Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-9/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RĆ, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kovm- 6/2023-18 od 10. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog RĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog okrivljenog RĆ, podnesen putem branitelja Marka Cerovca, odvjetnika u Osijeku, za izdvajanje kao nezakonitog dokaza – snimke telefonskog razgovora između okrivljenika i svjedoka OĆ, a koji se nalazi na listu 44 spisa iako to nije navedeno u pobijanom rješenju.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ĆĆ po branitelju, odvjetniku Marku Cerovcu, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu okrivljenika i pobijano rješenje ukine te „iz spisa predmeta izdvoji dokaz na koji se odnosi prijedlog obrane za izdvajanje nezakonitih dokaza naveden pod brojem 1. optužnice“.
3. Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., - dalje: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj ne osporava da je snimka razgovora (koja se nalazi na listu 44 spisa te koja je navedena pod točkom 1. dokaza na kojima se temelji optužnica) koji je vođen između okrivljenika i svjedoka OĆ, sačinjena bez naloga suca istrage te bez znanja i pristanka osobe čiji se razgovor snima. Jednako tako, u pravu je žalitelj da se tako pribavljenom snimkom razgovora izravno povrjeđuju Ustavom Republike Hrvatske („'Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14. – dalje: Ustav RH) zajamčena prava osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti zaštićenih u članku 35. Ustava RH te sloboda i tajnost komunikacije zaštićenih u članku 36. Ustava RH.
6. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu mogućnost konvalidacije takvog dokaza propisane u članku 10. stavku 3. ZKP/08., te je pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju radi o teškom obliku kaznenog djela iz nadležnosti županijskog suda kada interes kaznenog progona preteže nad povredom prava okrivljenika, zbog čega se takav dokaz ne smatra nezakonitim, unatoč povredi prava i sloboda iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08.
7. Naime, okrivljenik se podignutom optužnicom tereti da je počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 1. i 2. KZ/11. na štetu djeteta te kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 158. stavka 6. u vezi sa stavkom 2.KZ/11., na način da je navedena kaznena djela počinio prema svojoj unuci, a iskorištavajući pritom svoj autoritet djeda i fizičku nadmoć nad žrtvom. Stoga, navedeno svakako predstavlja teži oblik kaznenog djela iz nadležnosti županijskog suda, čime je zadovoljen prvi od dva zakonska uvjeta propisana člankom 10. stavkom 3. ZKP/08., čijim ostvarenjem dokaz iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08. može konvalidirati.
8. Nadalje, žrtva kaznenog djela je dijete prema kojem se okrivljenik tereti da je počinio kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u dva navrata, pri čemu je u vrijeme inkriminacije dijete imalo samo 10 godina i tek navršenih 15 godina, zbog čega je očito da je žrtva, unuka okrivljenika bila u zavisnom položaju prema najbližem članu obitelji, djedu. Stoga, s obzirom na interes cjelokupnog društva za prevencijom svih oblika seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece, kao i za pojačanom zaštitom najosjetljivijeg dijela populacije od svakog takvog zlostavljanja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja prevladava nad povredom prava okrivljenika iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08.
8.1. Time je ispunjen i drugi uvjet konvalidacije dokaza iz članka 10. stavka 3. ZKP/08., pri čemu valja naglasiti i zakonsko ograničenje u odnosu na takav dokaz, propisano člankom 10. stavkom 4. ZKP/08. prema kojem se sudska odluka ne može temeljiti isključivo na dokazu iz članka 10. stavka 3. ZKP/08.
9. Slijedom svega navedenoga, i po ocjeni drugostupanjskog suda, budući da se okrivljenik tereti za teški oblik kaznenog djela iz nadležnosti županijskog suda koje je počinjeno na štetu djeteta, radi zaštite interesa djeteta u konkretnom slučaju interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja kaznenih djela na štetu djece, preteže nad povredom prava okrivljenika. Stoga, na temelju članka 10. stavka 3. ZKP/08. snimka telefonskog razgovora, list 44 spisa prvostupanjskog suda, na koju se odnosi prijedlog obrane, nije nezakonit dokaz.
10. Kako žalbom nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08. utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 26. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
