REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 5 Povrv-160/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, protiv tužene Edite Krišto kao vlasnice obrta za optiku, optometriju i usluge Krišto optika iz Sesveta, Rebro 25, OIB: 92597871812, radi isplate 401,58 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. veljače 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužene, 27. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom od strane javnog bilježnika Ignaca Vugera posl. br. Ovrv-1145/2021 od 18. listopada 2021. u dijelu gdje je tuženoj kao ovršenici Editi Krišto naloženo na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga namiriti tražbinu tužitelju kao ovrhovoditelju u iznosu od 401,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, te nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama, te se tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 26,54 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja javni bilježnik Ignac Vuger je 18. listopada 2021. donio rješenje o ovrsi pod brojem Ovrv-1145/2021 u kojem je pod točkom I. naložio ovršenici platež predmetne svote zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, dok je pod točkom II. odredio ovrhu toga potraživanja protiv ovršenice.

2. U zakonskom roku ovršenica je podnijela prigovor u kojem navodi da ovrhovoditelj bez osnove pokušava steći novčani iznos, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da nije ni u kakvom obveznom odnosu s ovrhovoditeljem, a niti išta duguje ovrhovoditelju. Navodi da uopće nije niti je bila priključena na mrežu ovrhovoditelja, te ne koristi usluge ovrhovoditelja, ne grije se na plin, niti ima toplu vodu koja se grije putem plina, te nije potpisala nikakvu ugovornu obvezu s tužiteljem. Predlaže provođenje vještačenja na okolnost da se konstatira da li ona na bilo koji način koristi usluge ovrhovoditelja koje joj navodno pruža. Ističe da je plinski priključak u vlasništvu privatne pravne osobe, a ne vlasništvo suvlasnika zgrade. Smatra da ovrhovoditelj samovoljno i jednostrano, te nemoralno i nezakonito postupa radi izvlačenja nepripadne materijalne koristi. Ističe prigovor aktivne legitimacije ovrhovoditelja. Prigovara troškovima ovrhovoditelja. Povodom istog prigovora sud je stavio izvan snage naprijed spominjano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, dok je glede dijela kojim je naložen platež nastavljen postupak po pravilima parničnog postupka, analogan platnom nalogu.

3. Tužena tijekom postupka smatra da "suvlasnici poslovne zgrade Kašinska 9, 10360 Sesvete" zbog nedostatka pravne sposobnosti ne mogu biti ugovorna strana Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice broj 6716-/2011, a navedeno nije niti u skladu s čl. 29. tada važećih Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom, te ističe da je ona višekratno upozoravala na nevaljanost tog Ugovora, te na činjenicu da njen prostor nikada nije bio priključen na prostor zajedničke kotlovnice. Navodi da navedeni Ugovor nije potpisalo 51 % suvlasnika, te potpisnik navedenoga ugovora nije ovlašten za zastupanje suvlasnika. Smatra da je na tužitelju teret dokazivanja da je kao kupac sklopila važeći ugovora s tužiteljem i da je isti konzumiran. Ističe da je novi međuvlasnički ugovor potpisan 9. svibnja 2016., te u prilogu potpisa suvlasnika iako je ista zgrada u pitanju su potpuno novi i neusklađeni podaci suvlasnika kao i u prvom ugovoru. Navodi da je ukupna kvadratura nekretnine puna veća od prijašnje, a ista zgrada je u oba međuvlasnička ugovora. Stoga ističe da je svega 36,95 % zemljišnoknjižnih suvlasnika u popisu zaduženja potpisano. Stoga predlaže radi nepostojanja aktivne legitimacije ukinuti platni nalog.

