Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: 10 P-367/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji toga suda Ines Hečimović, u pravnoj stvari 1. tužiteljice R. D. Š. (Oib: …) iz K. i 2. tužitelja Z. B. (Oib: …) iz Ž. oboje zastupani po punomoćnici V. K. – M., odvjetnici u B., protiv tuženih nepoznatih nasljednika iza pok. K. K. iz K., zastupanih po privremenom zastupniku Ž. P., odvjetniku u V., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon zaključenja glavne javne rasprave 20. veljače 2024., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, 26. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su 1. tužiteljica R. D. Š. (Oib: …) iz K., i 2. tuženik Z. B. (Oib: …) iz Ž., suvlasnici na jednake dijelove nekretnine upisane u z.k.ul.br. . k.o. P., koja se sastoji od kat. čestice broj 7001/151 K., šuma sa 3435 m2, vodno dobro, što su tuženi nepoznati nasljednici iza pok. K. K. iz K., zastupani po privremenom zastupniku dužni priznati i dužni trpjeti da se tužitelji, temeljem ove presude, uknjiže kao suvlasnici na jednake dijelove gore navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižni odjel u Pitomači, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su stvarni suvlasnici nekretnina upisanih u z.k.ul.br. . k.o. P., da su iste u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo K. K., da su tužitelji zajedno sa D. V., kupili predmetne nekretnine od R. V. iz K. temeljem Ugovora o kupoprodaji od 26. siječnja 2011., da se od tada nalaze u mirnom posjedu istih, da je u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora predmetna nekretnina vođena kao kčbr. ., a nakon izvršene parcelacije podijeljena je na kčbr. .8 i kčbr. ., da je R. V. predmetne nekretnine, zajedno sa svojom obitelji, imala u mirnom i nesmetanom posjedu više od 25 godina, da je R. V. u međuvremenu preminula, a naslijedio ju je sin T. V., da su tužitelji 24. listopada 2016. kupili suvlasnički dio nekretnina D. V., tako da su sada suvlasnici predmetne nekretnine, svaki u ½ dijela, da je K. K. umrla, da su joj nasljednici nepoznati, da radi usklađenja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem, budući da zajedno sa svojim prednicima posjeduju predmetnu nekretninu više od 30 godina, predlažu sudu da usvoji tužbeni zahtjev.

2. Budući da iz tužbe proizlazi da je K. K. preminula te da su joj nasljednici nepoznati, sud im je imenovao privremenog zastupnika u osobi Ž. P., odvjetnika u V..

3. Privremeni zastupnik tuženika se u odgovoru na tužbu, opreza radi, protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

4. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u ovosudne predmete poslovni broj: P-366/2016 i P-388/2016, u izvadak iz zemljišne knjige (listovi 7-8), u Identifikaciju čestica od 3. ožujka 2020. (stranice 9-10), u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 26. siječnja 2011. (stranice 11-13), u Izjavu D. V. od 24.listopada 2016. (stranice14-15), u prijepis Posjedovnog lista od 3. ožujka 2020. (stranice 16-17), u Izvod iz katastarskog plana od 6. kolovoza 2020. (stranice 40-41), pročitan je raspravni zapisnik sa uredovanja na licu mjesta u P. od 26. listopada 2022. (stranice 47-54 i prijepis istoga stranice 55-58), u Nalaz i mišljenje vještaka ing. Ro. K. od 3. studenog 2020. (stranice 61-63), pročitan je raspravni zapisnik od 2. veljače 2021. (stranice 74-76), izvršen je uvid u očitovanje vještaka ing. R. K. od 23. veljače 2021. (stranice 84-85), u dopis ministarstva od 20. travnja 2022. (stranice 95- 96), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Svi dokazi cijenjeni su temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23; dalje u tekstu ZPP-a).

6. Za odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe:

- članka 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15; dalje u tekstu ZV) prema kojoj se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari;

- članka 159. st. 2. ZV koji propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja;

- čl. 159. st. 3. ZV koji propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

- članka 160. st. 1. ZV koji propisuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost;

- članka 160. st. 2. ZV koji propisuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo očevid na predmetnoj nekretnini 26. listopada 2020. te je ista identificirana po sudskom vještaku, ing. geodezije R. K..

8. Prilikom očevida saslušani su svjedoci D. V., T. V., A. S., I. S. i A. Č.(stranice 56-59).

9. Svjedok D. V. potvrdio je da je zajedno s tužiteljima kupio predmetne nekretnine od R. V., da bi potom prodao svoj dio istih tužiteljima nakon nekoliko godina. Ustvrdio je i da nitko nikada nije ometao niti njega niti tužitelje u posjedu ovih nekretnina.

10. S obzirom da je u posjedovnom listu broj . za k.o. P. II kao posjednica kčbr. . upisana J. H. iz V. (P.), sud je svjedoke ispitao o navedenoj činjenici te o navodima tužitelja sadržanim u činjeničnom opisu tužbe.

