Poslovni broj: Usž-1365/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. p. d.d., kojeg zastupa T. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o., protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, radi ukidanja dionica, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 Usl-1198/22-12 od 27. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 Usl- 1198/22-12 od 27. prosinca 2022.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 5 UsI-1198/22-12 od 27. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje dopunskog rješenja tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju klasa:

UP/I-943-06/19-01/6, urbroj: 360-04-03/05-2022-35 od 26. travnja 2022. godine i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere kojom bi se tuženiku zabranila prodaja dionica tužitelja javnim pozivom ili na bilo koji drugi način do pravomoćnog okončanja upravnog spora.

2. Dopunskim rješenjem tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju (dalje: CERP) klasa: UP/I-943-06/19-01/6, urbroj: 360-04-03/05-2022-35 od 26. travnja 2022. ukinuta je rezervacija dionica određena točkom 4. rješenja Agencije za restrukturiranje i razvoj broj: 01-02/92-06/80 od 6. kolovoza 1992. kojim je dana suglasnost na namjeravanu pretvorbu društvenom poduzeću "I. L. L." S. u protuvrijednosti nekretnina označenih kao kč.br. 12208, 12173/2, 12458, 12199/2, 12432/2, 12201, 12198, 12199/4, 12178/2, 12180/5, 12374, 12217, 12392, 12435/2, sve k.o. M. B..

3. Osporenu presudu i rješenje tužitelj pobija žalbom zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede pravila postupka. U žalbi tužitelj navodi kronologiju koja je prethodila podnošenju tužbe te kao bitno ističe da je osnovno rješenje o ukidanju rezervacije dionica oglašeno ništavim što osporeno rješenje tuženika čini neizvršivim. Smatra pogrešnim i suprotnim članku 100. stavku 4. ZUP-a stav prvostupanjskog suda da se dopunsko rješenje ima smatrati samostalnim rješenjem te da utvrđena ništavost osnovnog rješenja nema utjecaja na dopunsko rješenje. Tužitelj detaljno osporava zakonitost osporenog dopunskog rješenja, navode punomoćnice tuženika dane u sudskom sporu te ustraje kod molbe da se sud očituje po kojoj odredbi zakona predmetne dionice mijenjaju status i prelaze u slobodne dionice koje postaju dio portfelja RH. Ponavljajući iscrpno navode iz tužbe predlaže sudu da poništi prvostupanjsku presudu i oglasi ništavim osporeno rješenje tuženika ili da isto poništi uz naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik se u odgovoru protivi žalbi u cijelosti osporavajući osnovanost žalbenih navoda iz razloga navedenih u osporenom rješenju i iznesenih u sudskom sporu. Predlaže Sudu da žalbu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima "Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

7. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Tužitelj se u žalbi samo paušalno poziva na žalbene razloge iz članka 66. stavka 3. ZUS-a te tužbenim navodima osporava zakonitost rješenja tuženika i pravilnost ocjene suda o njegovoj zakonitosti postavljajući sudu pitanja koja nisu u nadležnosti upravnog sudovanja.

9. Naime, valja podsjetiti da upravni sudovi u upravnom sporu odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava (čl. 1. ZUS-a). Pokretanjem upravnog spora želi se osigurati zakonitost i sudska zaštita prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenim pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela (čl. 2. st. 1. ZUS-a). Prema odredbama ZUS-a upravni sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe (čl. 31. st. 1.), zatim slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, ali njima nije vezan, te činjenice koje je sam utvrdio, dok stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi i dokaze za to, ali sud nije vezan tim prijedlozima (čl. 33. st. 1., 2. i 3.) dok presudu donosi prema slobodnom uvjerenju i na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (čl. 55. st. 1.).

9.1. Sadržaj obrazloženja presude u upravnom sporu propisan je odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, prema kojem, u obrazloženju sud izlaže zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući u sporu i izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora. Žalbeni navodi tužitelja najvećim se dijelom odnose na nedostatnost i nepravilnost obrazloženja pobijane presude jer da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve njegove navode iz tužbe.

10. Neosnovano tužitelj ističe da je iz tih razloga pobijana presuda nezakonita. Naime, uvidom u obrazloženje osporene presude proizlazi da je sud odgovorio na sve prigovore koji su važni za odlučivanje u konkretnoj upravnoj stvari te je svoja stajališta obrazložio na razložan i argumentiran način koji prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud.

