Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1739/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. C. C. d.o.o. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o. Z., protiv tuženika B. B. iz T., OIB ..., zastupanog po punomoćniku Z. S., odvjetniku iz T., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 76 P-7285/21-14 od 30. rujna 2022., 27. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 76 P-7285/21-14 od 30. rujna 2022. u točki II. i III. izreke.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tuženika ukida se točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 76 P-7285/21-14 od 30. rujna 2022.
Obrazloženje
1.Točkom I. izreke pobijane presude ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrv-16682/99 od 07. rujna 1999. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.893,46 EUR/29.335,12 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče počev od 24. lipnja 1999. do isplate, dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.220,67 EUR/9.197,20 kn.
2.Protiv te presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP).
3.Žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave a potom naložio tuženiku plaćanje utužene tražbine. Navodi da u postupku obnove spisa posl.br. Ovr-16682/99 prvostupanjski sud nije utvrđivao je li rješenje o ovrsi posl.br. Obvr-16682/99 od 07. rujna 1999. steklo svojstvo pravomoćnosti. Ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.
4.Predlaže preinačiti, podredno ukinuti pobijanu presudu presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.
5.Žalba tuženika je djelomično osnovana.
6.Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu troškova učinjenih po tuženikovoj D. C. kartici u iznosu od 3.893,42 EUR/29.335,12 kn sa zateznom kamatom u razdoblju od studenog 1998. do lipnja 1999.
7.Pogrešno je sud prvog stupnja postupio kada je točkom I izreke ukinuo platni nalog u cijelosti jer u situaciji kada je točkom II izreke pravilno usvojio tužbeni zahtjev nisu bile ispunjene pretpostavke za ukidanjem platnog naloga u cijelosti već je pravilno u ovršnom postupku, a povodom prigovora ovdje tuženika ukinut platni nalog u dijelu u kojem je određeno provođenje ovrhe.
8.Stoga je točka I. izreke prvostupanjske presude ukinuta pozivom na odredbu članka 369. ZPP-a bez vraćanja na ponovni postupak.
9.Ispitujući prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu, utvrđeno je da nije ostvarena navedena apsolutno bitna povreda na koju se poziva tuženik, kao niti koja od drugih apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
10.Nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu i da je tužitelj tuženiku izdao D. C. karticu, a nije sporno ni da tuženik utužene račune nije podmirio.
11.Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj radi naplate utuženog potraživanja istom sudu podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave temeljem kojeg je donijeto rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-16682/99 od 7. rujna 1999. Budući da je predmetni spis zagubljen, prvostupanjski je sud proveo postupak obnove spisa, nakon dovršetka kojeg je tuženik protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U tako sastavljenom postupku, prvostupanjski je sud izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju dostavljenu po tužitelju, i to u molbu za članstvo broj 444873061004, analitiku člana, Opća pravila i uvjete za članstvo u D. C. te prijepise utuženih računa, te je temeljem te dokumentacije, a budući da tuženik nije isticao dokazne prijedloge, pozivom na odredbu članka 262. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96 i 91/96; dalje: ZOO) utvrdio potraživanje tužitelja u cijelosti osnovanim. Prigovor zastare potraživanja prvostupanjski je sud utvrdio neosnovanim budući da nije protekao petogodišnji zastarni rok jer je najstariji utuženi račun dospio na naplatu 26. studenog 1998., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 26. kolovoza 1999., a postupak obnove spisa da nema utjecaja na tijek zastare.
12.Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a.
13.Pravne zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
14.Budući da tuženik ni ne spori da su stranke bile u ugovornom odnosu, da je mu je tužitelj izdao D. C. K. te da je sa tom karticom učinio utužene troškove koje nije podmirio, pravilno ga je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 262. stavak 1.
ZOO-a obvezao na platež predmetnih troškova.
15.Žalbeni navodi kako u provedenom postupku obnove spisa prvostupanjski sud nije utvrđivao je li rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tog suda posl.br. Ovrv- 16682/99 od 7. rujna 1999. steklo svojstvo pravomoćnosti, kojima tuženik evidentno nastoji osporiti postojanje pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog parničnog postupka, u cijelosti su neosnovani. Naime, već je rješenjem predsjednice ovršnog i izvanparničnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. 33 Su-1207/18 od 21. svibnja 2018. kojim je dopušteno pokretanje postupka obnove spisa (list 1 spisa), utvrđeno da za predmetno rješenje o ovrsi nema iskazane klauzule pravomoćnosti, a što je konačno podnošenjem prigovora protiv tog rješenja potvrdio i sam tuženik. Osim toga, budući da takve navode tuženik prvi put ističe tek u žalbenom postupku, riječ je i o nedopuštenom žalbenom razlogu u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a.
16.Odgovarajući na daljnje žalbene navode tuženika treba kazati i da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja. Budući da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 26. kolovoza 1999., dok je je najstariji utuženi račun dospio na naplatu 26. studenog 1998., u konkretnoj situaciji nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 371. ZOO-a.
17.Tužitelj je u parnici uspio u cijelosti pa je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a pravilna i odluka o troškovima parničnog postupka koja određenim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje.
18.Iz navedenih je razloga žalba tuženika odbijena te su točka II. i III. izreke prvostupanjske presude potvrđene pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.
19.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.
U Rijeci, 27. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić, v.r.