11. Svjedoci V., S., S. i Č. kategorički su zanijekali vlasništvo J. H. na nekretnini koja je predmet postupka i koju je identificirao geodetski vještak.

12. Iz iskaza svjedoka T. V. proizlazi da su predmetne nekretnine bile dio table od 1 hektara na kojoj je kao posjednik i vlasnik u katastru bio upisan njegov pok. otac Đ. V., koji je na njima naslijedio svog oca S. V., da je S. V. umro 1977., a Đ. V. 2001., da su Đ. V. naslijedili supruga R. V., svjedok i svjedokov brat I., kao sinovi, da je R.

V. prije 10-tak godina prodala predmetne nekretnine tužiteljima, da je čuo da je K. K., koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica, davno umrla, sigurno i prije 50 godina, da se J. H. prezivala T., da se sa 17 godina udala i otišla iz K., da ne zna kako je ona upisana kao posjednica dijela predmetnih nekretnina, da njegovog oca i djeda nikada nitko nije smetao u mirnom posjedu, da je R. V. tužiteljima prodala i kčbr. na kojoj je u Katastru sada upisana J. H., da J. H. nikada nije bila u posjedu predmetnih nekretnina, da niti on niti njegova majka ne bi prodavali tužiteljima predmetne nekretnine da nisu bili sigurni da je to njihovo.

13. Svjedoci S., S. i Č. potvrdili su navode tužitelja da je predmetne nekretnine kupio od R. V., da niti nju niti tužitelje nitko nije ometao u posjedovanju istih, pri čemu je svjedok S. naveo i da je supug R. V., pok. Đ. V.a, duže od 50 godina bio u mirnom posjedu predmetnih nekretnina. Svjedok je naveo i da je poznavao i oca J. H., Đ. (G.) T., da niti Đ. T. niti J. H. nikada nisu imali u posjedu utužene nekretnine.

14. Sud prihvaća iskaz svjedoka S. kao vjerodostojan i uvjerljiv, jer je dan bez kolebanja, a svjedok je žitelj K. koji je poznavao oca tužitelja, Đ. V., s kojim je više puta rušio vrbe na predmetnim nekretninama, a poznavao je i oca J. H., Đ. T., s kojim je također rušio drveće u njegovoj šumi, nedaleko od predmetnih nekretnina.

15. Da je Đ. T., otac J. H., imao šumu nedaleko predmetnih nekretnina, ali da nikada nije posjedovao nekretnine koje su predmet postupka, posvjedočio je i svjedok Č., kojem sud vjeruje jer i sâm ima šumu u blizini pa dobro poznaje obližnje nekretnine.

16. Nasuprot tome, iskaz J. H., koju je sud saslušao na ročištu 2. veljače 2021. (stranice 74-75) nije uvjerljiv i logičan jer svjedokinja, izuzev što tvrdi da je čestica koja je u Katastru upisana kao kčbr. . njeno vlasništvo, nema nikakvih konkretnih saznanja kako je njen otac, Đ. T. istu stekao.

17. Nadalje, svjedokinja je iskazala i da ne zna gdje se na terenu nalaze čestice koje su u njenom vlasništvu, a nije se mogla očitovati ni o navodima svjedoka V. koji je iskazao da su predmetne nekretnine bile dio velike table od 1 hektara te da su predmet postupka samo nekretnine koje su bile u posjedu njegovog oca i majke, odnosno dio te nekadašnje velike table.

18. Imajući u vidu da, prema vlastitom navodu, svjedokinja od 1978. ne živi u K., da godinama nije bila na predmetnim nekretninama, da ne zna gdje se njene nekretnine uopće nalaze na terenu, njen iskaz nema snagu uvjerljivosti i vjerodostojnosti kao iskazi svjedoka S., Č. i S., koji su godinama posjedovali obližnje nekretnine, radili na njima, kao i na nekretninama pok. Đ. V. i pok. oca svjedokinje H., Đ. T., pa znaju da je on imao šumu u blizini, ali da ta šuma nema veze s nekretninama koje su predmet ovog postupka.

19. Da su predmetne nekretnine bile dio table na kojoj su u katastru kao posjednici bili upisani Đ. V., Đ. T., A. P. i još tri osobe, iskazao je I. S. (stranica 57).

20. Uvidom u predmet Općinskog suda u Virovitici broj P-366/2016 u kojem je svjedočio Đ. T. (list 45 u navedenom predmetu), utvrđeno je da su predmet tog postupka bile nekretnine upisane u z.k.ul.br. . k.o. (kčbr. .), z.k.ul.br. . (kčbr. .) i z.k.ul.br.., sve k. o. P. (kčbr. .) te da je svjedok T. iste prodao S. T..

