REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4336/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice D. O., OIB … iz Z., …, II. tužiteljice L. O., OIB … iz Z., … i III. tužiteljice J. O., OIB … iz Z., …, II. i III. tužiteljice zastupan po punomoćnici i I. tužiteljici D. O., odvjetnici u Z., protiv tuženice M. A. de O., OIB … iz Republike Njemačke, M., …, koju zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4416/2022-6 od 7. ožujka 2023., ispravljene rješenjem istoga suda broj Gž-4416/2022-11 od 8. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6090/12- 20 od 29. listopada 2014., na sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4416/2022-6 od 7. ožujka 2023., ispravljene rješenjem istoga suda broj Gž-4416/2022-11 od 8. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6090/12-20 od 29. listopada 2014.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
1. "je li pitanje aktivne legitimacije, dakle, pitanje pripada li tužiteljicama pravo prema tuženici, odnosno nalazi li se tuženica u obvezi prema tužiteljicama, u konkretnom slučaju, pitanje primjene materijalnog prava na koju sud pazi po službenoj dužnosti, i to u konkretnom slučaju pitanje primjene čl. 51. i 54. Statuta Hrvatske odvjetničke komore (NN 74/09, 90/10 i 64/11)?"
2. "ima li prigovor nedostatka aktivne legitimacije, koji je po prvi puta istaknut u fazi žalbe, a koji proizlazi iz činjenica koje su iznesene tijekom prvostupanjskog postupka, značaj isticanja nove činjenice?"
3. "je li preuzimatelj ureda ovlašten ustupiti pravo na naplatu tražbine bivšem odvjetniku od kojeg je preuzeo ured, budući da je čl. 54. st. 1. Statuta Hrvatske odvjetničke komore određena obveza preuzimatelja ureda da nakon dovršene likvidacije poslova ureda bivšeg odvjetnika preda čisti prihod bivšem odvjetniku?".
Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tuženica navodi odluku ovoga suda broj Rev-1449/2002 od 1. travnja 2004 i Rev-594/2001 od 6 svibnja 2004 u odnosu na pitanje pod 1. Poziva se na odluku ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 367/2004 od 18 svibnja 2006. U odnosu na pitanje pod 2. navodi odluku ovoga suda broj Rev-423/1993 od 22. prosinca 1993. i Rev-2499/2017 od 22. prosinca 2021. U odnosu na pitanje pod 3. poziva se na već navedenu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske. Smatra da su pravna shvaćanja izražena u tim odlukama suprotna pravnom shvaćanju iz pobijane odluke i da postoje suprotna pravna shvaćanja ovoga suda o pitanjima koja navodi pod 1. i 2. prijedloga.
2. U odgovoru na prijedlog tužiteljice se istom protive i predlažu prijedlog odbaciti uz naknadu troška.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće.
3.1. Prvim pitanjem tuženica zapravo pita svodi li se pitanje aktivne legitimacije na pitanje primjene materijalnog prava na koje sud pazi po službenoj dužnosti. U tom se smislu poziva na odluku ovoga suda broj Rev-1449/2002-2 od 1. travnja 2004. u kojoj da je izneseno pravno shvaćanje prema kojem je pitanje pripada li tužitelju određeno pravo prema tuženiku odnosno je li tuženik u određenoj obvezi prema tužitelju pitanje materijalnog prava (pitanje aktivne i pasivne legitimacije). Poziva se i na odluku ovoga suda broj Rev-594/2001-2 od 6. svibnja 2004. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje prema kojem je osnovan prigovor tuženika, kojeg je istakao i u reviziji, da u ovom sporu nije pasivno legitimiran. Konačno poziva se i na pravno shvaćanje iz odluke ovoga suda broj Rev-2499/2017-2 od 22. prosinca 2021. koje da je suprotno gore navedenim pravnim shvaćanjima istoga suda. U pobijanoj je odluci sud drugoga stupnja zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tuženica istakla tek u žalbi, dok da isti nije istakla tijekom postupka, a nije niti istakla činjenice iz kojih bi proizlazila eventualna osnovanost tog prigovora pa da ga ne može istaknuti tek u žalbi u skladu s odredbom čl. 352. st. 2. ZPP-a.
