REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1093/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz L., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. Z. Š., odvjetnica u V., protiv tuženika I. P. iz L., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. K. i D. K. u L., radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 770/2023-2 od 24. listopada 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-242/2022-14 od 15. prosinca 2022., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženika.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-770/2023-2 od 24. listopada 2023., u kojem postavlja sljedeće pravno pitanje:

„Da li je vlasnik nekretnine ovlašten temeljem odredbe članka 167. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. 81/15., 94/17.) u slučaju kada ga treća osoba bespravno uznemirava u izvršenju njegova prava vlasništva, na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, zahtijevati od te treće osobe da uznemiravanje prestane, na način da mu se nalaže uspostavu prijašnjeg stanja?“.

2. U odnosu na postavljeno pitanje tuženik, kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenom pitanju drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odluci Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-151/2018 od 19. rujna 2019., koju tuženik djelomično citira u prijedlogu.

3. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog osporava navode tuženika i predlaže prijedlog odbiti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP jer odgovor na postavljeno pitanje proizlazi iz sadržaja zakonske odredbe (članak 167. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP). Naime, odredbom članka 167. stavak 1. ZVDSP je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Navedena odredba pod „prestankom uznemiravanja“ podrazumijeva da je vlasnik ovlašten zahtijevati od pasivno legitimirane osobe njezino negativno ili/i pozitivno činjenje kojim će prestati bespravno uznemiravanje tužiteljevog vlasništva. To znači da će vlasnikov zahtjev biti usmjeren na činidbu ili više njih, kojima se uspostavlja ono stanje kakvo je bilo prije čina uznemiravanja i/ili činjenje kojim će uspostaviti prijašnje stanje stvari.

4.1. Stoga se ne radi o pitanju koje bi bilo važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluka na koju se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovara činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda. Iz odluke koju tuženik citira proizlazi da je u tom slučaju vlasniku oduzet dio stvari, pa je sud zaključio da se ne može tražiti zaštita od uznemiravanja prava vlasništva propisana odredbom članka 167. ZVDSP.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.

7. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 166. ZPP).

Zagreb, 27. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.