REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, po sucu ovog suda Željki Bajzek u parničnom predmetu tužitelja
, protiv tužene
radi
, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene dana
u prisutnosti
,
2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:
"Nalaže se tuženoj platiti tužitelju iznos od 42.750,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2013. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana".
II Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 20.300,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj, sada pokojni M. F., u tužbi tvrdi da je sa tuženom početkom 2012. sklopio usmeni ugovor o zajmu temeljem kojeg je tuženoj pozajmio iznos od 42.750,00 eur, a tužena se obvezala navedeni iznos vratiti u što kraćem roku bez točno određenog roka za predaju stvari.
Nadalje navodi da je tijekom 2012. godine u više navrata pokušao kontaktirati tuženu kako bi se sporazumjeli o vraćanju pozajmljenog iznosa, ali tužena nije odgovarala na takve pozive stoga je sastavio pisanu izjavu od 29. srpnja 2013. koju je tužena potpisala i time priznala dug u utuženom iznosu. Budući tužena nije vraćala pozajmljeni iznos, sada pokojni M. F. pokrenuo je spor.
2. U tijeku postupka M. F. je preminuo, a naslijedio ga je sin M. F. temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika J. K. R., poslovni broj O-7646/18 UPP-OS- 66/18 od 10. listopada 2018. godine.
3. M. F. je nastavio postupak.
4. Tužena u svom odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da sa sada pok. M. F. nije sklopila nikakav usmeni ugovor o zajmu početkom 2012. i to iz razloga što je ona sa svojom obitelji, suprugom i kćerkom otputovala 2012. u inozemstvo i to u Italiju gdje je kontinuirano živjela do 2017. godine i u vrijeme kada je navodno bio sklopljen ugovor o zajmu nije se uopće nalazila u Republici H. Nadalje tvrdi da nije imala nikakve financijske potrebe da bi od bilo koga pozajmljivala neki iznos jer je temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. travnja 2009. godine zaprimila iznos od 420.000,00 eura pa je i s te činjenice razvidno da su svi navodi tužitelja u cijelosti neistiniti.
5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u potvrdu od 29. srpnja 2013., u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika J. K. R., poslovni broj O-7646/18 UPP-OS-66/18 od 10. listopada 2018. godine, presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-1874/17, u ugovor o kupoprodaji nekretnina, saslušao svjedoke M. F., E. E., proveo grafološko vještačenje te saslušao stranke.
6. Iz iskaza svjedoka M. F. proizlazi da je njegov sada pokojni otac M. F. tuženoj pozajmio iznos od 43.000,00 eura no kada je to bilo, nije se mogao sjetiti datuma ali bila je zima i to prije 10, a možda i više godina. Zašto je njegov sada pokojni otac pozajmio novac tuženoj, ne zna, ali je sada pokojni M. F. pozajmljivao i prije tuženoj i tužena je bila prijatelj njegovog strica od kojeg je kupila stan. Novac je bio pozajmljen na rok od 6 mjeseci i otac mu je rekao da nije sačinjena potvrda, a on mu je na to rekao da to nije u redu te je potvrda o pozajmljenom novcu sačinjena naknadno, no kada, svjedok ne zna. Rekao je sada pokojnom ocu da je napravio najveću glupost koju je mogao jer nije sačinio potvrdu o pozajmljenom novcu te je on nazvao svjedoka E. E. kojeg zna pod imenom N. budući se on na telefonske pozive njegovog sada pokojnog oca nije odazivao. Rekao mu je da vrati novac na što mu je N. rekao da će to učiniti da će novac vratiti, ali je on i dalje inzistirao na vraćanje novca budući da je njegov otac bio tada u dobi od gotovo 70 godina. Tko je sačinio potvrdu, ne zna niti je bio prisutan pozajmljivanju novca.