11. Naime, uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je rješenjem Agencije za restrukturiranje i razvoj broj: 01-02/92-08/80 od 6. kolovoza 1992. dana suglasnost za namjeravanu pretvorbu društvenom poduzeću I. L. L. S.; da se tim rješenjem društveno poduzeće I. L. L. pretvara u dioničko društvo rezervacijom dionica kod Hrvatskog fonda za razvoj na ime odštete prijašnjim vlasnicima u iznosu od 3.374.000 DEM u protuvrijednosti HRD-a; da je tužitelj nastao odvajanjem trgovačkog društva L. d.d. i osnivanjem novoga društva 14. srpnja 2020., a temeljni kapital je podijeljen na isti broj dionica različitih nominalnih vrijednosti.

11.1. Tijekom postupka ukidanja rezervacije dionica koji je prethodio donošenju osporenog rješenja izvršen je uvid u spis pretvorbe društvenog poduzeća I. L. L., zatraženo je očitovanje novonastalih društava L. d.d. i tužitelja, pri čemu je tužitelj istaknuo da predmetnu rezervaciju treba ukinuti na način da se iste vrate u vlasništvo trgovačkog društva kao vlastite dionice nakon čega će se iste poništiti, jer imovina temeljem koje su izdane te dionice više ne postoji, naročito uzevši u obzir kako predmetnom podjelom prava na zemljištu na M. nisu prenesena u vrijednost temeljenog kapitala tog novoosnovanog društva već je ta stavka temeljnog kapitala zajedno s pripadajućim pravima i obvezama pripala i ostala u cijelosti u društvu L. d.d. S..

11.2. Dopisom Š.-k. županije, Upravnog odjela za opću upravu, imovinskopravne poslove i zajedničke poslove klasa: 942-01/22-01/17, urbroj: 2182-19-02/3-22-2 od 22. ožujka 2022. godine obavješten je tuženik kako za nekretnine oznake kč. 12208, 12173/2, 12458, 12199/2, 12432/2, 12201, 12198, 12199/4, 12178/2, 12180/5, 12374, 12217, 12392, 12435/2 sve k.o. M. B., u prekluzivnim rokovima iz Zakona o naknadi, nema podnesenog zahtjeva.

12. U postupku ukidanja rezervacije dionica pokrenutom po službenoj dužnosti doneseno je osporeno rješenje klasa: UP/I-943-06/19-01/6, urbroj: 360-04-03/05- 2022-28 od 4. siječnja 2020. godine kojim je ukinuta rezervacija dionica određena točkom 4. rješenja Agencije za restrukturiranje i razvoj broj: 01-02/92-08/80 od 6. kolovoza 1999. kojim je dana suglasnost na namjeravanu pretvorbu društvenom poduzeću I. L. L. S. osim rezervacije dionica određene u protuvrijednosti nekretnina označenih kako je to navedeno u točki 11. ove presude.

13. Odredbom članka 22. stavka 2. alineje 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ 52/18.) propisano je da Centar za restrukturiranje i prodaju u upravnom postupku ukida rezervaciju dionica i poslovnih udjela, određenu zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa na procijenjenim nekretninama i rezervaciju dionica i poslovnih udjela izdanih u protuvrijednosti imovine uključene u vrijednosti društvenog kapitala po knjigovodstvenoj vrijednosti, dok će rezervaciju određenu radi osiguranja naknade prijašnjim vlasnicima procijenjenih nekretnina ukinuti pod uvjetom da u odnosu na te nekretnine nije podnesen zahtjev sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02.) ili je taj zahtjev pravomoćno odbijen. 14. Imajući u vidu činjenično stanje utvrđeno u provedenom upravnom postupku i u upravnom sporu te obavijest Š.-k. županije da nije podnesen zahtjev u smislu članka 22. stavka 2. alineje 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom, pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da je prestao razlog radi kojeg je određena rezervacija dionica radi čega je osporeno rješenje o ukidanju rezervacije dionica u cijelosti zakonito.

15. S obzirom da su iz pobijane presude vidljive sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primijene odredbi ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.

16. Imajući u vidu izloženo prigovori tužitelja navedeni u žalbi nisu osnovani niti odlučni te stoga nisu utjecali na zakonitost osporene prvostupanjske presude, kao niti ocjenu da prijedlog za izdavanje zatražene privremene mjere nije osnovan.

17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti.

18. Odluka o troškovima utemeljena je na članku 79. stavku 4. ZUS-a jer tužitelj nije uspio u sporu.

U Zagrebu 27. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Boris Marković, v.r.