Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 13 Gž Ob-2/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Bojani Skenderović kao sucu pojedincu u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda P., OIB... zastupanog po ravnateljici P. J., protiv protustranke Ž. B. iz P., B., OIB..., kojeg zastupa posebna skrbnica D. V. iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica R., te punomoćnik I. M., odvjetnik u U., radi donošenja odluke o lišenju poslovne sposobnosti, odlučujući povodom žalbe protustranke izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu od 5. listopada 2023. poslovni broj: R1 Ob-111/21-15, dana 26. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba protustranke, ukida rješenje Općinskog suda u Pazinu od 5. listopada 2023. poslovni broj: R1 Ob-111/21-15 i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je da se protustranka djelomično lišava poslovne sposobnosti u pogledu samostalnog davanja izjava i poduzimanja radnji koje se odnose na roditeljstvo te na odluke o zdravlju i smještaju u ustanove.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio Ž. B. iz svih žalbenih razloga, uz prijedlog da ovaj sud u cijelosti, ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je Ž. B. djelomično lišio poslovne sposobnosti pozivom na odredbu čl. 234. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, br. 103/15, 98/19 i 47/20, dalje OBZ) a svoju je odluku temeljio na činjenicama da je Hrvatski zavod za socijalni rad područni ured P. u prijedlogu zatražio zaštitu prava protustranke Ž. B. budući je osoba sa intelektualnim teškoćama na razini lakih prema umjerenim, koji je zaposlen u poduzeću V. u S. P. u Š. te je u braku sa K. B. koja je djelomično lišena poslovne sposobnosti. Prvostupanjski sud navodio je i kako je u braku protustranke i K. B. rođeno dvoje djece M. B. (rođen ...) i K. B. (rođena ...). Mlt. M. B. ima poteškoća u razvoju te je smješten u C. kući za smještaj djece s teškoćama u razvoju, dok se mlt. K. B. nalazi u udomiteljskoj obitelji u V. S obzirom na to da je sveobuhvatna obiteljska procjena ukazala da roditelji nemaju uvjeta ni kompetencije za skrb o djeci, pokrenut je postupak radi lišavanja prava na roditeljsku skrb K. B. i protustranke u pogledu njihove mlt. djece, u kojem postupku je vještakinja utvrdila da protustranka nije raspravno sposoban. Budući da protustranka zbog svog stanja nije sposoban štititi svoja prava i interese, predlagatelj je predložio djelomično lišenje poslovne sposobnosti koji se odnosi na odlučivanje o osobnim stanjima, a osobito u pogledu donošenja odluka o promjeni osobnog imena, sklapanju ili razvodu braka te donošenju odluka o roditeljstvu. Protustranka je stalno zaposlen i svojim postupcima ne ugrožava vlastitu imovinu.

6. Tijekom postupka prvostupanjski sud je saslušao protustranku koji je naveo da njegova mlt. djeca ne žive s njim i suprugom te da su i on i supruga dobrog zdravlja, da od ničega ne boluju i da protiv njegove supruge nije pokrenut postupak kao što je ovaj. Iskazao je i da smatra da je sposoban sam brinuti o sebi, kao i o svojoj djeci „za koje bi i traktor prodao“. Tijekom prvostupanjskog postupka sud je proveo i vještačenje protustranke te iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. D. S. proizlazi da je protustranka Ž. B. osoba s intelektualnim poteškoćama (razina lake mentalne retardacije prema umjerenoj). Temeljem mišljenja stručne osobe sud je utvrdio da je protustranka u mogućnosti samostalno i zadovoljavajuće brinuti o svojoj higijeni, alimentaciji i odlukama o trošenju novca, ali i da je bez uvida u svoje psihičko stanje, budući je u razgovoru glede njegovog zdravstvenog stanja rekao da ne boluje od bilo koje bolesti i da ne uzima terapiju za kronična stanja. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud smatra da je protustranku potrebno djelomično lišiti poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na davanje izjava ili poduzimanja radnji koje se odnose na roditeljstvo, kao i u odlučivanju o zdravlju i smještaju u ustanove. Protustranka, prema stavu prvostupanjskog suda, može samostalno davati izjave ili poduzimati radnje koje se odnose na promjenu osobnog imena, sklapanje i prestanak braka, promjenu mjesta prebivališta, odnosno boravišta i o zapošljavanju te može samostalno poduzimati radnje i poslove koji se odnose na raspolaganje i upravljanje imovinom, plaćom i drugim stalnim novčanim primanjima. Osim toga, može se i samostalno kreditno zadužiti, jamčiti i poduzimati pravne radnje kod javnih tijela i tijela s javnim ovlastima (osim onih tijela koja su vezana za pitanje roditeljstva, zdravlja i smještaja u ustanove).