3.2. U odnosu na ove navode tuženice valja odgovoriti slijedeće. Prema pravnim shvaćanjima ovoga suda izraženim u odlukama broj Rev-907/08-2 od 25. svibnja 2011., Rev-x-209/12-2 od 31. ožujka 2015., Rev-x 1081/11-2 od 9. rujna 2015. i Rev- 2499/2017-2 od 22. prosinca 2021. izraženo je pravno shvaćanje o naravi prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije, odnosno promašene pasivne legitimacije. Tako je zaključeno da je prigovor promašene pasivne legitimacije materijalnopravni prigovor koji se odnosi na pitanje na koje prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti (Rev-x-1081/2011-2 od 9. rujna 2015., Rev-x 209/2012-2 od 31. ožujka 2015), da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije materijalnopravni prigovor na kojeg prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti ukoliko taj prigovor nije istaknut tijekom prvostupanjskog postupka (Rev-907/08-2 od 25. svibnja 2011., Rev- 2499/2017-2 od 22. prosinca 2021). Iz ovih je odluka razvidno pravno shvaćanje o tome da su prigovori pomanjkanja aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije prigovori materijalnopravne naravi. Tuženica pravnom shvaćanju iz pobijane odluke suprotstavlja pravna shvaćanja iz odluka ovoga suda broj Rev- 1449/2002-2 od 1. travnja 2004. i Rev-594/2001-2 od 6. svibnja 2004. U odluci ovoga suda broj Rev-1449/2002-2 od 1. travnja 2004. zauzeto je pravno shvaćanje o tome da su pitanja aktivne i pasivne legitimacije pitanja materijalnog prava što sasvim jasno upućuje na shvaćanje o tome da je narav tih instituta materijalnopravna. Ta je odluka inače donesena povodom pitanja pogrešnog odbačaja tužbe zbog pomanjkanja aktivne materijalnopravne legitimacije, odnosno naravi odluke kojom se odlučuje o takvom prigovoru materijalnopravne naravi. U odluci ovoga suda broj Rev- 594/2001-2 od 6. svibnja 2004. raspravljalo se o prigovoru tuženika koji je istaknut već u ranijim stadijima postupka. Odluka Ustavnog suda broj U-III-367/2004 od 18 svibnja 2006. u kojoj se ne raspravlja o naravi takvih prigovora.
3.3. Stoga, a u odnosu na pitanje pod 1. valja zaključiti slijedeće. Iz stabilne prakse ovoga suda jasno proizlazi da su prigovori pomanjkanja aktivne legitimacije (kao u ovom slučaju) i promašene pasivne legitimacije prigovori materijalnopravne naravi na koje sud prvoga stupnja ne pazi po službenoj dužnosti i koji se po prvi puta ne mogu isticati tek u žalbi. Tomu nije suprotno pravno shvaćanje iz suprotstavljene odluke ovoga suda broj Rev-1449/2002-2 od 1. travnja 2004. jer ono upravo i ukazuje na pravnu narav takvih prigovora u situaciji potrebe razlikovanja procesnopravne i materijalnopravne legitimacije. Kao što je već navedeno, odluke Rev-594/2001-2 od 6. svibnja 2004. i U-III-367/2004 od 18 svibnja 2006. nisu od utjecaja jer ne sadrže pravno shvaćanje podudarno pravnoj i činjeničnoj situaciji u ovom slučaju.
3.4. Drugim pitanjem tuženica u suštini pita ima li isticanje prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije tek u žalbi značenje isticanja nove činjenice ako proizlazi iz činjenica koje su iznesene u prvostupanjskom postupku. Pritom se poziva na odluke ovoga suda broj Rev-423/1993-2 od 22. prosinca 1993. i Rev-2499/2017-2 od 22. prosinca 2021. koje da su međusobno suprotne. Točno jest da je u odluci ovoga suda broj Rev-423/1993-2 od 22. prosinca 1993. izraženo pravno shvaćanje da isticanje prigovora nedostatka aktivne legitimacije nema značaj isticanja nove činjenice. Međutim, tome nije suprotno niti pravno shvaćanje iz odluke broj Rev- 2499/2017-2 od 22. prosinca 2021. jer se ono odnosi na isticanje prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije tek u žalbenom postupku, a niti joj je suprotno pravno shvaćanje iz pobijane odluke. Naime, u pobijanoj odluci nije izraženo pravno shvaćanje o tome da bi isticanje takvog prigovora imalo značenje isticanja nove činjenice, već da u prvostupanjskom postupku što je ovdje bitno, nisu niti istaknute činjenice iz kojih bi proizlazila eventualna osnovanost takvog prigovora. Stoga praksa na koju se tuženica poziva u odnosu na pitanje pod 2. nije istovjetna pravnoj i činjeničnoj situaciji u ovom predmetu. Pored toga, tvrdnja tuženice o tome da je već tijekom prvostupanjskog postupka bilo vidljivo da je pok. prednik tužiteljica prije podnošenja tužbe brisan iz imenika odvjetnika (stranica 2., pod 1. Uvod, odjeljak treći prijedloga za dopuštenje revizije) nije od utjecaja jer je sud svoju odluku zasnovao i na ugovoru o ustupu tražbine između pok. prednika tužiteljica i I. tužiteljice, pa se to pitanje ukazuje neodlučnim. Iz tog razloga ukazuje se neodlučnim i pitanje pod 3. prijedloga.
4. Stoga nije bilo uvjeta za intervenciju ovoga suda, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.
5. Kako odgovor na prijedlog nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev tužiteljica za naknadom troška odgovora na prijedlog (čl. 155. ZPP-a).
Zagreb, 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