7. Svjedok E. E. suprug tužene u svom iskazu navodi da je 2009. godine prodao kuću u Z.,
za iznos od 420.000,00 eura te je iste godine od N. F. kupio stan za 120.000,00 eura a 2012. je otišao u I. gdje je bio do 2017. kada se vratio. O pozajmljivanju novca nema saznanja kao niti o bilo kakvim potvrdama, a niti mu je novac bio potreban, a niti je novac bio potreban njegovoj supruzi. Od 2012. do 2017. u I. s njim bila je i tužena i u tom razdoblju niti jedan dan nije bio u Republici H. jer se čitavo to vrijeme njegova supruga, a ovdje tužena liječila u I. On osobno nikada od sada pok. M. F. nije pozajmljivao novac, a niti je to mogla učiniti njegova supruga, a da on to ne zna. Ne osporava da je netko došao "na vrata" no ne zna tko jer osobe nije poznavao, a iste su rekle da su došle u vezi nekog duga, na što ih je on upitao kakvog duga jer on o istome nema saznanja. Kada je to točno bilo, ne zna, ali bilo je to nakon 2017. kada se vratio iz I. jer po povratku iz I. je i saznao za sporni dug i to kada su u Gruntovnici tražili zk. izvadak zbog osiguranja i vidjeli su "zabilježbu nekog duga".
8. Tužitelj M. F. u svom iskazu navodi da je običaj Roma da najstariji sin u obitelji zna što se sve u obitelji događa pa tako je i on znao. Oca sada pokojnog M. F. opisuje kao radišnu osobu koji je volio novac i uvijek je gledao gdje bi mogao zaraditi pa je s tom namjerom novac i pozajmljivao. Dva do tri puta je novac pozajmljivao i tuženoj i njezinom suprugu, ali radilo se o manjim iznosima koji su oni vratili. Zadnji iznos koji je posudio njegov sada pok. otac je 42.750,00 eura i to je pozajmio osobno tuženoj. On se tome protivio jer je znao da će otac biti prevaren i na to ga je upozorio no usprkos njegovom protivljenju, otac je novac pozajmio, a on je bio osobno prisutan pozajmljivanju novca jer je novac bio kod njega. Nadalje navodi da je tužena njegovom ocu došla sa još jednom ženskom osobom, došao je i njegov otac te je on osobno novac dao ocu, a otac je novac dao tuženoj. Tražio je od oca da kod javnog bilježnika napravi fiducijarni ugovor, a troškovi takvog ugovora su tada bili 700,00 eura i kako je njegov sada pokojni otac bio škrtac, to nije učinio, mada je on mislio da je. Kada je sada njegov pokojni otac vidio da je prevaren, sačinjena je potvrda koja je za njega bezvrijedna, a ista je sačinjena na način da ju je sačinio njegov sada pok. otac,ali on osobno nije bio prisutan njezinom sastavljanju i u toj potvrdi je njegov sada pok. otac tražio "spas". Njegov otac je često zvao telefonom tuženu, no ni tužena niti njezin suprug se nisu javljali, a potvrdu je njegov otac dao njihovoj kćerki da odnese u Italiju kako bi je tužena potpisala. Da li je ona išla u I. te da li je potvrda potpisana od strane tužene ne zna, mogla ju je potpisati i ona sama kako bi se riješila pritiska i njegovog oca. On osobno nije zvao tuženu niti njezinog supruga jer je bio ljut na sada pokojnog oca, što je uopće novac pozajmio unatoč njegovom protivljenju. Otac mu je umro 18. srpnja 2018. i kod njih je običaj da nakon smrti postoji razdoblje od 6 mjeseci kada se ne smije nitko obilaziti i to je rok u kojem bi se svatko tko je pokojniku bio dužan javio. Mnogi ljudi koji su bili dužni njegovom ocu su se javili, bilo sa potvrdom ili bez nje, no tužena i njezin suprug se nisu javili pa je stoga odlučio sa svojim bratom otići kod tužene i njezinog supruga razgovarati o tom dugu. Prvotno ih nisu pustili u stan, no kada su ih pustili, tužena je počela galamiti te je rekla da će zvati policiju, on je tada rekao svom bratu koji je bio s njim, da ne želi na taj način razgovarati te je odlučio da slučaj riješi sud. Kolika je bila kamata te rok vraćanja ne zna jer se o tome tužena još prije dogovorila sa njegovim pokojnim ocem i o tome se nije razgovaralo kod predaje novca.