4. Tužitelj tijekom postupka navodi da je tužena evidentirani kupac plina po šifri 493061 na adresi obračunskog mjernog mjesta plinomjera, slijedom čega je obveznik podmirenja dospjelog potraživanja s naslova isporučenog i utrošenog plina sukladno odredbama Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom, Zakona o tržištu plina, te članka 4., članka 8. i članka 9. Zakona o obveznim odnosima. Dužnik obveze na povremena davanja duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga u smislu članka 84. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužena nije podmirila predmetno potraživanje sukladno odredbama Zakona o tržištu plina i Općih uvjeta opskrbe plinom prema kojima je opskrbljivač plinom dužan kupce opskrbljivati plinom, dok je kupac dužan omogućiti ovlaštenoj osobi redovno očitanje plinomjera, te platiti naknadu za isporučeni i utrošeni plin temeljem ispostavljenih računa. Ističe da je Općim uvjetima regulirano pravo krajnjeg kupca u kojem može osporiti iznose mjesečnih obveza, odnosno uputiti prigovor. Tuženoj su uredno ispostavljeni računi za svako obračunsko razdoblje na koje tužena nije istaknula nikakve prigovore, a predmetno potraživanje nije podmireno. Navodi da je tužitelj u svojstvu opskrbljivača plinom dužan isporučivati plin evidentiranim kupcima, a tužena je kao kupac plina dužna ovlaštenoj osobi omogućiti očitanje plinomjera, te platiti naknadu na ime isporučenih količina plina sukladno odredbama Zakona o tržištu plina i Općim uvjetima. Navodi da se predmetno potraživanje odnosi na obračun isporučene i utrošene količine plina za grijanje prostora preko sustava zajedničke kotlovnice Kašinska 9, Sesvete, a na kojoj adresi se nalazi glavni plinomjer kotlovnice koja je jasno naznačena i na dostavljenim utuženim računima. U slučajevima grijanja stana i poslovnih prostora preko sustava zajedničke kotlovnice, kao u konkretnom slučaju, jedan plinomjer se nalazi u kotlovnici te se obračun potrošnje vrši prema kvadraturi prostora koji se grije. Stoga smatra da je nesporna visina tužbenog zahtjeva koji jasno iskazana na dostavljenim računima. Stoga smatra da je tužena utrošila predmetnu količinu plina koju je tužitelj isporučivao, a prema tužitelju nije izvršila svoju obvezu plaćanja. Ističe da je tužena evidentirana kao potrošač plina na predmetnom obračunskom mjernom mjestu temeljem dopisa predstavnika suvlasnika Kašinska 9, Sesvete, kao i popisa stanara i popisa poslovnih prostora na predmetnoj adresi, a dostavljenih od strane predstavnika suvlasnika Josipa Meseca. Navodi da je člankom 2. Odluke o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom propisano kako je korisnik usluge isporučitelju usluge dužan platiti naknadu za isporučeni plin, te kako se korisnikom usluge smatra stanar, najmoprimac, vlasnik poslovnog prostora koji u njemu obavlja poslovnu djelatnost, korisnik poslovnog prostora i slično. Ističe da je člankom 5. stavak 2. Odluke izričito propisano da se u zgradama gdje su instalirane toplinske stanice na plin naknada za komunalnu uslugu određuje prema utvrđenoj cijeni i količini usluge koje se raspoređuje na korisnike prema površini stana ili poslovne prostorije, a plaća se na temelju računa isporučitelja usluge bez obzira na to koriste li se njima. Ukoliko se tužena željeli izdvojiti iz sustava zajedničke kotlovnice potrebno je postupiti sukladno zakonskim propisima. Sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da bi se suvlasnik izdvojio iz zajedničkog sistema centralnog grijanja preko kotlovnice potrebna je razvrgnuti suvlasničku zajednicu zajedničkih toplinskih uređaja u stambenoj zgradi. Navedeno se dokazuje pisanom suglasnošću svih suvlasnika stambene zgrade odnosno pravomoćnom sudskom odlukom o razvrgnuću suvlasničke zajednice zajedničkih toplinskih uređaja. Odredbama Zakona o vlasništvu drugim stvarnim pravima te definiranjem instituta vlasništva, kao i vođenja poslova redovne i izvanredne uprave suvlasnika, smatra da navedeno pitanje spada u domenu odlučivanja o poslovima izvanredne uprave, što je potrebna suglasnost svih suvlasnika. Smatra da je nesporno kako je tužena suvlasnik zgrade u kojoj je instalirana toplinska stanica te je dužna plaćati naknadu za isporučeni plin sukladno kvadraturi stana. Ističe da su člankom 86. Zakona o vlasništvu taksativno nabrojenih poslovi redovite uprave, dok svi poslovi koje nisu navedeni spadaju u izvanredne poslove. Stoga za poduzimanje poslova izvanredne uprave sukladno članku 87. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima potrebna suglasnost svih suvlasnika, odnosno suglasnost suvlasnika koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova. Stoga smatra da je tužena kao suvlasnik zgrade u kojoj je instalirana toplinska stanica dužna plaćati naknadu za isporučeni plin sukladno kvadraturi stana. Poziva se na čl. 86. Zakona o vlasništvu i taksativno nabrojene poslove redovite uprave, a ističe da su svi ostali poslovi izvanredni poslovi, za koje je potrebna suglasnost svih suvlasnika sukladno čl. 87. istog Zakona. Ističe da je za predmetno obračunsko mjerno mjesto potrebno ishoditi energetsku suglasnost kod distributera plina, te koje je uvjete potrebno ispuniti da bi se neki član izdvojio iz sustava gdje je instalirana toplinska stanica. Vezano