Poslovni broj: II Kž-Us-60/2023-5

 

 

Poslovni broj: II Kž-Us-60/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavkom 1. točkom 4. u vezi članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog A. P., okrivljenog M. Ž. i okrivljene L. L. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-iz-78/2023. (Kov-Us-84/2023.) od 2. studenog 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe A. P., okrivljenog M. Ž. i okrivljene L. L. kao neosnovane.             

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-78/2023. (Kov-Us-84/2023.) od 2. studenog 2023., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. P. i drugih, zbog kaznenih djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavak 2. u vezi članka 329. stavak 1. točka 4. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog A. P. i okrivljenog M. Ž. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok je protiv okrivljenog D. V. i okrivljene L. L. istražni zatvor produljen i iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a protiv okrivljene L. K. je određen iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom A. P. i okrivljenom D. V. uračunato je vrijeme lišenja slobode od 2. studenog 2022. pa nadalje, okrivljenom M. Ž. od 25. srpnja 2023. pa nadalje, te okrivljenoj L. L. od 28. srpnja 2023. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. P. po branitelju, odvjetniku A. B., bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine istražni zatvor te ga zamjeni predloženim mjerama opreza ili jamstvom, a prvo okrivljenog pusti da se brani sa slobode."

 

2.1. Žali se i okrivljeni M. Ž. po branitelju, odvjetniku M. M., zbog "bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. i 3. ZKP/08.", te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. i 3. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "pobijano rješenje preinači na način da se prijedlog za produljenjem istražnog zatvora odbija u odnosu na žalitelja uz supsidijarnu mogućnost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza."

 

2.2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela i okrivljena L. L. po branitelju, odvjetniku D. L., zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da donese rješenje kojim se ukida pobijano rješenje te se okrivljena L. L. odmah pušta na slobodu.

 

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nisu osnovane.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. P. i okrivljenog M. Ž. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao i u odnosu na okrivljenu L. L. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. i to za svakog okrivljenika ponaosob. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv svakog od ovih okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojoj žalbi pogrešno ističe okrivljeni Matej Žaja.

 

5.1. Nadalje, iako se okrivljeni M. Ž. žali da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08., no budući da, iste u žalbi ne konkretizira niti obrazlaže, a drugostupanjski sud na navedene povrede sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. ne pazi po službenoj dužnosti, to se ovaj drugostupanjski sud u ispitivanju pobijanog rješenja ograničio samo na povrede na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, međutim kojih povreda u pobijanom rješenju nije našao.

5.2. Međutim, suprotno žalbenom navodu okrivljenog Mateja Žaje o nedostatku obrazloženja za postojanje osnovane sumnje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio postojanje temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv svih okrivljenika, koja proizlazi iz grupno pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza prikupljenih tijekom istrage (točka 7.1. pobijanog rješenja), a koje dokaze je prvostupanjski sud naveo u pobijanom rješenju, iz čijeg pak sadržaja koji je izložen u optužnici u odnosu na svakog od okrivljenika proizlazi odgovarajući stupanj sumnje da je počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Pri tome valja imati na umu da ni prvostupanjski niti drugostupanjski sud kada odlučuju o istražnom zatvoru nisu ovlašteni utvrđivati činjenice, ocjenjivati dokaze te odlučivati o kaznenoj odgovornosti okrivljenika, već je to zadatak i ovlast raspravnog vijeća ukoliko optužnica bude potvrđena. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi ni ovog okrivljenika niti okrivljene L. L. koji tvrde da ne postoji osnovana sumnja kao opća pretpostavka.

