Poslovni broj: Usž-3336/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. K., kojeg zastupa T. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M.-Š. d.o.o., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3026/2022-8 od 29. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3026/2022-8 od 29. svibnja 2023.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/21-01/510, urbroj: 513-04-22-2 od 28. srpnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., klasa:
UP/I-471-02/21-01/296, urbroj: 513-07-01/21-01 od 8. studenoga 2021. godine te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., klasa: UP/I- 471-02/21-01/296, urbroj: 513-07-01/21-02 od 8. studenoga 2021. godine kojim je tužitelju za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2017. utvrđena obveza poreza na dohodak u iznosu od 439.587,56 kuna, uvećanje obveze poreza u iznosu od 219.793,78 kuna i obveza prireza poreza na dohodak u iznosu od 118.688,64 kune odnosno ukupno obveze u iznosu od 778.069,98 kuna.
3. Protiv osporene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešno
Poslovni broj: Usž-
3336/2023-2
primijenjenog materijalnog prava. U žalbi navodi u bitnom da je nejasno temeljem čega je prvostupanjski sud zauzeo mišljenje da je prvostupanjsko tijelo zakonito svojim prvostupanjskim rješenjem tužitelju utvrdilo uvećanu obvezu poreza na dohodak. Sud ne obrazlaže zbog čega nije odredio provođenje dokaza – knjigovodstveno-financijskim vještačenjem. Takvim postupanjem tužitelja je onemogućio u raspravljanju i dokazivanju odlučnih činjenica čime je počinio povredu Ustavom zajamčenih prava na pravilno suđenje i sudsku kontrolu upravnih akata. Navedeno, smatra da proizlazi iz sudske prakse Visokog trgovačkog suda u predmetu Pž-200/05 od 20. prosinca 2007. godine. Citira izvod iz navedene presude o bitnoj povredi članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Poziva se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu U-III-7236/14. Unatoč navedenom smatra da je prvostupanjski sud postupao formalistički i samo je ponovio utvrđenja poreznog tijela. Prigovara obrazloženju presude i smatra da je ista protivna odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a čime, smatra, da je počinjena bitna povreda sudskog postupka. Predlaže Sudu da uvaži žalbu te poništi prvostupanjsku presudu i sam otkloni nedostatke na način da presudom riješi stvar i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova za sastav žalbe.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj je Sud utvrdio da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednom žalbenom osnovu propisanom u članku 66. stavku 1. ZUS-a.
7. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu kod tužitelja je proveden porezni nadzor poreza na dohodak po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je imovina stečena za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017. godine o čemu je sačinjen zapisnik, klasa: 471-02/21-01/973, urbroj: 513-07-01/21-08 od 6. listopada 2021. godine na kojem zapisniku se temelji porezno rješenje.
9. Uvidom u navedeni zapisnik utvrđeno je da je tužitelj ostvario u 2017. godini dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 8.604,00 kune od poslodavca E.-c. d.o.o. Poreznim nadzorom poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. godine utvrđena je kod tužitelja razlika između ostvarenih primitaka i izdataka u ukupnom iznosu od 1.221.076,58 kuna kako je to detaljno navedeno u zapisniku o obavljenom poreznom nadzoru i obrazloženju prvostupanjskog poreznog rješenja.
10. Naime, prvostupanjsko porezno rješenje od 8. studenoga 2021. godine doneseno je pozivom na odredbu članka 63. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne
Poslovni broj: Usž-
3336/2023-2
novine", broj: 177/04. – 148/13., dalje: ZPD/04) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka poreznih činjenica i odredbe članka 76. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16., dalje: ZPD/16) koji je bio na snazi u vrijeme provođenja nadzora i donošenja poreznih rješenja. Prema obrazloženju prvostupanjskog rješenja utvrđeno je da tužitelj ima novčana sredstva u iznosu od 1.221.076,58 kuna što predstavlja razliku između ostvarenih primitaka i izdataka u 2017. godini.