za izdvajanje iz sistema zajedničke kotlovnice ističe da članak 23. Zakona o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom propisuje u stavku 1. da se tarifni kupci toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije ne mogu izdvojiti iz toplinskog sustava bez suglasnosti energetskog subjekta za distribuciju toplinske energije energetskog subjekta za opskrbu toplinskom energijom, a stavak 2. istog članka propisuje da energetski subjekti iz stavka 1. navedenog članka dužni su dati suglasnost tarifnom kupcu ukoliko to dozvoljavaju tehnički uvjeti i ako tarifni kupac pribavi suglasnost svih tarifnih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije. Ističe da je tužitelj opskrbljivač plinom svih kupaca spojenih na opskrbni sustav, isporučuje plin preko plinomjera koji su obračunska mjerna mjesta i ne može utjecati niti rješavati imovinsko pravne odnose suvlasnika koji su u zajedničkom sustavu grijanja. Količina plina je nesporno utvrđena očitanjem plinomjera kotlovnice koje stanje predstavlja stvarnu potrošnju plina kao i raspodjelom i načinom obračuna potrošnje plina preko kotlovnice prema površini stana ili poslovne prostorije, pa je terećenje tužene u cijelosti osnovano kako u pogledu visine tako je u pogledu osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva. Smatra da se pitanje odnosa između samih suvlasnika u vezi s upravljanjem zajedničkom nekretninom tužitelja kao treće osobe ne tiče niti istome pripada pravo zadiranja i određivanja načina kako bi isti trebali uređivati svoje odnose. Također se poziva i na Zakon o vlasništvu i to čl. 84. st. 1 koji propisuje vlasništvo određenog poslovnog dijela nekretnine, te da je svaki suvlasnik dužan održavati taj dio o svojem trošku i snositi javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, dok st. 2 navedenog članka propisuje kada dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnog dijela nekretnine, pa tako i naknade za trošenje plina, nije neka druga osoba suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga. Smatra da iz navedenoga proizlazi obveza opskrbljivača na pridržavanje zakonskih normi, a tužena je u obvezi podmirenja utuženog potraživanja. Navodi da se tužena vodi u evidenciji tužitelja kao korisnik usluge opskrbe plinom pa je ista u obvezi podmirenja predmetne tražbine, stoga prigovore tužene smatra u cijelosti neosnovanim. Poziva se na ugovor o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice broj 6716-/2011 sklopljen sa suvlasnicima poslovne zgrade Kašinska 9 od 17. listopada 2011., suglasnost suvlasnika temeljem kojem je potpisan navedeni ugovor, kao i na Međuvlasnički ugovor koji su suvlasnici zajedničkih dijelova poslovne zgrade u Zagrebu sklopili 31. svibnja 2011. kojom dokumentacijom je nesporno dokazana osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Ističe da su tuženoj računi ispostavljeni i obračun potrošnje plina napravljen upravo sukladno kvadraturi od 60 m2 poslovnog prostora, a za koju kvadraturu tužena ne spori da je vlasnik. Stoga predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdane od strane javnog bilježnika i to za iznos glavnice od 401,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, te nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama, te trošak parničnog postupka u vidu sudske pristojbe na presudu.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 2), potvrdu o uvidu u podatke obrtnog registra Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta od 16. rujna 2021. (list 3-6), dopis Mesec Josipa kao predstavnika suvlasnika, Kašinska 9, Sesvete (list 11, 30), zahtjev za ustupanje ugovora o opskrbi plinom trećoj osobi i izjava o solidarnom podmirivanju novčanih obveza (list 12, 29), Ugovor o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice broj 6716-/2011 od 17. listopada 2011. između tužitelja i suvlasnika poslovne zgrade Sesvete, Kašinska 9 zastupane po predstavniku suvlasnika Josipu Mesecu (list 13-16, 31-34, 68-71, 141-144), nepotpisani ugovor o raspodjeli troškova članova kotlovnice br. 6716-61/2011 između tužitelja i tužene od 17. listopada 2011. (list 17-19, 35-37, 72- 74), potvrdu o uvidu u podatke obrtnog registra Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta od 19. listopada 2021. (list 21-24), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za strojarstvo Maria Cirakia iz spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-3519/2020 (list 76-80), Ugovor o upravljanju poslovnom zgradom između Suvlasnika stambene zgrade Kašinska 9 iz Sesveta i BMD d.o.o. od 9. svibnja 2016. (list 103-105), Međuvlasnički ugovor suvlasnika poslovne zgrade u Zagrebu, Kašinska 9 od 9. svibnja 2016. uz popis i potpise suvlasnika (list 106-114), izračun udjela u zajedničkim dijelovima poslovne diletacije sačinjen od strane tužene (list 115-116), obveze kupca-analitika partnera za tuženu (list 121), prijepise računa (list 122-126), suglasnost suvlasnika stambene zgrade i članova kotlovnice na lokaciji Kašinska 9, Sesvete (list 127-133) i Međuvlasnički ugovor između suvlasnika poslovne zgrade u Zagrebu, Kašinska 9 od 31. svibnja 2011. s popisom i potpisima suvlasnika (list 134-140), te sudsku praksu dostavljenu od strane stranaka.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

7. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 401,58 EUR po osnovi nepodmirenih računa za isporučeni i utrošeni plin tuženoj kao vlasnici obrta za optiku, optometriju i usluge Krišto optika iz Sesveta, Bjelovarska 7.

9. Uvidom u potvrdu o uvidu u podatke obrtnog registra Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta od 16. rujna 2021. (list 3-6) i potvrdu o uvidu u podatke obrtnog registra Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta od 19. listopada 2021. (list 21-24) razvidno je da je adresa obrta tužene Sesvete, Bjelovarska 7.

10. Među strankama nije sporno da je tuženica vlasnica poslovnog prostora na adresi Kašinska 9, Sesvete, Zagreb, te da se navedeno potraživanje odnosi na navedenu adresu poslovnog prostora.

11. Također, među strankama je nesporno da se predmetno potraživanje odnosi na isporučeni i utrošeni plin putem sustava zajedničke kotlovnice na adresi Kašinska 9, Sesvete, Zagreb, šifra korisnika 493061, broj plinomjera: 20510147 za mjesece prosinac 2020., te siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2021., a prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja (list 2) i prijepisima računa (list 122-126).

12. Uvidom u navedeni izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja i prijepise računa sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja na računu od 11. siječnja 2021. za potrošnju plina za prosinac 2020. zavedena tuženica za poslovni prostor na adresi Sesvete, Kašinska 9, šifra korisnika 493061, broj plinomjera 20510147. Na računima od 9. veljače 2021. za potrošnju plina za siječanj 2021., od 9. ožujka 2021. za potrošnju plina za veljaču 2021., od 8. travnja 2021. za potrošnju plina za ožujak 2021., od 11. svibnja 2021. za potrošnju plina za travanj 2021. navodi se nova adresa obrta tužene Sesvete, Bjelovarska 7, ali se i dalje navode šifra korisnika 493061, broj plinomjera 20510147.

