REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-319/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz N. B., OIB ..., zastupane po punomoćnici S. S. V., odvjetnici u I. G. protiv tuženika I. K. iz Č., s boravištem u Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja bračne stečevine i diobe, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-1222/2018-2 od 29. siječnja 2019., kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P Ob-367/2017-18 od 20. srpnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-1222/2018-2 od 29. siječnja 2019., potvrđena je djelomična presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P Ob- 367/2017-18 od 20. srpnja 2018., kojom je utvrđeno da je tužiteljica J. K. rođ. B., OIB ..., iz N. B., i tuženik I. K., OIB ..., iz Č., tijekom bračne i gospodarske zajednice na jednake udjele stekli slijedeće nekretnine:

- 19/20 dijela k.č.br. 2789/4 kuća u N. B., ... i zgrada, dvorište i oranica od 344 čhv ili 1237 m2, upisano u z.k.ul. 3327 k.o. B. D.;

- k.č.br. 2789/2 oranica u P. od 280 čhv upisano u z.k.ul. 3349 k.o. B. D.

2. Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić (Općinski sud u Novom Zagrebu) po pravomoćnosti presude izvršit će brisanje suvlasništva K. I. u ½ dijela na 19/20 dijela k.č.br. 2789/4 kuća u N. B., ... i zgrada, dvorište i oranica od 344 čhv ili 1237 m2 upisano u z.k.ul. 3327 k.o. B. D., te brisanje suvlasništva u ½ dijela k.č.br. 2789/2 oranica u P. od 280 čhv upisano u z.k.ul. 3349 k.o. B. D., te na tom udjelu upisati suvlasništvo tužiteljice J. K. rođ. B., OIB: ..., iz N. B., u roku od 15 dana."

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) počinjenih pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica na reviziju nije odgovorila.

4. Revizija nije osnovana.

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP. Revizijski sud je stoga ispitao presudu po čl. 392.a st. 2. ZPP u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nekretnine i to k.č.br. 2789/4, 2789/2 i 2789/3 sve k.o. B. D., kao i kč.br. 1532/28 k.o. R., predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka na jednake dijelove, uz upis prava utvrđenog suvlasništva na ime tužiteljice u zemljišnim knjigama.

7. Budući da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice u odnosu na nekretnine i to: k.č.br. 2789/4 upisana u zk.ul. 3327 i k.č.br. 2789/2 upisana u uk.ul. 3349, sve k.o. B. D., na način da je priznao da te čestice predstavljaju bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove, pa kako je predmet spora utvrđenje bračne stečevine stranaka na jednake dijelove između ostalih i na navedenim česticama, prvostupanjski je sud na temelju odredbe čl. 332.a ZPP u vezi čl. 329. ZPP donio djelomičnu presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na navedene čestice (kako je pobliže navedeno u toč. 1. ove presude). Drugostupanjski sud ocjenjuje pravilnim postupanje prvostupanjskog suda, ocjenjujući da su prilikom donošenja djelomične presude pravilno primijenjene citirane procesne odredbe, kao i materijalno pravo iz čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, dalje. ObZ).

8.1. Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presude sudova nižeg stupnja nemaju nedostataka uslijed kojih se ne bi mogle ispitati. Obje nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe zbog čega nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizija ukazuje.

8.2. Obrazloženje ove bitne povrede u bitnom se svodi na nezadovoljstvo tuženika što o svim nekretninama koje su predmet spora sud nije odlučio jednom odlukom, smatrajući da je to nužno budući da je bračna stečevina „ukupnost svih odnosa stranaka te sud mora, prije neko donese svoju odluku, biti upoznat sa svim činjenicama koje stranke smatraju relevantnim“. Nadalje smatra da nije bilo mjesta donošenju djelomične presude jer tuženik nije izrijekom priznao tužbeni zahtjev, a i iz razloga jer je donošenjem djelomične presude sud onemogućio stranke da se u sudskom postupku dogovore o podjeli ukupne nesporne zajedničke imovine na način da ju podjele sporazumno tako da svakom u cijelosti pripadne određena imovina te da se na one navode tuženika drugostupanjski sud nije u svojoj odluci niti osvrnuo. 8.3. Međutim, suprotno tvrdnji revidenta, prilikom odlučivanja o tome je li koja od nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva bračna stečevina ili nije i u kojim omjerima, sud može odlučiti odvojeno za svaku od njih i nema obvezu o svim nekretninama odlučiti jednom presudom. Naime, odredbom čl. 329. st. 1. ZPP propisano da ako su na temelju raspravljanja sazreli za konačnu odluku samo neki od više tužbenih zahtjeva ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku, sud može u vezi sa sazrelim zahtjevima, odnosno dijelom zahtjeva zaključiti raspravu i donijeti presudu (djelomična presuda). Pri ocjeni hoće li donijeti djelomičnu presudu sud će osobito uzeti u obzir veličinu zahtjeva ili dijela zahtjeva koji je sazrio za odluku. Nadalje, odredbom čl. 332.a ZPP propisano je ovlaštenje suda donijeti presudu (pa i djelomičnu presudu) bez održavanja rasprave ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev, ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje.

8.4. Kako iz sadržaja utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice u pogledu dijela nekretnina na način da je priznao da te nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove to su bili ispunjeni uvjeti iz navedenih zakonskih odredaba (čl. 329. st. 1. i čl. 332.a ZPP) za donošenje ove djelomične presude, neovisno o tome što tuženik izrijekom nije priznao sam tužbeni zahtjev.

8.5. Naposljetku, činjenica što je donesena djelomična presuda u pogledu dijela nekretnina na način da je utvrđeno suvlasništvo stranaka ni na koji način ne priječi stranke da u pogledu tih nekretnina, kao i u pogledu cjelokupne utvrđene bračne stečevine, zaključe sudsku nagodbu i sporazumno utvrde način razvrgnuća svoje suvlasničke zajednice.

8.6. U odnosu na ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda, treba reći da u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja. Dakle, ne sve žalbene navode nego samo one koji su od odlučnog značaja, a u konkretnom slučaju sud je to učinio. 9. Prema odredbi čl. 356. ZPP pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

10. U odnosu na primjenu materijalnog prava tuženik ističe da su predmetne nekretnine stečene prije 1. srpnja 1999., pa da je udio svakog od bračnih drugova morao biti određen ili sporazumom stranaka ili odlukom suda. Međutim, u situaciji kada je tuženik u odgovoru na tužbu učinio nespornim činjenicu da su predmetne nekretnine bračna stečevina stranaka na jednake dijelove, a kako je to tužiteljica tužbenim zahtjevom i tražila, to nije bilo potrebno o navedenom raspravljati niti dokazivanjem utvrđivati doprinos svake od stranaka u stjecanju te imovine jer je riječ o zahtjevima kojima stranke mogu slobodno raspolagati.

11. Što se pak tiče načina budućeg razvrgnuća nastale suvlasničke zajednice nekretnina ističe se da pravo na razvrgnuće može ostvarivati suvlasnik u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće), ili putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno (čl. 48. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV- DSP) time da se tuženika posebno upućuje na odredbu čl. 52. ZV-DSP kojima je uređeno razvrgnuće suvlasništva na nekoliko stvari.

12. Zbog sveg navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.