Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-58/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IN, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17.,118/18.,126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. studenog 2023. broj Kzd-1/2023. u sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,
p r e s u d i o je
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog IN kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. studenog 2023. broj Kzd-1/2023. optuženi MN proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava iz članku 177. stavak 2. i 4. KZ/11. te je, na temelju članku 177. stavak 4. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, u koju je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. lipnja 2022. do 4. svibnja 2023. te od 11. kolovoza 2023. nadalje.
2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), optuženi MN oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08.
3. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. stavak 4. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu te optuženiku izrekne kaznu u duljem trajanju.
4. Optuženik se žali iz "svih žalbenih razloga" s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu sukladno žalbenim razlozima, podredno presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
8. Optuženi MN u žalbi tvrdi da je iz istih razloga zbog kojih osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja, osporavanjem vjerodostojnosti iskaza svjedokinje GN ostvarena i bitna povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., "budući da postoji znatna proturječnost između sadržaja iskaza GN i razloga koje je u pogledu istih sud ponudio u svom obrazloženju".
8.1. Suprotno ovakvim žalbenim navodima optuženika, sud prvog stupnja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer, suprotno žalitelju, iskaz svjedokinje GN je konzistentan, u njenom iskazu nema proturječja, niti je njen iskaz u proturječju s obrazloženjem presude, kako se promašeno tvrdi u žalbi optuženika.
8.2. Svjedokinja GN, ispitana u prethodnom postupku 20. srpnja 2022., navela je da je ustala ujutro oko 8 sati, nakon doručka i jutarnje kave sa starijim djetetom autobusom krenula u Veliku Goricu, radi kupnje mobitela. Na traženje obrane, na raspravi je precizirala da je od kuće otišla oko 9 sati, što ne odudara od njenog ranijeg iskaza o vremenu odlaska iz kuće. Nakon temeljite ocjene dokazne građe, dakle i iskaza svjedokinje GN, prvostupanjski je sud zaključio da se niti jedna druga osoba, osim optuženika, ne dovodi u vezu s ozljedama KN od kojih je isti preminuo (točka 16. obrazloženja pobijane presude). Stoga nije osnovana bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
8.3. Jednako tako, suprotno iznesenim primjedbama, treba navesti da je prvostupanjski sud s jednakom pažnjom ispitao i utvrdio činjenice koje terete optuženika kao i one koje mu idu u korist u smislu odredbe članka 9. ZKP/08. i time nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. na koju upućuje optuženik, iako ju izričito ne navodi, jer iznijetim prigovorima, u stvari, pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Po mišljenju optuženika činjenično stanje je pogrešno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije razmotrio mogućnost da je GN protresla malog KN prije odlaska u Veliku Goricu s obzirom na nalaz vještaka Davora Mayera da je čin nanošenja tjelesnih ozljeda malom KN smješten između 9.00 i 17.30, i da su posljedice mogle nastupiti i više sati od protresanja, zbog čega po žalitelju nije sa dovoljnom i nedvojbenom sigurnošću utvrđeno da je optuženi MN počinitelj predmetnog kaznenog djela sugerirajući primjenu pravila in dubio pro reo.
9.1. Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze koji su uz sveobuhvatnu i temeljitu analizu bili dostatni za pouzdan zaključak o dokazanosti kaznene odgovornosti optuženog IN i u žalbi iznesena vlastita ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedokinje GN, kojom se nju nastoji prikazati odgovornom za smrt djeteta nema uporišta u sadržaju izvedenih dokaza.
9.2. S pravom je prvostupanjski sud prihvatio vjerodostojnim iskaz GN, majke djeteta koja je potvrdila da je optuženik ostao u stanu sam s dvoje djece, KN i I, a nakon što je ona oko 9 sati sa sinom M otišla u Veliku Goricu radi kupnje mobitela. Provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem, koje je sud prihvatio stručnim, jasnim i danim u skladu s najboljim znanjem i iskustvom vještaka, izvan svake sumnje je utvrđeno da je KN preminuo nasilnom smrću zbog energičnog protresanja djeteta između 9.00 i 17.30 sati, u vremenu kada je s njim bio samo optuženik. Suprotno žalbenim tvrdnjama, svjedokinja GN nije mijenjala i prilagođavala iskaz nalazu vještaka u pogledu vremena kada je najranije moglo doći do "protresanja djeteta", jer je ona navela da je u vrijeme njezinog odlaska od kuće s djetetom bilo sve u redu, da je krenula nakon doručka oko 9 sati, da je već u 11 sati bila u Velikoj Gorici što potvrđuju sms poruke. Stoga se žalbom optuženika bezuspješno pokušava osporiti vjerodostojnost iskaza oštećene GN, sugerirajući mogućnost da je ona protresla malog KN.
