Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-4027/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HDŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Srečki Cvitanović, odvjetnici u Supetru, protiv tuženika HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Alajbegu, odvjetniku u Splitu, radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj Pn-150/2022 od 14. rujna 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj Pn-150/2022 od 14. rujna 2023. godine.

II Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.) Nalaže se tuženiku da nadoknadi štetu koju je tužitelj pretrpio zbog uznemiravanja vlasništva, odnosno oštećenja nadstrešnice u iznosu od 600,00 kn, sukladno troškovniku, pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 10.000,00 kn, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe.

2.) Zabranjuje se tuženiku bilo kakvo daljnje i/ili slično uznemiravanje tužitelja na predmetnim nekretninama, pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 10.000,00 kn, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe.„

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku iznos od 124,43 EUR / 937,50 KN na ime troškova parničnog postupka, dok se tuženikov zahtjev odbija za više zatraženi iznos od 373,28 EUR / 2.812,50 KN."

2. Protiv ove presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio one bitne odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:

"Predmet tužbenog zahtjeva je zaštita od uznemiravanja od strane tuženika sukladno članku 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP) na način da se zabrani tuženiku bilo kakvo daljnje ili slično uznemiravanje tužitelja na predmetnim nekretninama, te zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 600,00 kn. Člankom 167. ZVDSP propisano je:

(1) Ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

(2) Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

(3) Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete. (4) Pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnijevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnijevanoga vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanoga vlasnika.

Budući da tužitelj sam navodi da nije vlasnik predmetne nekretnine u kojoj se nalazi na temelju ugovora o najmu, a isto to proizlazi iz zemljišnoknjižnih izvadaka koji prileže sudskom spisu, tužitelj nema pravo na ovakvu zaštitu radi uznemiravanja, te je stoga prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja osnovan. U odnosu za zahtjev tužitelja za naknadu štete za nadstrešnicu u iznosu od 600,00 kn, navodi se slijedeće:

Člankom 167. stavak 3. ZVDSP propisano je:

(3) Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete. Budući tužitelj nije vlasnik nekretnine na kojoj se navodno dogodilo uznemiravanje, nema pravo ni na naknadu štete upravo na stvarima na toj istoj nekretnini. Tužitelj ne navodi ni da bi on bio vlasnik takve nadstrešnice. Ako i jeste, ničim nije dokazao da bi nastala šteta na istoj, odnosno nikakve dokaze na takve okolnosti nije predložio. Predložio je samo očevid, međutim istim se ne bi mogla utvrditi stvarna šteta na istoj, budući je od navodnog uznemiravanja prošlo više od dvije godine. Tužitelj nije priložio nikakav dokaz o kupnji, račun ili slično iz koje bi se vidjela vrijednost iste, niti spisu priloži ikakva dokumentacija vezana za štetu za istoj. Ponovno se napominje da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine na kojoj se dogodilo navodno uznemiravanje.".

6. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju, pa radi nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje pobijane presude.

7. Ipak, valja reći da je upravo sama tužiteljica u tužbi navela da je tuženik "počinio bespravno uznemiravanje tužiteljice u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava na čest. zgr. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], kao čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], z. u. [broj ZK uloška], z. u. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]" pa je stoga pravilno prvostupanjski sud odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom koji se odnosi na zaštitu od uznemiravanja obzirom da za takvu pravnu zaštitu potrebno je da je tužiteljica vlasnik a što tužiteljica nije obzirom da s jednim od suvlasnika nekretnine ima sklopljen ugovor o najmu, a sama činjenica navedena u žalbi, a to da je taj ugovor o najmu koji je sklopljen na određeno vrijeme se produžuje, ne mijenja činjenicu da tužiteljica nije vlasnik predmetne nekretnine.

8. Glede žalbenih razloga koji upućuju na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a to je da, iako su ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, da prvostupanjski sud to nije učinio, valja reći da odgovara da je prvostupanjski sud svojim rješenjem od 16. kolovoza 2022. godine (list 22 spisa) pozvao tuženika da u roku od 30 dana da odgovor na tužbu te je upozoren na posljedice ukoliko to ne učini, ali valja reći da je tuženiku u četiri navrata izvršena dostava tog rješenja ali se je uvijek ista vratila s naznakom "obaviješten, nije tražio", a takva dostava se ne može smatrati urednom.

9. Slijedom navedenog, a kako tužiteljica nije vlasnik nekretnine u odnosu na koju traži zaštitu od uznemiravanja, tada sukladno čl. 167. st. 3. ZVDSP ne može ostvariti niti pravo na naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.

10. Međutim, ukoliko bi se i smatralo da tužiteljica potražuje naknadu štete na suncobranu kao osoba koja nije vlasnik nekretnine ali s jednim od suvlasnika ima zaključen ugovor o najmu stana, u situaciji kada je tužiteljica uz tužbu priložila samo fotografiju suncobrana čiji pokrov odstupa s jedne strane istoga od uobičajene forme otvorenog suncobrana, samo ta fotografija uz činjenicu da tuženik u žalbi ni ne tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno iz razloga što nije prihvaćen njegov dokazni prijedlog za saslušanje stranaka i proveden očevid na licu mjesta, ne dokazuje da je tuženik, a koji to i osporava, štetnik.

11. Nadalje, na žalbene navode valja reći da se ovdje ne radi o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi samo ne na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura nego i na zabranu tuženiku svakog daljnjeg i/ili sličnog uznemiravanja tužiteljice.

12. I odluka o trošku je pravilna i zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP).

13. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

13. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 26. ožujka 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Renata Đaković Vranković