13. Uvidom u Ugovor o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice broj 6716- /2011 od 17. listopada 2011. (list 13-16, 31-34, 68-71, 141-144), utvrđeno je da je isti zaključen između ovdje tužitelja, kao opskrbljivača, i suvlasnika poslovne zgrade Kašinska 9, Sesvete (zastupanog po predstavniku suvlasnika Josipu Mesecu), kao kupca, te je utvrđeno da se istim uređuju međusobni odnosi ugovornih strana, te iz istog, između ostalog, proizlazi da se opskrbljivač obvezuje vršiti opskrbu kupca prirodnim plinom (čl. 3.), a kupac je dužan platiti račun prema obračunu opskrbljivača (čl. 8., 12., 13.) i prema cijenama sukladno odredbi čl. 7. i 8. navedenog ugovora.

14. Na navedeni način sud je utvrdio postojanje aktivne legitimacije na strani tužitelja.

15. Uvidom u Međuvlasnički ugovor između suvlasnika poslovne zgrade u Zagrebu, Kašinska 9 od 31. svibnja 2011. s popisom i potpisima suvlasnika (list 134- 140) vidljivo je da se istim uređuju uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine na adresi Kašinska 9, Zagreb, a među kojima je i ovdje tuženica (za poslovni prostor površine 60,00 m2), te da se za predstavnika suvlasnika određuje Josip Mesec.

16. Vezano za navode tužene kako Međuvlasnički ugovor od 31. svibnja 2011. i Ugovor o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice od 17. listopada 2011., koje je izabrani predstavnik suvlasnika stambene zgrade u Sesvetama, Kasišnska 9, Josip Mesec sklopio s tužiteljem, nisu valjani, jer predstavnik stanara nije imao potrebno ovlaštenje većine suvlasnika stambene zgrade valja navesti kako predmet ovog postupka nije utvrđivanje pravne valjanosti predmetnih ugovora već potraživanje po osnovi nepodmirenih računa za isporučeni i utrošeni plin putem sustava zajedničke kotlovnice. Slijedom navedenog, za utvrđenje predmetne činjenice odlučno je li tuženica koristila uslugu tužitelja pa shodno tome je li dužna podmiriti predmetnu potrošnju plina u svom poslovnom prostoru.

17. Navedeno posebno iz razloga što je sud uvidom u suglasnost suvlasnika stambene zgrade i članova kotlovnice na lokaciji Kašinska 9, Sesvete (list 127-133) utvrdio da je tuženica svojim potpisom dala suglasnost predstavniku suvlasnika Josipu Mesecu da u ime stanara sklopi ugovor o opskrbi plinom, premda nije vidljiv datum navedene suglasnosti.

18. Valja reći da je odredbom čl. 8. Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice br. 6716/2011 od 17. listopada 2011., ugovoreno da će se obračun isporučenog plina vršiti temeljem očitanog stanja na plinomjeru, a raspodjela isporučenog plina i računi će se ispostavljati pojedinačno prema sklopljenim ugovorima sa članovima kotlovnice, sukladno odredbama navedenog ugovora.

19. Tužitelj ne dostavlja očitano stanje plinomjera (čl. 15. Općih uvjeta opskrbe plinom, NN 158/13 i čl. 8. Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice br. 6716/2011 od 17. listopada 2011.), a ne dostavlja niti sklopljeni ugovor sa tuženom, kao članom kotlovnice, prema odredbi čl. 8. Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice br. 6716/2011 od 17. listopada 2011., a koji je temelj za raspodjelu isporučenog plina i ispostavu računa. Upravo suprotno iz nepotpisanog ugovora o raspodjeli troškova članova kotlovnice br. 6716-61/2011 između tužitelja i tužene od 17. listopada 2011. (list 17-19, 35-37, 72-74) proizlazi da isti nije potpisan od strane ovdje tužene, pa navedeni ugovorni odnos nije niti nastao.

20. Iz stanja spisa razvidno je da tužitelj nije tijekom postupka u spis dostavio pojedinačno sklopljeni ugovor s tuženicom, već dapače vidljivo je da takav ugovor od strane tužene nije potpisan, kako je navedeno u točci 18. presude.