9.3. Dakle, iz obrazloženja presude je razvidno da prvostupanjski sud, analizirajući dokaznu građu, opravdano nije bio u dvojbi glede postojanja činjenica koje tvore obilježja terećenog kaznenog djela, zbog čega nije bilo ni potrebe primijeniti dokazno pravilo in dubio pro reo kako se to, neosnovano, ističe u žalbi. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Pobijajući odluku o kazni, državni odvjetnik smatra da je sud na strani optuženika precijenio olakotne okolnosti, a podcijenio otegotne okolnosti. Tako je okolnost da je inače bio brižan otac trebalo cijeniti otegotnim, jer samo djelo isključuje takvu kvalifikaciju optuženika kao i okolnost da GN nije ni u kakvim odnosima s optuženikom i njegovom obitelji jer joj prijete te uz pravilno vrednovanje otegotnih okolnosti, ranije višestruke prekršajne kažnjavanosti među kojima i nasilje u obitelji prema majci djece, te kaznena osuđivanost za kazneno djelo krađe što ukazuje da se radi o osobi koja ne poštuje pozitivne propise i društveno prihvaćene norme ponašanja, te da nije surađivao s liječnicima nakon pozivanja broja [broj telefona] kada je prema uputama liječnika trebao pristupiti radnjama oživljavanja djeteta, ne opravdava kaznu zatvora u trajanju od pet godina koju smatra preblagom.
10.1. S druge strane, optuženik smatra da navodna nesuradljivost optuženika s liječnicima u svrhu oživljavanja djeteta, ne može biti otegotna okolnost već se treba pripisati stanju šoka optuženika, da je suprotno zaključku suda djelovao angažirano i da je sud prestrogo odmjerio kaznu zatvora.
10.2. Razmatrajući iznijete žalbene prigovore državnog odvjetnika i optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne u odnosu na optuženika. Pravilno je sud kao olakotno na strani optuženika cijenio da je optuženik inače bio brižan otac i da se adekvatno brinuo o djeci, jer su o tome svjedočili svjedoci koji poznaju optuženikove obiteljske prilike i ponašanje prema djeci, tako da se inkriminirano postupanje ukazuje kao izolirani slučaj kojim je pogođen i optuženik, dok prijetnje GN upućene od obitelji optuženika, iako ih prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, ne utječu na visinu kazne. Jednako tako, pravilno je otegotnim cijenjena ranija višestruka prekršajna kažnjavanost za različite prekršaje, među kojima i nasilje u obitelji prema majci djece, kao i kaznena osuđivanost (radi kaznenog djela krađe iz članka 228. KZ/11.) što ukazuje da se radi o osobi koja ne poštuje pozitivne propise i društveno prihvaćene norme ponašanja. Otegotnim je cijenjena i okolnost da optuženik nije surađivao s liječnicima nakon pozivanja broja [broj telefona] kada je prema uputama liječnika trebao pristupiti radnjama oživljavanja djeteta, jer to proizlazi iz iskaza dr. CN kojeg je prvostupanjski sud osnovano prihvatio, a stanje šoka u kojem se optuženik nedvojbeno nalazio nije od značaja na odluku o kazni jer je optuženik otišao kod susjede, zvao 112, dakle, unatoč šoku, bio je u stanju poduzimati radnje nakon što je primijetio da je dijete KN bez svijesti i da ne diše, ali je izostala suradljivost s liječnicima.
10.3. Slijedom navedenog i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kazna zatvora u trajanju od pet godina ukazuje se primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu tako i samoj ličnosti počinitelja, stupnju njihove krivnje i jačini ugrožavanja zaštićenog dobra odnosno svim okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno. Navedenom kaznom izrazit će se jasna i nedvosmislena društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, njome će se prvenstveno i u najvećoj mjeri utjecati na optuženika, kako se u svom budućem životu više ne bi ponašao na ovako neprimjeren i društveno neprihvatljiv način i kako više ne bi činio ovakva, ali i druga kaznena djela, ali isto tako poslat će se poruka i drugim članovima društvene zajednice kako ovakva neprimjerena ponašanja nisu društveno prihvatljiva, a istovremeno utjecat će se i na svijest građanstva o pogibeljnosti i nedopustivosti činjenja kaznenih djela te opravdanosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Na taj način, ovakvom kaznom, prvenstveno će se ispuniti zahtjevi specijalne, a potom i generalne prevencije. Takve kazne po ocjeni drugostupanjskog suda prikladne su za ostvarenje svrhe izricanja kazne iz članka 41. KZ/11. Slijedom toga nisu osnovane žalba državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.
11. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 26. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