 

5.3. Stoga je navođenjem dokaza iz kojih proizlazi dostatan stupanj vjerojatnosti da je okrivljenik počinitelj kaznenih djela za koja se tereti, dostatno obrazložen temeljni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

 

6. Prije svega se ističe, a protivno žalbenim navodima, da je pravilno prvostupanjski sud zaključio, da se okrivljena Ljubica Lukić skrivala jer je tijekom kriminalističkog istraživanja bila nedostupna na adresama svog prebivališta i boravišta, iako je bila upoznata s činjenicom da je policija traži, te je, unatoč intenzivnim mjerama potrage ista ostala nedostupna, pa je slijedom toga, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno prvostupanjski sud zaključio da ukupnost iznijetih okolnosti upućuju na opasnost od bijega kod okrivljene, zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

 

6.1. Argumentima prvostupanjskog suda još valja dodati, da kada se uzme u obzir i težina kaznenog djela koja joj se stavlja na teret i zapriječena kazna, kao i da je nazočnost okrivljene osigurana tek po realizaciji tjeralice, tada sve navedene okolnosti predstavljaju, u svom zbiru, one osobite okolnosti predviđene člankom 123. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08.

 

7. Protivno žalbenim navodima opravdano prvostupanjski zaključuje kako posebna pretpostavka za produljenje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. proizlazi iz načina i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje se okrivljenici terete, unatoč činjenici da je riječ o kazneno neosuđivanim osobama. Naime, uzimajući u obzir inkriminirani način i duljinu postupanja, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, isti ukazuju na organiziranost, koordiniranost i međusobnu povezanost u okviru zločinačkog udruženja, kao i pomnu podjelu uloga između okrivljenika unutar zločinačkog udruženja, uz iskazanu upornost u protupravnom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Napominje se kako je za dopremu droge iz L. A. na područje E. nužno postojanje većeg broja počinitelja u grupi ustrojene čvrste hijerarhijske strukture. Kada se uz to ima u vidu inkriminirani cilj protupravnog postupanja u vidu ostvarenja protupravne imovinske koristi, te da je okrivljenicima još uvijek dostupan izvor droge, s jedne strane, kao i mreža daljnjih kupaca i konzumenata, s druge strane, a što bi im na slobodi omogućilo kontinuiranu ilegalnu zaradu, samo već iz izloženog, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenog A. P., okrivljenog M. Ž. i okrivljene L. L. postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Dakle, pravilno prvostupanjski sud svoj zaključak, među ostalim, temelji i na težini, kao i na okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje su okrivljenici osnovano sumnjivi u ovom kaznenom postupku, a pri čemu su isti iskazali visoki stupanj odlučnosti i upornosti u nabavi droge kokain.

 

8. Uzevši u obzir brojnost i značaj izloženih okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na njegovog strani, ne mogu se prihvatiti ni daljnji žalbeni navodi okrivljenog A. P. i okrivljenog M. Ž. kojima sugeriraju primjenu mjere opreza, jer je opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika takvog stupnja i intenziteta da blaže mjere ne predstavljaju adekvatnu garanciju za njezinu uspješnu prevenciju.

 

9. Dakle, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda istražni zatvor je jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnosti iz članka 123. stavka 1. točki 1. i 3. ZKP/08. te u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu blažih mjera niti kod jednog od okrivljenika, a ujedno se skreće pozornost žalitelju A. P. kako ovaj drugostupanjski sud nije niti razmatrao mogućnost primjene jamstva kako to on u žalbi sugerira,  budući da istražnozatvorska osnova po kojoj je određen istražni zatvor tu mogućnost isključuje.

 

10. Jednako tako, bez utjecaja je i žalbeni navod okrivljene L. L. kojim spori važnost svoje uloge u počinjenju kaznenog djela, kao i žalbeni navod kojim ističe kako ona nije ostvarila protupravnu imovinsku korist jer opis njezine uloge po prvostupanjskom sudu u točki 8.6. obrazloženja pobijanog rješenja i prema ocjeni drugostupanjskog suda ukazuje na njezinu važnost u protupravnoj aktivnosti, pri čemu nije od značaja činjenica da joj se na teret ne stavlja konkretni iznos pribavljene protupravne imovinske koristi.

 

11. Slijedom svega navedenoga, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.

 

 

U Zagrebu 6. prosinca 2023.