Poslovni broj: Usž-833/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. P., kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. L. i M. R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 2007/23-7 od 22. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-2007/23-7 od 22. prosinca 2023.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-410-14/22-01/83, urbroj: 513-04-23-3 od 5. srpnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., Ispostave K., klasa: UP/I-410-23/2022-013/00004, urbroj: 513-007-08-03-2022-0002 od 26. siječnja 2023. te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja od 26. siječnja 2023. kojim je tužitelju utvrđena porezna osnovica i porez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2020. u ukupnom iznosu od 140.324,61 kuna.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da je tužitelj od lipnja 2019. do veljače 2020., a zatim do siječnja 2021. bio prijavljen na adresi predmetne nekretnine u R., M. B., a nakon otuđenja nekretnine je ostao prijavljen i stanova na spomenutoj adresi. Stava je da sud nije uzeo u obzir priložene ovjere izjave svjedoka koji potvrđuju da je tužitelj stanovao na adresi predmetne nekretnine, kao ni račune za režijske troškove iz kojih proizlazi da je nekretnina služila za stanovanje. Iznosi svoje stajalište da formalni izostanak prijavljene adrese prebivališta ili boravišta na adresi samim time ne znači da tužitelj nije koristio predmetnu nekretninu za stanovanje. U prilog navedenom se osvrće i na mišljenje Porezne uprave vezano za službeni upit za pojašnjenjem u vezi nastanka porezne obveze prilikom otuđenja nekretnine. Navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje na temelju kojeg je sud donio odluku, posebice u odnosu na činjenicu je li tužitelj koristio predmetnu nekretninu za stanovanje, a povodom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Stava je da se u konkretnom slučaju ne radi o dohotku koji se smatra oporezivim dohotkom od imovine i imovinskih prava te da nisu ispunjeni uvjeti za vođenje predmetnog poreznog postupka jer je tužitelj predmetnu nekretninu koristio za stanovanje. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi i preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtrjev te naloži tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz žalbu, proizlazi da je tuženik odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelju utvrđena porezna osnovica i porez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2020., uz obrazloženje da je tužitelj ostvario dohodak od imovine i imovinskih prava kao razliku između primitaka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Stog, tužitelju je utvrđen poreza na dohodak u iznosu od 140.324,61 kn.
8. Iz obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da je tužitelj ostvario dohodak od prodaje nekretnine, i to na način da je kupio stan u R., na adresi M. B., kupoprodajnim ugovorom od 1. srpnja 2019. za kupoprodajnu cijenu od … kuna te je, unutar zakonskog roka od dvije godine od dana stjecanja, otuđio predmetnu nekretninu kupoprodajnim ugovorom od 31. siječnja 2020. za kupoprodajnu cijenu od … kn. Nadalje, tuženik je utvrdio da iz dostavljenih računa za potrošnju vode i premije osiguranja za zgradu se ne može utvrditi da je tužitelj doista u stanu i stanovao jer je u stanu mogao živjeti bilo tko. Također, iz uvjerenja o boravištu Ministarstva unutarnjih poslova je utvrđeno da je tužitelj imao boravište na predmetnoj adresi samo 21 dan prije otuđenja predmetne nekretnine.
9. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'', broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20.; dalje: ZPD) propisano je da se dohotkom iz članka 56. ovoga Zakona smatra se i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci. Dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave (stavak 2.).
10. Ovaj Sud se slaže s stajalištima prvostupanjskog suda budući da iz činjeničnog stanja spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da su se ostvarili uvjeti za obvezivanje tužitelja na snošenje poreza na dohodak te tužitelju predmetna nekretnina nije služila za stanovanje. Naime, tužitelj je imao prijavljeno boravište na predmetnoj adresi od 10. siječnja 2020. do 10. siječnja 2021. S obzirom na to da je predmetnu nekretninu prodao na temelju kupoprodajnog ugovora od 31. siječnja 2020., tužitelj je na adresi predmetne nekretnine stanovao 21 dan prije samog otuđenja nekretnine. Time su se ispunili zakonski uvjeti za oporezivanje na način kako to proizlazi iz osporenih rješenja poreznih tijela u ovom predmetu.
11. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, nema zakonske osnove za usvajanje žalbe, pa je stoga na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.
12. Odluka o trošku iz točke II. izreke presude je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 27. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.
