REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 142/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Ž., iz P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Z., OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2268/2022-2 od 25. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-512/2017-33 od 29. travnja 2022., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 2268/2022-2 od 25. listopada 2022. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem se potvrđuje dosuđujući dio presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr- 512/2017-33 od 29. travnja 2022. pod točkom I. i III. izreke i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-512/2017-33 od 29. travnja 2022. u potvrđenom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i III. izreke, te se predmet u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije, ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Z., OIB ... da tužitelju A. Ž. iz P., OIB ..., isplati iznos od 18.519,04 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 5.511,21 kune od 16.03.2014. do isplate

- na iznos od 8.855,89 kune od 16.04.2014. do isplate

- na iznos od 4.151,94 kune od 16.06.2014. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev radi isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I.izreke.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Z., OIB ..., da tužitelju A. Ž. iz P., OIB ..., naknadi parnične troškove u iznosu od 12.875,00 kn sa zateznom kamatom od 29. travnja 2022. do isplate, i to po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-512/2017-33 od 29. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 18.519,04 kn/2.457,90 eura1 bruto sa zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 5.511,21 kn/731,46 eura od 16. ožujka 2014. do isplate

- na iznos od 8.855,89 kn/1.175,38 eura od 16. travnja 2014. do isplate

- na iznos od 4.151,94 kn/551,06 eura od 16. lipnja 2014. do isplate, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 18.519,04 kn/2.457,90 eura, kao i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.“.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju, dopuštenu ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd 2468/2023 od 5. rujna 2023., podnosi tuženica zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima, odnosno dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?“.

4. U odgovoru na reviziju, tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti.

5. Revizija je osnovana.

6. U skladu sa odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski je sud u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 18.519,04 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim na pojedine iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sa osnove dodatka na plaću za neplaćeni prekovremeni rad, u razdoblju od 18. listopada 2011. do 1. lipnja 2014.

8. U tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno: da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženice, Ministarstva obrane Republike Hrvatske-Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u K.; da iz dostavljene evidencije radnog vremena tužitelja, proizlazi da tužitelj nije radio prekovremeno na terenu u utuženom vremenskom razdoblju ili da je radio kraće nego što to tužitelj i saslušani svjedoci navode u svojim iskazima; da iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka Z. J. i D. K. proizlazi kako u utuženom razdoblju, nisu bili evidentirani svi prekovremeni sati koji su određivani na terenu, pa da evidencije o radnom vremenu koje su dobivane na uvid i potpis, nisu predstavljale stvarno odrađeno vrijeme na terenu (s obzirom na to da se na terenu svakodnevno radilo prekovremeno); da se tužitelj potpisivao na poleđini evidencija o radnim satima (s obzirom na to da se nije slagao sa evidencijama); da neplaćeni radni sati tužitelja iznose 18.519,04 kn (utvrđeno temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka iz D. & S. d.o.o. K.).

9. Uz zaključak, da je tužitelj radio na terenu prekovremeno duže od radnog vremena naznačenog u evidencijama koje je sačinila tuženica, a posljedično tome da taj rad tužitelja nije obračunat niti mu je isplaćen dodatak na plaću, pozivom na odredbe čl. 3., čl. 14., čl. 97. st. 5. i čl. 168. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 78/09 i 124/09 - dalje: ZOSORH/02) te odredbe čl. 1. st. 3., čl. 153. st. 3., čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama („Narodne novine“, broj 73/13 - dalje ZOSO/13) prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za isplatom bruto iznosa od 18.519,04 kn sa pripadajućim zateznim kamatama s osnove dodatka na plaću za neplaćeni prekovremeni rad u vremenskom periodu od 18. lipnja 2011. do 1. lipnja 2014.

10. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu te navodi da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, utvrdio broj odrađenih prekovremenih sati (temeljem suglasnih iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka) a da je na tuženici teret dokaza da tužitelj u spornom razdoblju nije radio prekovremeno onoliko koliko je to utvrđeno vještačenjem, a što da tuženica u postupku nije dokazala. Navodi da tuženica nije dokazala tijekom postupka da je precizno vodila evidenciju o radnom vremenu vezano za određeni prekovremeni rad na način propisan odredbama čl. 8. st. 1. toč. 3. i 4. Pravilnika o evidenciji o radnicima u vezi s odredbom čl. 4. st. 1. ZR/09 te nije u spis dostavila ručno vođene evidencije radnog vremena vođene po logističnom dočasniku radi točnog utvrđenja cjelokupnog određenog radnog vremena na terenu u utuženom razdoblju, pa da je pravilno prvostupanjski sud prihvatio dio nalaza financijskog vještaka izrađenog u skladu s iskazima tužitelja i svjedoka.

11. S obzirom na sadržaj postavljenog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena, proizlazi da je sporan način utvrđivanja sati prekovremenoga rada i u vezi s tim imaju li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka, prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja.

12. O pravnom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u ovom postupku, u činjenično pravnom podudarnom predmetu ovoga suda poslovni broj Rev 927/2022-2 od 7. veljače 2023. ovaj sud je na tamo postavljeno pravno pitanje, a koje je sukladno sa pitanjima zbog kojega je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u predmetnom postupku izrazio pravno shvaćanje: „Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne) istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koji su isti jednim dijelom potpisali a drugim nisu, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok do pokretanja sudskih postupaka iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne) obračunate prekovremen sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidenciju o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.“

13. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, a polazeći od toga da je tužitelj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena, pogrešno su nižestupanjski sudovi s obzirom na navedeno primijenili materijalno pravo kada su u navedenim okolnostima tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili u cijelosti osnovanim.

14. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocijeni dokaza, sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva nisu u dovoljnoj mjeri raspravili, to nema uvjeta za preinaku pobijane presude, a slijedom čega je temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a, valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku nižestupanjski će sudovi otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem.

16. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka, temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 27. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.