna tražbina postoji, tim više što iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave od 16. lipnja 2016., proizlazi da je porezni obveznik - tuženik koristio pretporez.
5. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da naznačena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. ZPP), a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP. Naime, postavljena pitanja nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe članka 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. S time da tuženik drugim i trećim postavljenim pitanjem u bitnom polazi od pogrešne pretpostavke da je sud temeljio odluku na nepotpunoj ispravi (nalazu i mišljenju vještaka) pri čemu je donio odluku bez da je naveo koju odredbu materijalnog prava je primijenio (…), kraj činjenice da je sud u presudi naveo da su pisani nalaz i mišljenje vještaka, kao i dopunsko očitovanje prihvaćeni u cijelosti, jer na isti stranke nisu imali primjedbe (…) to tim više što su razjašnjeni i otklonjeni svi tuženikovi prigovori (…), pa je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 62.623,19 kuna sa zateznim kamatama pozivom na odredbe članka 9. i 65. ZOO. Stoga pitanja kojima se polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci, nisu pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
6. S time u svezi, nije povrijeđeno niti pravo tuženika na pravično suđenje odnosno pravo na obrazloženu odluku jer imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja) te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da podnositelj prijedloga u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
7. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavak 3. ZPP, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