21. Međutim, odredbom članka 294. Zakona o obveznim odnosima (NN, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da se ugovor za čije se sklapanje zahtjeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile u cijelosti ili u pretežnom dijelu obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

22. Također sud smatra da nije od utjecaja okolnost što je tuženica u evidencijama tužitelja upisana kao korisnica usluge opskrbe plinom. Naime, činjenica evidencije tužene od strane tužitelja pogotovo je irelevantna obzirom da tužitelj, niti nakon prigovora tužene, u ovom postupku ne dokazuje da je tuženici izvršio opskrbu plinom za navedeni poslovni prostor prema čl. 3. Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice br. 6716/2011 od 17. listopada 2011. na koji ugovor se tužitelj poziva, a niti da je s tuženicom zaključio ugovor prema odredbi čl. 8. istog Ugovora.

23. Dakle tužena je osporila da je uopće priključena na mrežu tužitelja, a tužitelj nije u spis dostavio nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da tuženica u svom prostoru može koristiti tužiteljeve usluge opskrbe plinom sukladno čl. 219. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) i to najkasnije u svojem podnesku od 28. rujna 2023. sukladno čl. 461.a st. 6. ZPP-a, s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti. Dakle u situaciji kada je tuženica prigovorila pasivnoj legitimaciji, a kako na temelju izvedenih dokaza sud nije mogao utvrditi da je tuženica korisnica usluga tužitelja, to primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a teret dokazivanja prethodno opisanih činjenica je na tužitelju.

24. Naime, inzistiranje na tome da je netko dužan platiti za uslugu koju uopće nije u mogućnosti koristiti protivno je načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO), prema kojem pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba i protivno je načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, budući da zasigurno ne bi bilo savjesno i pošteno kada bi tuženica bila dužna plaćati za nešto što ne koristi i što nije čak niti u mogućnosti koristiti.

25. Također, tužitelj pogrešno tvrdi da je nesporna visina tužbenog zahtjeva jer tužitelj nije dokazao niti da je tužena sukladno Općim uvjetima kao krajnji kupac priključena na sustav opskrbe plinom, a u odnosu odredbu čl. 5. st. 2. Odluke o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom, na koju također ukazuje tužitelj, valja reći da se radi o isporuci plina zgradama u kojima su instalirane toplinske stanice na plin, međutim, primjena te odredbe podrazumijeva da je korisniku doista omogućena isporuka plina, kako to proizlazi iz odredbe st.1. istog članka, a da se korisnik tom uslugom po vlastitom nahođenju ne koristi, a ne i okolnost da plin korisniku nije niti isporučen.

26. Također, niti Ugovor o upravljanju poslovnom zgradom između Suvlasnika stambene zgrade Kašinska 9 i BMD d.o.o. od 9. svibnja 2016. (list 35-37), te Međuvlasnički ugovor između suvlasnika poslovne zgrade u Zagrebu-Sesvete, Kašinska 9 od 9. svibnja 2016. s potpisima suvlasnika (list 26-34) nisu relevantni za ovaj postupak jer su isti zaključeni nakon sklapanja Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice br. 6716/2011 od 17. listopada 2011., a na kojem tužitelj temelji osnovanost utuženog potraživanja.

27. Slijedom navedenoga, predmetni tužbeni zahtjev neosnovan je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a budući da tužitelj nije uopće tijekom postupka dokazao da se nalazi u obveznom odnosu sa tuženicom niti da istoj uopće isporučuje plin na predmetnom obračunskom mjernom mjestu u Sesvetama, Kašinska 9, pa je osnovan prigovor pasivne legitimacije tužene.

28. S obzirom na navedeno valjalo je odbiti kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev i sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika (točka I. izreke presude), te odbiti tužbeni zahtjev.

29. Ovdje nije bilo potrebno ocjenjivati osnovanost drugih iznesenih prigovora tuženice budući da je tužbeni zahtjev svakako neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja.

30. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan tuženoj nadoknaditi trošak sudske pristojbe na prigovor protiv platnog naloga u iznosu od 26,54 EUR. U Sesvetama 27. ožujka 2024.

S U D A C

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 (tri) primjerka.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju na znak: SPP-PB

2. tuženoj