7. Prema odredbi čl. 234. st. 1. ObZ sud će u izvanparničnom postupku punoljetnu osobu koja se zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti o nekom od svojih prava, potreba ili interesa, ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba o kojima je dužna skrbiti se, u tom dijelu lišiti poslovne sposobnosti.

8. U žalbi se utemeljeno prigovara da je u predmetu Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču, posl. br. R1 Ob-80/2019, Ž. B. već pravomoćno lišen roditeljske skrbi, zbog čega nije jasno u kojem opsegu i zbog čega je potrebno u ovom predmetu roditelja lišavati poslovne sposobnosti u pogledu davanja izjava i poduzimanja radnji koje se odnose na roditeljstvo. Naime, prvostupanjski sud u svojoj odluci ne određuje jasno koje to izjave i koje to radnje protustranka neće moći samostalno davati odnosno poduzimati, pored ograničenja koja su protustranci određena pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču, posl. br. R1 Ob-80/2019. kao i zbog čega je potrebno dodatno ograničenje prava protustranke. Briga za djecu je očito riješena u okviru citiranog predmeta, pa nije utvrđeno ni navedeno koje bi okolnosti govorile o tome da Ž. B. i nadalje ugrožava prava i interese svoje djece.

9. Nadalje, prema ocjeni ovoga suda protustranka osnovano u žalbi ističe i da je neobrazložena odluka suda u odnosu na lišenja poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na odluke o zdravlju i smještaju u ustanove. Naime, u odnosu na ovaj dio odluke nema razloga o tome kojim postupkom je protustranka ugrozio svoja prava da li je i kada odbijao ili propuštao uzimati terapiju ili odbijao i propuštao odlazak liječniku, nego se iz stanja spisa razabire da protustranka tvrdi da ne boluje od bilo koje bolesti i da ne uzima terapiju za kronična stanja te tvrdi da je zdrav, što kraj činjenice da vještak smatra da u aktualnom psihičkom statusu osim lake mentalne retardacije prema umjerenoj nisu bili registrirani neki drugi simptomi koji bi govorili u prilog duševne bolesti niti je izpisa moguće vidjeti da bi protustranka bio fizički kronično bolestan, samo po sebi ne opravdava lišenje poslovne sposobnosti u ovom dijelu. Naime, pobijano rješenje nema konkretnih argumenata da se protustranka ne skrbi o vlastitom zdravlju, nego se sud oslanja na uopćeno mišljenje vještaka. Opravdano protustranka ukazuje i na neodređenost odluke suda prvog stupnja u smislu da nije jasno određeno da li se odluka o zdravlju odnosi na bolničko liječenje i smještaj u ustanove ili se odnose i na ambulantno liječenje, odnosno mogućnost protustranke Ž. B. da sam zatraži za sebe liječničku pomoć, naročito ako je ona nužna i hitna.

10. S obzirom na izneseno, pobijano rješenje sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, budući ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na lišavanje poslovne sposobnosti protustranke, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. To stoga jer se u ovakvim postupcima mora u prvom redu voditi računa da se protustranka ne lišava poslovne sposobnosti u dijelu u kojem je u mogućnosti sama postupati poštujući načelo propisano čl. 233. st. 2. ObZ-a koji propisuje da je potrebno težiti što je moguće manjim ograničenjima prava štićenika, odnosno prema čl. 233. st. 4. ObZ-a poticati štićenika na samostalno donošenje odluka i pružati mu podršku u

donošenju odluka i sudjelovanju u životu zajednice. Pri tome je sudac taj koji mora odlučiti koja je mjera potrebna i on ne može donositi odluke isključivo na temelju nalaza i mišljenja vještaka, temeljem dijagnoze pacijenta, ali niti na temelju želje štićenika. Naime, lišenje poslovne sposobnosti osobe, čak i djelomično, iznimno

je ozbiljna mjera koju treba koristiti samo u iznimnim okolnostima u kojima sudac ocijeni sve relevantne činjenice.

11. Zbog iznesenog uvažena je žalba protustranke i pobijano rješenje ukinuto primjenom propisa čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/22. s izuzecima iz čl. 107. st. 2. i 3. tog Zakona) u vezi sa čl. 346. ObZ odlučeno kao u izreci (čl. 380. toč. 3. ZPP), te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će vodeći računa o sadržaju zakonskih propisa na koje je upozoren ovim rješenjem, po potrebi provođenjem i drugih dokaza potrebnih za donošenje odluke u ovom predmetu, donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku u ovom predmetu. Posebno se napominje kako je potrebno ocijeniti sve relevantne činjenice koje se odnose na protustranku i njezine osobne okolnosti, kako ne bi došlo do povrede prava na poštivanje osobnog i obiteljskog života zajamčenog čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na koju je upozorila presuda Europskog suda za ljudska prava Ivinović protiv Hrvatske od 18. rujna 2014. broj zahtjeva 13006/13.

U Varaždinu 26. ožujka 2024.

Sutkinja

Bojana Skenderović v.r.