Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-139/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. D., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.
– ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli- Pola broj Kov-27/2023. (Kov-6/2024.) od 8. ožujka 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog A. D. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. D., zbog četiri teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11. te kaznenog djela zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavka 6. u vezi sa člankom 158. stavkom 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 2. i 3. ZKP/08. koji se računa od uhićenja 13. rujna 2023.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni A. D. po branitelju, odvjetniku N. D., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži ovu žalbu, ukine pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora te odredi sve predložene mjere opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je ispravno prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće kao i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. D. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
5.1. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, a koja proizlazi iz podignute optužnice i svih dokaza na kojima se ista temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njegove krivnje, kao i pravnoj kvalifikaciji pojedinih kaznenih djela, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
6. U vezi istražnozatvorskog razloga iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP/08., ovaj sud ocjenjuje kako protivno žalbenim navodima postoji nužnost za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora iz ove zakonske osnove. Naime, u konkretnom postupku treba ispitati dijete-žrtvu G. D. kao svjedoka, koji iskaz je neophodan i odlučujući za potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja, a kako ista prema podacima u spisu dosada nije ispitana u ovom kaznenom postupku, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako postoji realna i predvidiva bojazan da bi okrivljenik boravak na slobodi iskoristio kako bi stupio u kontakt sa svojom šestogodišnjom kćeri na čiju štetu su i počinjena kaznena djela koja mu se stavljaju na teret te time utjecao na njezin budući iskaz u cilju otklanjanja ili umanjenja svoje kaznenopravne odgovornosti.
6.1. Prema rezultatima provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja žrtve, maloljetna žrtva je iznimno emocionalno vezana za okrivljenika, a budući da je prema mišljenju vještaka i niže emocionalne zrelosti, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda da bi okrivljenik mogao utjecati na žrtvu kao svjedoka, imajući u vidu da žrtva još uvijek nije ispitana, a s obzirom na stanje spisa postoji mogućnost da će njezino ispitivanje biti nužno ako dođe do potvrđivanja optužnice. Stoga je i po ocjeni drugostupanjskog suda, radi otklanjanja opasnosti od ometanja kaznenog postupka utjecajem na žrtvu potrebno produljiti istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP/08.
7. Nije osnovan žalbeni navod okrivljenika kako se činjenica što žrtva nije ispitana tijekom istrage sudu uzima kao nepovoljna okolnost jer iz stanja spisa proizlazi da žrtva nije ispitana kao svjedok tijekom istrage kako ne bi došlo do njezine nepotrebne traumatizacije s obzirom na to da je ista vrlo niske dobi. Pri tome se naglašava kako je u konkretnom slučaju interes žrtve pretežući nad pravom okrivljenika da se žrtva ispita u što ranijoj fazi, tijekom prethodnog postupka.
8. Nadalje, vezano uz postojanje posebne zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, u pravu je prvostupanjski sud kada ocjenjuje da u konkretnom slučaju postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koja se, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.
8.1. Kada se analizira znatna kriminalna količina, duljina inkriminiranog razdoblja od oko godinu dana, težina i okolnosti počinjenja kaznenih djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret te iskazani stupanj upornosti, okrutnosti, bezobzirnosti i kriminalne volje tempore criminis na štetu maloljetne kćeri pri čemu je iskoristio odnos zavisnosti i povjerenja koje je oštećeno dijete prema njemu imalo, sve okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti ista ili slična kaznena djela. Kraj takvog stanja stvari, činjenica dosadašnje neosuđivanosti okrivljenika ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela, koja se, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom jer mjere opreza, protivno žalbenim prijedlozima, u konkretnom slučaju, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja nedvojbeno postoji.
9. Nadalje, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja niti žalbeni navodi okrivljenika kako ne stanuje u blizine žrtve i njezine majke, budući da prema činjeničnom opisu iz optužnice proizlazi da ga to nije spriječilo u protupravnom postupanju jer se okrivljenik tereti da je inkriminirana kaznena djela činio tijekom posjećivanja kćeri.
10. Stoga, protivno žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
11. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
