Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 27 Gž-4473/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja D. D., OIB:… iz R. S., M., zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz K., protiv tuženika P. B. Z. d.d., OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćnici Ž. L., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i p. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-274/2021-37 od 11. listopada 2023., u sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-274/2021-37 od 11. listopada 2023. pod toč. I., III. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Utvrđuje se da su nepoštene i stoga ništetne i bez pravnog učinka odredbe i dijelovi odredbi iz Ugovora o kreditu broj: 9012036530 od 18.10.2006. zaključenog između tužitelja D. D. iz R. S., M., kao korisnika kredita i tuženika P. b. Z. d.d. iz Z. kao kreditora, u dijelu:

- dio članka 1. –

Banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 22.760,04 CHF (dvadesetdvije tisućesedamstošezdeset CHF i nula četiri C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita

-članak 4. – Kamata na kredit

Na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,99 % (četiri cijelih devedesetdevet posto) godišnje. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.

-dio članka 5. Kamata na zakašnjela plaćanja

-Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamata.

-dio članka 6.- Otplata kredita

prijenosa kredita u otplatu. Kredit se prenosi u otplatu po iskorištenju kredita ili po isteku roka korištenja iz točke 3.2. ovog Ugovora. Prijenos kredita u otplatu je zadnji dan u mjesecu u kojem je kredit iskorišten.

6.2. Kredit u iznosu od 22.760,04 CHF (dvadesetdvijetisućešedeamstošezdeset CHF i nula četiri C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se u 84 (osamdesetčetiri) jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz članka 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.

-Članak 11.3.- Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% (nula cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% (dva posto) sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

-Članak 11.7.- Ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom Ugovoru služe poslovne knjige Banke kao i dokazna sredstva s kojima Banka raspolaže.

Ugovorne strane su također suglasne da je Banka ovlaštena samostalno, sukladno ovom Ugovoru, odrediti dospijeće i visinu anuiteta., odnosno ukupne tražbine i to kako za potrebe odnosa između stranaka tako i za potrebe ishođenja klauzule ovršnosti od strane javnog bilježnika.

-Članak 11.8.- Potpisom ovog ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja P. d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja P. d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih Banka izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala.

-Članak 11.9.- Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.

-dio članka 11.10.- Korisnik kredita izjavljuje da je, sukladno važećim propisima upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je Banka uručila otplatnu tablicu.

II U odnosu na utvrđenje ništetnosti dijela članka 1. – koji glasi:

''Banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 22.760,04 CHF (dvadesetdvije tisućesedamstošezdeset CHF i nula četiri C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita ''

i u odnosu na utvrđenje ništetnosti članka 11.3 koji glasi:

''Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% (nula cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% (dva posto) sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila'', tužbeni zahtjev se odbija u cijelosti.

III Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. iz Z. da tužitelju D. D. iz R. S., M. isplati iznos od 2.678,95 € / 20.184,55 kn (dvije tisuće šesto sedamdeset i osam eur i devedeset i pet cent / dvadeset tisuća sto osamdeset i četiri kune i pedeset i pet lipa), sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 10,46 € od 31.10.2008.,

- na iznos od 11,27 € od 31.12.2008.,

- na iznos od 13,22 € od 31.1.2009.,

- na iznos od 14,07 € od 28.2.2009.,

- na iznos od 11,38 € od 31.3.2009.,

- na iznos od 11,81 € od 30.4.2009.,

- na iznos od 8,31 € od 31.5.2009.,

- na iznos od 5,32 € od 30.6.2009.,

- na iznos od 5,99 € od 31.7.2009.,

- na iznos od 7,72 € od 31.8.2009.,

- na iznos od 7,52 € od 30.9.2009.,

- na iznos od 5,88 € od 31.10.2009.,

- na iznos od 8,95 € od 30.11.2009.,

- na iznos od 11,20 € od 31.12.2009.,

- na iznos od 14,80 € od 31.1.2010.,

- na iznos od 13,86 € od 28.2.2010.,

- na iznos od 18,52 € od 31.3.2010.,

- na iznos od 17,50 € od 30.4.2010.,

- na iznos od 19,62 € od 31.5.2010.,

- na iznos od 33,72 € od 30.6.2010.,

- na iznos od 30,71 € od 31.7.2010.,

- na iznos od 38,83 € od 31.8.2010.,

- na iznos od 36,22 € od 30.9.2010.,

- na iznos od 30,69 € od 31.10.2010.,

- na iznos od 41,38 € od 30.11.2010.,

- na iznos od 54,70 € od 31.12.2010.,

- na iznos od 45,52 € od 31.1.2011.,

- na iznos od 48,86 € od 28.2.2011.,

- na iznos od 44,38 € od 31.3.2011.,

- na iznos od 45,05 € od 30.4.2011.,

- na iznos od 62,85 € od 31.5.2011.,

- na iznos od 64,05 € od 30.6.2011.,

- na iznos od 79,41 € od 31.7.2011.,

- na iznos od 71,96 € od 31.8.2011.,

- na iznos od 63,75 € od 30.9.2011.,

- na iznos od 62,73 € od 31.10.2011.,

- na iznos od 62,00 € od 30.11.2011.,

- na iznos od 65,61 € od 31.12.2011.,

- na iznos od 69,40 € od 31.1.2012.,

- na iznos od 69,69 € od 29.2.2012.,

- na iznos od 67,14 € od 31.3.2012.,

- na iznos od 68,40 € od 30.4.2012.,

- na iznos od 69,59 € od 31.5.2012.,

- na iznos od 67,71 € od 30.6.2012.,

- na iznos od 68,34 € od 31.7.2012.,

- na iznos od 67,28 € od 31.8.2012.,

- na iznos od 64,57 € od 30.9.2012.,

- na iznos od 67,43 € od 31.10.2012.,

- na iznos od 69,01 € od 30.11.2012.,

- na iznos od 730,57 € od 28.12.2012. do isplate, sve u roku 15 dana.

