Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-265/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. u Z. A. f., Z., OIB:… i II tužitelja Z. G., Z., OIB:…, oba tužitelja zastupani po punomoćnici I. Č., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & L. & L. d.o.o., Z., protiv tuženika T. m. g. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici V. A., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi I. i II. tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2234/20-13 od 14. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. i II. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2234/20-13 od 14. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev I. i II. tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.777,65 eura.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 829,41 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev I. tužitelj za isplatom iznosa od 150.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2020. do isplate, te tužbeni zahtjev II. tužitelja za isplatom iznosa od 150.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2020. do isplate. Također, odbijen je tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja kojim su tužitelji zahtijevali da se tuženiku naloži da u cijelosti ukloni članke od 2. lipnja 2020. autorice A. R. K. naslova "E.. Ovako je R. vabila dekana A. za svoju stvar: 'R., pripremila sam profesora', Novi transkripti razotkrivaju ulogu profesora Z. G. u aferi s J. R.", i od 3. lipnja 2020. godine autorice D. K. naslova "Pojavljivanje imena d. A. u aferi R. ozbiljan je teret za ugled f.. B. nam kaže da ne vidi problem, R. B. nam je javio da zasad neće micati d. A., s web portala T.. Na kraju, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke).

I i II. tužitelju je naloženo i da tuženiku solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 31.250,00 kn / 4.147,59 eura[1] (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu su podnijeli I. i II. tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev I. i II. tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja im je prouzročena u dva članka koji su objavljeni 2. lipnja 2020. i 3. lipnja 2020. u elektroničkom mediju čiji je nakladnik tuženik, kao i zahtjev I. i II. tužitelja za uklanjanjem navedenih članaka sa web portala tuženika.

6. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je dana 2. lipnja 2020. tuženik na stranici www.t...hr objavio tekst pod naslovom "E.. Ovako je R. vabila d. A. za svoju stvar: 'R., pripremila sam profesora', Novi transkripti razotkrivaju ulogu profesora Z. G. u aferi s J. R." autorice A. R. K. u kojem je navedeno "da je prema uvjerenju USKOK-a d. A. f. bio uključen u izmjene Uredbe o zakupu šumskog zemljišta čime se željelo pogodovati dvojici stočara A. S. i g J. R.",

- da je dana 3. lipnja 2020. tuženik na stranici www.telegram.hr objavio tekst pod naslovom "Pojavljivanje imena d. A. u aferi R. ozbiljan je teret za ugled f.. B. nam kaže da ne vidi problem, R. B. nam je javio da zasad neće micati d. A." autorice D. K., te da je u istome navedeno:

a) "da je d. prof. dr. sc. Z. G. trebao biti stručna osoba koja bi izradila prijedlog izmjena Uredbe upravo onako kako je od gđe J. R. tražio g. A. S.",

b) "da je dio članova F. v. A. f. na sjednicu F. v. od dana 2. lipnja 2020. godine pokušao naknadno uvrstiti točku u kojoj bi se raspravljalo o "odgovornosti dekana za narušen ugled A. f. zbog zlouporabe položaja i povrede dužnosti".

7. Između stranaka gore navedene činjenice i nisu sporne. Ono što je između stranaka sporno je da li su objavom predmetnih informacija ispunjene pretpostavke za odgovornost za štetu i posljedično tome, pretpostavke za popravljanje iste dosuđivanjem pravične novčane naknade i uklanjanjem spornih članaka.

8. U odnosu na sporne informacije koje su objavljene u predmetnim člancima sud prvog stupnja je utvrdio da se radilo o temi koja je od iznimnog javnog interesa a s obzirom da se radi o kaznenom postupku protiv visokih državnih dužnosnika koja kaznena djela su povezana sa korupcijom, pogodovanjem i zlouporabom položaja i ovlasti. Također, utvrdio je da je u predmetnim člancima tuženik prenio sadržaj rješenja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KIS-OUS- 24/2020 od 30. svibnja 2020., te da su u članku objavljenom 3. lipnja 2020. u odnosu na sazivanje sjednice F. v. tuženik objavi istinite informacije koje i nisu bile podobne da tužiteljima nanesu štetu.

9. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da su informacije koje su objavljene u članku od 2. lipnja 2020. prenesene iz tijela javne vlasti, te da su, sukladno odredbi čl. 21. st. 4. al. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine", br. 59/04, 84/11, 81/13 – dalje: ZM), na strani tuženika kao nakladnika ispunjene pretpostavke za primjenu navedene odredbe na osnovi koje nakladnik ne odgovara za štetu.