9. Tužena saslušana kao stranka u svom iskazu osporava da bi bilo kakav novac pozajmila od sada pok. M. F. jer za to nije imala potrebu budući je prodala kuću od 500 m2 sa tri lokala za 420.000,00 eura i odmah kupila stan za 120.000,00 eura što znači da joj je ostalo još 300.000,00 eura a niti je prije od njega pozajmljivala novac kao niti njezin suprug. Tvrdi da na potvrdi nije njezin potpis te da je potvrdu prvi put vidjela tek 2017. godine i to u vrijeme kada joj je provaljeno u stan od strane F. R. i njegovog oca. Nije joj poznato iz kojih razloga se tereti za dug, pretpostavlja da joj žele oteti stan. Ne osporava da je tužitelj sa svojim bratom došao k njima i tražio da im se vrati novac, ali je ona rekla da će zvati policiju, ali joj to nije dozvolio suprug.
10. Iz nalaza i mišljenja grafološkog vještaka dipl.ing. Z. Ć. proizlazi da tužena I. A. nije vlastoručno potpisala tj. ista nije skriptor spornog potpisa A. na potvrdi sastavljenoj dana 29. srpnja 2013.
11. Nalaz i mišljenje vještaka grafologa sud je prihvatio u cijelosti jer je isti dat u skladu sa pravilima struke, a ni same stranke nisu imale primjedaba na isti.
12. Analizirajući sadržaj navedene potvrde, iz iste se ne može na siguran način zaključiti kome je novac pozajmljen te o kojem iznosu se radi, već je na trećoj strani potvrde na kraju teksta naveden iznos od 42.750,00 eura. Iz sadržaja potvrde proizlazi da sada pokojni M. F. za dug tereti N. i D. te se navodi da je "D. je rekla 15. rujna 2013. da ćemo riješiti te dugove ja sam pristo i nisam joj ništa odgovorio ali može to bit najduže 15.11.2013." Dakle, ne spominje se samo jedan dug već se spominju dugovi u množini.
13. Budući se iz sadržaja potvrde ne može utvrditi kome je, kada i koji iznos pozajmljen jer se spominje N. i D., mogućnost vraćanja i sinovima, a iznos je tek spomenut sa strane na kraju teksta dovodeći to u svezu sa nalazom i mišljenjem grafološkog vještaka da tužena A. I. nije potpisala navedenu potvrdu, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
14. Naime i iz samog dokaznog postupka proizlazi da prilikom pozajmljivanja novca nije sačinjena potvrda već naknadno, ukazuje na činjenicu da je sporno kome je novac i kada te u kojem iznosu pozajmljen, tim više što se ne radi o malom iznosu pozajmljenog novca, a sada pokojni M. F. po iskazu njegovog sina M. F. proizlazi da se je isti bavio pozajmljivanjem novca uz kamate pa je logično da bi u konkretnom slučaju za navedeni iznos bila sačinjena i potvrda budući kod pozajmljivanja novca nije bilo svjedoka osim sina sada pokojnog M. F., koji je umjesto oca i nastavio postupak pa je kao takav i zainteresiran za ishod postupka.
15. S obzirom na naprijed navedeno, valjalo je odlučiti kao u izreci.
16. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 - dalje u tekstu: ZPP). Tužitelj je dužan tuženoj naknaditi trošak zastupanja po punomoćniku u iznosu od 19.000,00 eur (sastav prijedloga za ponavljanje postupka 750 bodova, sastav žalbe 25.2.2021. 750 bodova, sastav podneska 9.11.2020., 17.2.2021., 14.11.2022., 21.12.2022., 4.4.2023., 21.9.2023., 25.9.2023., 6.11.2023., 14.11.2023., 2.2.2024. po 500 bodova, zastupanje na raspravi 16.2.2021., 13.12.2022., 8.3.2023., 9.10.2023., 24.10.2023., 21.2.2024. po 500 bodova ), a visina je određena u skladu s tbr. 7., 8. i 9. važeće odvjetničke tarife te trošak grafološkog vještačenja 300,00 eur i pristojbu na prijedlog za ponavljanje postupka 1.000,00 eur, što sveukupno iznosi 20.300,00 eur, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, čl. 29 ZOO i 30 OZ.
U Sesvetama, 26. ožujka 2024.
S U D A C:
Željka Bajzek, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se uložiti žalba u roku od 15 dana računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje ovom sudu pismenim podneskom u dovoljnom broju primjeraka za sud, suprotnu stranku i drugostupanjski sud, a o istoj odlučuje županijski sud.
DN-a:
1. Odvj. J. K. –uz pristojbu na presudu
2. Odvj. B. K.