IV Za isplatu iznosa od 1.102,03 € / 8.303,32 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 31.8.2007. do isplate, tužbeni zahtjev se odbija.

V Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.031,24 € / 7.769,88 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, računajući ovu od 9.10.2023. do isplate, u roku 15 dana."

2. Protiv presude u stavcima I., III. i V. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezino ukidanje u pobijanom dijelu, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženika te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje ništetnom dijela odredbe članka 1., 4., 5, 6, 11.3, 11.7., 11.8, 11.9, 11.10 Ugovora o kreditu broj: 9012036530 od 18. listopada 2006. za kupnju motornog vozila sklopljenog između tužitelja i tuženika (otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, promjenjiva kamata stopa temeljem jednostrane odluke kreditora, plaćanje naknade za obradu i osiguranje kredita), kao i restitucijski zahtjev za isplatu po osnovi glavnice vezane uz CHF i promjenjive kamatne stope s pripadajućim kamatama.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a), s time da valja napomenuti da je tuženik predlagao provođenje dokaza saslušanjem bankara zaposlenika tuženika čije ime do zaključenja glavne rasprave nije naveo.

8. Naime, prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015. i 14/2019, u daljnjem tekstu: ZZP-a/2014) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (istovjetno čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača /Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2007/ i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu; Direktiva) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno čl. 138.a u vezi s čl. 131. st. 1. ZZP-a/2007).

9. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP-a, koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

10. Nadalje, kako je odredbom čl. 1., čl. 4., čl. 5 i čl. 6. Ugovora o kreditu ugovorna kamata i valuta glavnice u CHF sadržajno izražene na identičan način kao i one, koje su pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i u pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj (Pž-6632/2017) koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2221/2018) utvrđene ništetnima te kako u predmetnim postupcima ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate i tečaja valuta CHF, uz koju je vezana glavnica kredita ništetne. U konačnici, tuženik je bio stranka u istim postupcima po kolektivnim tužbama.

11. Potrebno je za dodati da je Sud EU detaljno tumačio opće pretpostavke nepoštenosti ugovorne odredbe iz čl. 3/1 Direktive 93/13 EEZ, redoslijed utvrđivanja i njihovu međusobnu vezu, ali je konkretno tumačio i posebne kriterije. Tumačenjem pretpostavki nepoštenosti iz čl. 3/1 Direktive 93713 EEZ, Sud EU je odredio pravila za provođenje testa ravnoteže te testa nesavjesnosti koji se provodi kako bi se utvrdilo je li znatna neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača posljedica nesavjesnog postupanja trgovca odnosno zlouporabe njegove jače pregovaračke pozicije prilikom sklapanja ugovora, da bi nakon presude Aziz, nastavio razvijati test znatne neravnoteže te je u bitnom protumačio kako se neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača treba provesti u svakom slučaju komparativnom analizom pravnog položaja potrošača u odnosu na spornu ugovornu obvezu s pravnim položajem koju bi potrošač imao da ta sporna odredba nije bila ugovorena i da se primjenjuje dispozitivna norma mjerodavnog prava

12. S navedenim u vezi, valja ukazati kako su sudovi u navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.

13. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja i da stranke ugovora nisu pojedinačno pregovarale o ugovornim odredbama kojima je regulirano plaćanje jednokratne naknade za obradu kredita i osiguranje kredita, a predmetne ugovorne odredbe su prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa su zbog toga i ništave u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03, to stoga što je tuženik visinu istih jednostrano i proizvoljno utvrdio, bez pojedinačnog pregovaranja o tome s tužiteljem, kao korisnikom kredita.

14. Tuženiku se ukazuje da je odlučno je li ugovor sklopljen u razdoblju za koje je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja, potrošač uživa zaštitu.

15. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova (dio odredaba čl. 1., čl. 4., čl. 5. i čl. 6. Ugovora o kreditu u dijelu promjenjivosti kamatne stope prema Odluci tuženika i po osnovi glavnice vezano za CHF) po kojima je tuženik primio od tužitelja u razdoblju od listopada 2008. do prosinca 2012. iznos od 2.678,95 euro/ 20.184,55 kn (razlika po osnovi promjenjive kamatne stope i po osnovi glavnice vezano za CHF), to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju predmetni iznos (čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., u daljnjem tekstu: ZOO-a) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku, tekućim od stjecanja do isplate (čl. 1115. ZOO-a, čl. 29. st. 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a), s obzirom da se na prednja utvrđenja tuženika ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

16. Neosnovani su žalbeni navodi da tužitelj nema pravni interes utvrđivati ništetnima odredbe Ugovora o kreditu, koje se odnose na plaćanje naknade za obradu kredita i plaćanje osiguranja kredita, jer da bi kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu bio u zastari, budući da to pravo tužitelja proizlazi iz odredbe čl. 327. st. 1. ZOO-a.

17. U odnosu na prigovor zastare tuženik ispušta iz vida da prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti te sudske odluke, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF i promjenjive kamatne stope u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

18. Stoga, imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. restitucijski zahtjev tužitelja po osnovi glavnice vezane uz CHF nije u zastari, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 15. siječnja 2020., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

19. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a), tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022).

20. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer je s istom uspio u razmjerno neznatnom dijelu (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

21. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

22. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavke II. i III.)

U Zagrebu 26. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.