21. I iz navedenog je razvidno da se radi o obližnjim nekretninama, ali ne o nekretninama koje su predmet ovog postupka.

22. Na temelju iskaza svjedoka V., V., S., S. i Č., koje sud smatra životnima i uvjerljivima jer su u skladu s dokumentacijom na kojoj se temelji tužbeni zahtjev, sud nalazi da tužitelji imaju predmetnu nekretninu u samostalnom i poštenom posjedu kroz vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva, računajući i vrijeme posjeda 160. st. 2. ZV. njihovog prednika sukladno čl. 159. st. 3. i čl.

23. Pri tome sud smatra da za ovaj postupak nije relevantno što se utužena gruntovna kčbr. . u Katastru nekretnina sastoji od kčbr. .iz PL . i kčbr. . iz PL 1. (iskaz vještaka K. – stranica 56) te što je kčbr. . upisana na J. H..

24. Svrha ovog postupka jest uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem, odnosno utvrditi tko doista uživa utuženu gruntovnu česticu.

25. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da utuženu gruntovnu česticu doista uživaju tužitelji.

26. Tijekom postupka, utužena gruntovna kčbr. je rješenjem ministarstva od 17. siječnja 2022. proglašena vodnim dobrom, o čemu je navedeno ministarstvo obavijestilo sud svojim dopisom od 20. travnja 2022. (stranice 95-96) te da sukladno odredbama čl. 22. Zakona o vodama, Republika Hrvatska ima pravo prvokupa iste.

27. Posljedično, tužitelji su, uvaživši navedenu činjenicu, uskladili tužbeni zahtjev podneskom od 26. travnja 2023.

28. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vodama (NN 66/19, dalje u tekstu ZVo) propisano je da Republika Hrvatska ima pravo prvokupa katastarskih čestica koje čine vodno dobro, a nisu u sustavu javnog vodnog dobra, dok je u st. 2. propisana obveza vlasnika kčbr. koje predstavljaju vodno dobro da u slučaju da iste namjerava ponudu za prodaju, po tržnim cijenama prodati, dužan je Hrvatskim vodama podnijeti

u mjestu prodaje

29. Pravni poslovi sklopljeni protivno ovome članku su ništetni (čl. 22. st. 8. Zakona o vodama).

30. Na temelju navedenog, analizirajući relevantne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim odredbama o stjecanju vlasništva dosjelošću, odredbu čl. 12. st. 8. ZVo prema kojoj je javno vodno dobro javno dobro u općoj uporabi odnosno u javnoj uporabi sukladno članku 15. stavku 2. ovoga Zakona i u vlasništvu je Republike Hrvatske, da je isto neotuđivo (čl. 12. st. 9 ZVo), odredbu čl. 12. st. 10. ZVo prema kojoj na javnom vodnom dobru druga osoba ne može steći pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo, osim prava služnosti i prava građenja u skladu s ovim Zakonom te već citirane odredbe čl. 22. ZVo, sud smatra da su tužitelji stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću jer činjenica da iste predstavljaju vodno dobro s pravom prvokupa Republike Hrvatske, nije zapreka za stjecanje prava vlasništva temeljem Zakona - dosjelošću.

31. Ovo stoga što se javno vodno dobro razlikuje se od vodnog dobra po tome što su takve nekretnine u vlasništvu države, dok vodno dobro (a predmetna nekretnina jest vodno dobro) može biti u vlasništvu bilo koje pravne ili fizičke osobe.

32. Namjena vodnog dobra je da služi održavanju i poboljšavanju vodnog režima i to osobito za građenje i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, održavanje korita i obala vodotoka, održavanje i uređenje inundacijskog područja, građenje i održavanje unutarnjih vodnih putova, provedbu obrane od poplava i sl.

33. Vlasnici zemljišnih čestica vodnog dobra koji su izvan sustava javnog vodnog dobra, mogu raspolagati svojim stvarnim pravom gotovo isto kao i vlasnici bilo koje druge nekretnine koja je u općem stvarno pravnom režimu. Jedina i osnovna razlika odnosi se na otuđenje ili prijenos nekretnine vodnog dobra, odnosno prava vlasništva u kojem slučaju Republika Hrvatska ima pravo prvokupa (čl. 22. Zakona o vodama).

34. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelji su pravo vlasništva predmetnih nekretnina koje predstavljaju vodno dobro stekli dosjelošću, a pravni posao, odnosno ugovor o kupoprodaji predstavlja dokaz kvalitete i kontinuiteta posjeda i nije osnova stjecanja prava vlasništva.

35. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci

36. Odluka o troškovima postupka nije donesena jer tužitelj do završetka raspravljanja nije podnio određen zahtjev za naknadu troška (članak 164. st. 1. – 3. ZPP-a).

U Virovitici 26. ožujka 2024.

Sutkinja:

Ines Hečimović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Punomoćnica tužitelja – odvjetnica V. K. – M., B.

2. Privremeni zastupnik tuženika – odvjetnik Ž. P., V.

3. ministarstvo, nakon pravomoćnosti