10. Tužitelji osporavaju u tom dijelu utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava ističući u žalbi da je tuženik prenio sadržaj kaznene prijave koja nema značaj isprave neupitne vjerodostojnosti i istinitosti koji bi omogućavao novinarima prenošenje njihova sadržaja bez provjere istinitosti i vjerodostojnosti činjenica sadržanih u njima. Međutim, takvi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani.

11. Naime, tuženik u spornim člancima nije prenio navode iz kaznene prijave, dakle, privatne isprave, već navode iz odluke (rješenja) Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KIS-OUS-24/2020 od 30. svibnja 2020. Navedeno rješenje, suprotno žalbenim navodima tužitelja, predstavlja akt tijela javne vlasti iz čl. 21. st. 4. al. 1. ZM, pa su stoga navodi tužitelja da je tuženik prenosio navode iz kaznene prijave, te da posljedično tome nisu ispunjene pretpostavke za ekskulpaciju tuženika, neosnovane.

12. Pritom su neosnovani i žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjskom presudom odstupljeno od ustaljene sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer se sudska praksa na koju ukazuju tužitelji se na prenošenje informacija iz kaznene prijave, što ovdje nije slučaj. Također, neosnovano tužitelji u žalbi ističu i da je senzacionalističkim naslovima i objavljivanjem fotografije II. tužitelja insinuira kako su tužitelji počinili koruptivne radnje. Naime, navedeni članci jasno prenose tvrdnje i navode koje su istaknuti u rješenju USKOK-a o provođenju istrage, pa se prenošenjem takvih informacija ne može reći da tuženik insinuira tužiteljima počinjenje koruptivnih kaznenih djela.

13. Tužitelji u žalbi ističu i da spornim člancima nisu vjerno prenijete informacije iz sadržaja rješenja, te da uredničkom opremom, izborom riječi, obradom i prezentacijom članka prosječan čitatelj stječe dojam o umješanosti tužitelja u kazneni postupak. Međutim, i u tom dijelu sud prvog stupnja je pravilno ocijenio provedene dokaze, te je pravilno utvrdio da je tuženik vjerno prenio akt tijela javne vlasti, te da nije tuženik nije tužitelje doveo u vezu s osobama protiv kojih je pokrenuta istraga, već da takva veza proizlazi iz prenijetog rješenja USKOK-a. Pritom pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje da navodi iz naslova članka da "je R. vabila d..." s obzirom da iz rješenja proizlazi da su osobe na položajima šefice kabineta ministra i državne tajnice više puta kontaktirale II. tužitelja, nisu neistinite i podobne tužiteljima prouzročiti štetu.

14. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelj koji se odnose na sporne informacije objavljene u članku od 3. lipnja 2020., a koje se odnose na sjednicu fakultetskog vijeća. Naime i u tom dijelu sud prvog stupnja je pravilno ocijenio dokaze koji su provedeni u postupku, posebice iskaz svjedokinje novinarke D. K., kao i priložene isprave, te je na temelju istih pravilno utvrdio da je dio članova fakultetskog vijeća pokušao jednu točku uvrstiti na dnevni red, ali da to nije uspio zbog nedovoljnog broja potpisa. Na temelju takvog utvrđenja sud prvog stupnja izveo je pravilan zaključak da se ne radi o neistinitim informacijama, te informacijama koje bi bile podobne tužiteljima prouzročiti štetu.

15. Tužitelji u žalbi ističu i da je sud prvog stupnja time što nije razmatrao izvedene dokaze osobito iskaz II. tužitelja, te time što nisu izvedeni dokazi koje je predložio tužitelj, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Međutim, i te žalbene navode tužitelja ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, u situaciji kada je sud utvrdio da je tuženik kao nakladnik vjerno prenio rješenje tijela javne vlasti, te da je dio spornih informacija istinit odnosno da iste i nisu podobne da tužiteljima prouzroče štetu, tada nije bilo potrebe niti za daljnjim izvođenjem dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika, kao i prodekana I. tužitelja, a niti je u tom smislu potrebno ocjenjivati iskaz II. tužitelja o tome da li mu je spornim informacijama povrijeđeno pravo osobnosti. Stoga u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju u žalbi ukazuju tužitelji.

16. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti je pogrešnom ocjenom dokaza počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tužitelji. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 21. ZM kada je tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja odbio, pa toga nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

17. Tužitelji u žalbi ističu i da je pobijana presuda proturječna dokazima izvedenim tijekom postupka, te da ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužiteljima, pobijana o odlučnim činjenicama sadrži jasne. logične i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističu tužitelji.

18. Osim odluke o glavnoj stvari, i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu I. i II. tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

20. I. i II. tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

21. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.