11. Odredbom članka 63. stavaka 1. – 4. ZPD/04 propisano je da je, radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava dužna tijekom godine prikupljati podatke o poreznim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje, da je Porezna uprava dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti i imovine i imovinskih prava od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj i pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora. Ako Porezna uprava u tijeku postupka prikupljanja podataka i njihove usporedbe utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak. Taj drugi dohodak pripisuje se ostvarenom dohotku od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava od kapitala, od osiguranja i drugom dohotku u poreznom razdoblju u kojem je taj dohodak utvrđen i oporezuje prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju.
12. Odredbom članka 76. ZPD/16 propisano je da se drugim dohotkom smatra primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje i stjecanje tih izdataka s druge strane (st.1.). Drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se na način propisan člancima 88. i 89. ovog Zakona (st. 2.).
13. Prema obrazloženju prvostupanjskog poreznog tijela, a nakon analize svih uplata i isplata po tužiteljevim računima, kao i na temelju dokumentacije koju je dao tužitelj u postupku nadzora, utvrđeno je da postoji nesrazmjer između primitaka i izdataka, odnosno, da izvori za imovinu tužitelja nisu dokazani te predstavljaju prihod na koji je tužitelj obvezan obračunati i uplatiti porez na dohodak i porez prirezu na dohodak. Naime, primici tužitelja u 2017. godini su iznosili 1.006.076,42 kune, a izdaci 2.227.153,00 kuna, tako da je između primitaka i izdataka utvrđen nesrazmjer od 1.221.076,58 kuna na koju osnovicu je tužitelju obračunat porez i prirez porezu na dohodak, pobliže naveden u dispozitivu prvostupanjskog rješenja.
14. Imajući u vidu izloženo, prema ocjeni ovoga Suda, nije osnovan prigovor tužitelja da je činjenično stanje u provedenom postupku ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno te da je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
15. Što se tiče prigovora tužitelja koji se odnosi na povredu odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a, valja reći da ni taj prigovor nije osnovan.
16. Prema članku 60. stavku 4. ZUS-a u obrazloženju presude sud izlaže zahtjeve stanaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile koje činjenice je sud utvrđivao i zašto i kada ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog
Poslovni broj: Usž-
3336/2023-2
prava primijenio odlučujući u sporu i izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora.
16.1. Neosnovano tužitelj ističe da je pobijana presuda iz tih razloga nezakonita i arbitrarna. Naime, uvidom u obrazloženje osporene presude proizlazi da je sud zakazao usmenu raspravu na kojoj je pružio mogućnost svim stranama da se očituju o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su važna za donošenje pravilne i zakonite presude, da je činjenično stanje utvrdio uvidom u dokumentaciju koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu i na temelju dokumentacije u sudskom spisu, da je svoje zaključke i ocjene obrazložio na način koji otklanja svaku moguću arbitrarnost. Sud smatra bespredmetnima navode tužitelja u odnosu na strukturu (sadržaj) pobijane presude jer je upravni sud, vodeći se načelima upravnog sudovanja kao što su stranačka ravnopravnost i učinkovitost, morao izložiti sve relevantne okolnosti osporene upravne stvari, posebno navode stranaka i obrazloženja tih navoda.
16.2. S obzirom da su iz pobijane presude vidljive sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredbi ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.
17. Ocjena je ovoga Suda da je prvostupanjski upravni sud, suprotno navodima i tvrdnjama tužitelja tijekom postupka, ostvario svoju zakonsku zadaću sudske kontrole zakonitosti upravnih akata zajamčenu člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske.
18. Imajući u vidu izloženo, prigovori tužitelja navedeni u žalbi nisu osnovani niti odlučni te stoga nisu utjecali na zakonitost osporene presude.
19. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti.
20. Odluka o troškovima spora temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a, jer tužitelj nije uspio u sporu.
U Zagrebu 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.
