REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1093/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. L., Đ., OIB … , zastupana po punomoćniku D. M., odvjetniku iz P., protiv tuženika P. d.o.o., K., OIB … , zastupani po punomoćnicima iz ZOU K. & K., odvjetnicima iz K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 444/2019-3 od 20. svibnja 2020., kojom je ukinuta presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-41/2018-13 od 5. veljače 2019. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-444/2019-3 od 20. svibnja 2020. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja ukinuta je prvostupanjska presuda i tužba tužiteljice je odbačena.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 3831/2020-4 od 15. ožujka 2022. podnosi tužiteljica pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
„Koji je to način dostave zahtjeva za ispravak pravno i tehnički ispravan da bi predstavljao procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe sukladno Zakonu o medijima, te da li je tužiteljica u obvezi osigurati dodatni način dostave ukoliko tuženik odbija primiti zahtjev za ispravak upućen mu preporučenom poštanskom pošiljkom?“.
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijano rješenje preinači, podredno da se ukine.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom pravične novčane naknade neimovinske štete od tuženika kao nakladnika za koju tužiteljica tvrdi da je nastala objavom članka u tjedniku Podravski list od 29. siječnja 2018.
7. Pobijano rješenje je povodom revizije ispitano u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Prema sadržaju pravnog pitanja zbog kojih je dopušteno podnošenje revizije spornim proizlazi pravno shvaćanje suda drugog stupnja da tužiteljica prije podnošenja tužbe nije prethodno zatražila od nakladnika objavu ispravka sporne informacije, pa da stoga nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 22. st. 2. Zakona o medijima („Narodne novine“, br. 59/04, 84/11, 81/13, 114/22, dalje: ZM) za podnošenje tužbe u ovom predmetu.
9. Sud drugog stupnja u pobijanom rješenju polazi od pravnog shvaćanja prema kojem iako čl. 22. st. 2. ZM nije posebno propisan način dostave zahtjeva za ispravkom informacije da je na tužitelju teret dokaza da je takav zahtjev nakladniku (tuženiku) podnio. Pritom se poziva na rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I/142/2008 od 11. srpnja 2017. u kojem je iznijeto pravno shvaćanje da čl. 22. st. 2. ZM ima legitiman cilj - pojačati odgovornost novinara i glavnog urednika te osigurati pravosudnu ekonomiju omogućavanjem strankama da na drugi odgovarajući način poprave štetu i tako učinkovitije riješe svoje tužbene zahtjeve bez uključivanja sudova.
10. Imajući u vidu sadržaj pitanja za koje je dopušteno podnošenje revizije, kao i prethodno iznijetih pravnih shvaćanja na kojima se temelji pobijana odluka mjerodavne odredbe za odgovor na postavljeno pravno pitanje su:
- čl. 22. ZM kojim je propisano da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.
- čl. 23. ZM prema kojem se tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.
11. Člankom 22. st. 2. ZM nije propisan način na koji se podnositelj zahtjeva za ispravkom informacije mora obratiti nakladniku, međutim sadržaj ove odredbe upućuje da je teret dokaza je li se prethodno, dakle prije podnošenja tužbe radi naknade štete obratio nakladniku, na strani tužitelja.
12. Prilikom ocjene postupanja tužiteljice treba polaziti od procjene prosječnog razumnog čovjeka i ocijeniti je li na način na koji je tužiteljica uputila zahtjev za objavom ispravka informacije ona mogla realno očekivati da će tuženik taj zahtjev primiti. Također valja imati u vidu i okolnost da je tužiteljica u odnosu na ostvarivanje svog prava na naknadu štete prekludirana čl. 23. ZOO i da nakon proteka toga roka ovaj zahtjev više ne može podnijeti.
13. S obzirom da iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da bi zahtjev za ispravkom informacije bio dostavljan na pogrešnu adresu ili da bi postojali drugi nedostaci zbog kojih dostavu nije bilo moguće izvršiti, proizlazi da je tužiteljica prilikom podnošenja zahtjeva za ispravak objavljene informacije postupila sa dužnom pažnjom (čl. 10. st. 1. ZOO).
14. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da tuženik u roku pet radnih dana nije preuzeo preporučenu pošiljku tužiteljice iz svog poštanskog pretinca.
15. Sagledavajući postupanje tuženika u skladu sa čl. 10. st. 2. ZOO proizlazi da tuženik nije postupao sa dužnom pažnjom. Naime, tuženik s obzirom na svoju djelatnost (novinski nakladnik) opravdano može očekivati podnošenje upravo zahtjeva kakav je podnijela tužiteljica i stoga je dužan promptno preuzimati poštu, svakako u vremenskim intervalima u kojima neće doći do situacije da pošiljka od strane poštanskog ureda bude vraćena iz razloga što ju nije u roku preuzeo.
16. U suprotnom tuženik bi znajući da je teret dokaza da je zatražen ispravak objavljene informacije na strani podnositelja zahtjeva mogao zlorabiti ovu okolnost i namjernim izbjegavanjem preuzimanja pošte dovesti podnositelja u situaciju gubitka prava na traženje pravne zaštite pred sudom (protekom roka od tri mjeseca od objave informacije - čl. 23. ZM).
17. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
Odredbama ZM nije propisan poseban način na koji se zahtjev za ispravak informacije treba dostaviti nakladniku.
Kako je teret dokaza da je takav zahtjev nakladniku poslan na strani podnositelja zahtjeva, a kako je ova radnja pretpostavka za ostvarivanje prava na podnošenje tužbe radi naknade štete (čl. 22. st. 2. ZM) za očekivati je da se zahtjev podnese na način da postoji potvrda da je isti isporučen.
U okolnostima kada je dostava preporučenom pošiljkom sa potvrdom primitka bila neuspješna jer nakladnik nije preuzeo pošiljku podnositelj zahtjeva nije obvezan ponovno dostavljati zahtjev za ispravkom informacije s obzirom da je riječ o procesnoj pretpostavki za ostvarivanje prava pred sudom koje se može ostvariti u roku od tri mjeseca od objave informacije.
18. S obzirom da se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju koje je suprotno sadržaju odgovora na postavljeno pravno pitanje, a zbog kojeg pravnog shvaćanja sud drugog stupnja nije niti odgovarao na ostale žalbene navode, ne postoje pretpostavke za preinaku pobijane presude te je temeljem čl. 395. st. 2., a u svezi sa čl. 400. st. 1. ZPP odlučeno kao pod I. izreke.
19. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.
Zagreb, 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
