REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 194/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Igora Periše predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. Ž., iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica J. N., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. b. d.d. Z., OIB 14036333877, koga zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3830/2021-2 od 19. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3262/2019-22 od 30. rujna 2021., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3830/2021-2 od 19. srpnja 2022. u dijelu pod toč. I. izreke i pod toč. III. izreke, i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3262/2019-22 od 30. rujna 2021. u dijelu pod toč. I. izreke, pod toč. II. izreke i pod toč. III. izreke za iznos 5.450,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2021. do isplate, i predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba iz čl. 6. ugovora o kreditu br. 016-1171/2006 sklopljenog dana 11. svibnja 2006. između tužitelja i tuženika o promjenjivoj kamatnoj stopi, te je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti iznos od 5.615,29 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci u toč. II. izreke prvostupanjske presude. U toč. III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 5.650,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2021. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. I. i II. izreke i pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.450,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (toč. I. izreke). Djelomično je preinačena prvostupanjska presuda pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te je u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka (toč. II. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka ( toč. III. Izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1152/2023. od 25. travnja 2023. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP.), te predlaže ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Tužiteljica na reviziju nije odgovorila.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6. o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu broj 016-1171/2006 sklopljenog 11. svibnja 2006. između tužiteljice kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika (HYPO ALPE- ADRIA-BANK d.d.), uz zahtjev za isplatu stečenog na temelju ništetnosti navedene odredbe ugovora.

8. Nije sporno da su tužiteljica i pravni prednik tuženika sklopili ugovor temeljem kojeg je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 23.624,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz rok otplate od 7 godina i kamatnu stopu od 5,25 % godišnje kunskoj protuvrijednosti 18.035,00 CHF uz valutnu klauzulu. Također, nije sporno da je tuženik tijekom otplatnog razdoblja jednostrano mijenjao i povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci tuženika.

9. Sporno je u postupku je li navedena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena odnosno ništetna te ima li tužiteljica po toj osnovi pravo na isplatu više plaćenog iznosa.

10. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (pozivaju se na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Pž-7129/2013 od 14. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) imaju izravni učinak na razrješenje predmetnog spora te su stoga odbili dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja svjedoka djelatnika tuženika D. D., a na okolnost da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo.

11. Tuženik naznačenim pitanjem u suštini osporava pravilnost primjene odredbe čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP), pri donošenju zaključka suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, iako je na tu okolnost predložio dokaz saslušanjem svjedoka, koji sud nije proveo. Tuženik smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu s odredbom čl. 81. st. 4. ZZP.

12. Prema navedenom potrebno je dati odgovor na pitanje može li tužiteljica, pozivajući se na ništetnost ugovornih odredbi u predmetnom postupku pozvati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku.

13. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4. istog članka).

14. U kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača saslušani su potrošači kako bi se ispitalo jesu li osporene ugovorne odredbe mogle biti razumljive prosječnom potrošaču i je li se, s obzirom na to, moglo o njima pojedinačno pregovarati i tako utjecati na njihov sadržaj. U tom su postupku odbijeni dokazni prijedlozi za saslušanjem zaposlenika banaka na okolnost obavijesti koje su davali potrošačima u postupku sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu.

15. Sud je u pojedinačnom postupku u kojem potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti ugovornih odredbi, ako je tuženik predložio dokaz na okolnost da se s tužiteljicom pojedinačno pregovaralo u smislu razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu, a posebice o dijelu promjenjivosti kamatne stope.

16. S obzirom na to da je u ovom postupku tuženik predložio dokaz na navedenu okolnost, predloženi dokaz je trebao biti izveden jer okolnost na koji je predložen nije bilo predmet kolektivnog pojedinačnog postupka te predstavlja jedan od odlučnih dokaza koji može utjecati na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. U postupku kolektivne zaštite o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, odnosno konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite i kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača o kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinog slučaja.

17. Kada tuženiku kao banci nije bilo omogućeno dokazivanje da su određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu date odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na tuženiku teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti i ništetnosti tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinim potrošačkim sporovima temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženiku nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

18. Naprijed navedeno pravno shvaćanje podudarno je shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci toga suda broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

19. Takvo pravno shvaćanje izrazio je ovaj sud u svojim odlukama, tako npr. broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023., zatim Rev- 206/2024-2 od 27. veljače 2024. u kojoj odluci je i dat odgovor na predmetno postavljeno pitanje, a koji odgovor se i ovdje navodi:

"Sud ne može inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka u situaciji kada je tuženik predložio izvođenje dokaza upravo na okolnosti različitih ključnih činjenica."

20. Kako su nižestupanjski sudovi odbili izvesti predloženi dokaz po tuženiku na okolnost da se o spornoj ugovornoj odredbi pregovaralo pozivom na učinke iz presude donesene u navedenom kolektivnom sporu, takvim su postupanjem povrijedili tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP.

21. Zbog svega navedenog, a kako je revizija osnovana glede pitanja naznačenog u reviziji, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke).

Zagreb, 27. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Igor Periša, v.r.