Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-57/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽH, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, broj K- 6/2023-33 od 25. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ŽH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog obrane za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza zapisnika o ispitivanju svjedoka-žrtve DH na dokaznom ročištu od 14. lipnja 2022. s pripadajućom snimkom iskaza (list 183-185) te zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve DH u državnom odvjetništvu od 2. studenog 2022. (list 343-346).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ŽH po branitelju, odvjetniku Nenadu Sladakoviću, zbog "svih žalbenih razloga", s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da prihvati prijedlog obrane za izdvajanje nezakonitih dokaza, a podredno da pobijano rješenje ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iako optuženik u žalbi upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kada navodi da pobijano rješenje "nije uopće obrazloženo" zbog čega smatra da se isto ne može ispitati, drugostupanjski sud ocjenjuje kako nije ostvarena navedena povreda. Naime, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju utvrdio sve odlučne činjenice, za svoje utvrđenje dao valjane, jasne i potpune razloge te je na temelju tako utvrđenih činjenica pravilno zaključio kako dokazi navedeni u izreci pobijanog rješenja nisu nezakoniti dokazi u smislu članka 10. stavka 2. ZKP/08., a takvu odluku u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
6. Nadalje, optuženik u žalbi navodi kako prilikom ispitivanja žrtve kao svjedoka na dokaznom ročištu i pred državnim odvjetnikom, žrtva nije upozorena na "blagodat nesvjedočenja" u smislu članka 285. stavka 3. ZKP/08., odnosno da u zapisnike o njezinom ispitivanju nije uneseno njezino odricanje od prava da ne mora svjedočiti, zbog čega žalitelj smatra da se zapisnici o ispitivanju žrtve ne mogu upotrijebiti kao dokaz u smislu članka 300. ZKP/08. te navodi da se zapisnici o ispitivanju žrtve ne mogu pročitati na raspravi u skladu s člankom 431. stavkom 1. točkom 4. ZKP/08.
6.1. Prije svega, žalitelja treba uputiti na razliku između dokaza čije pribavljanje je nezakonito prema članku 10. stavku 2. ZKP/08. (pa tako i članku 10. stavku 2. točki 3. u vezi članka 300. ZKP/08.) i koje zbog toga treba izdvojiti iz spisa od dokaza koji su nisu nezakoniti u smislu odredbe članka 10. stavka 2. ZKP/08., ali je njihova upotreba i dokazna snaga podložna uvjetima (poput onih iz odredbe članka 431. ZKP/08.), no koji se ne izdvajaju iz spisa.
7. Žalitelj svoj prijedlog za izdvajanjem zapisnika i snimke ispitivanja s dokaznog ročišta temelji na u biti već razmotrenoj argumentaciji (vidjeti rješenje ovog suda I Kžzd-7/2023.). U tom smislu, valja ponoviti da je žrtva na dokaznom ročištu 14. lipnja 2022. bila jasno upozorena na mogućnost korištenja blagodati nesvjedočenja u odnosu na kaznena djela silovanja i nasilja u obitelji za koja nije obvezna svjedočiti kao i na to da se njezin iskaz, ako odluči svjedočiti, može koristiti kao dokaz bez obzira na njezinu kasniju odluku, nakon čega je žrtva izjavila da je navedeno upozorenje razumjela te da otklanja blagodat, dakle da se odriče blagodati nesvjedočenja, pri čemu su navedeno upozorenje i odricanje, u skladu s odredbom članka 285. stavka 3. ZKP/08., ubilježeni u zapisnik.
7.1. Jednako tako, žrtva je 2. studenoga 2022. ispitana pred državnim odvjetnikom i upozorena na blagodat nesvjedočenja u odnosu na kaznena djela silovanja i nasilja u obitelji za koja nije obvezna svjedočiti, nakon čega je izjavila da prihvaća blagodat pa u odnosu na navedena kaznena djela nije svjedočila, kako je to razvidno iz samog zapisnika. Žrtva je prema članku 285. stavku 6. ZKP/08. također upozorena da ne može uskratiti iskaz u odnosu na kazneno djelo kaznenopravne zaštite djece te je stoga dalje svjedočila u odnosu na djelo povrede djetetovih prava.
7.2. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je uz žalbu dostavio žalitelj odnose se upravo na obvezu upozorenja privilegiranom svjedoku prema članku 285. stavku 3. ZKP/08., kojoj obvezi je kako je to prethodno navedeno udovoljeno i tijekom ispitivanja kod državnog odvjetnika i tijekom ispitivanja na dokaznom ročištu.
7.3. Stoga, nije u pravu žalitelj da je ispitivanje žrtve na dokaznom ročištu i pred državnim odvjetnikom provedeno protivno članku 300. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08. Zbog toga nema mjesta izdvajanju tih dokaza iz spisa prema članku 10. stavku 2. točki 3. ZKP/08. kako to zahtijeva žalitelj.
8. No, žalitelj u stvari u žalbi problematizira mogućnost korištenja tih dokaza bez njegove suglasnosti, a to nije pitanje njihove nezakonitosti kao razloga za izdvajanje iz spisa.
8.1. Odluku o tome koje će dokaze i na koji način provesti donosi raspravni sud. S tim u vezi načelno treba odgovoriti da je čitanje odnosno reproduciranje zapisnika dopušteno samo pod uvjetima iz članka 431. stavka 1. ZKP/08.
9. Prema tome, žalba nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene ni povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 26. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić