Poslovni broj: UsI-1082/22-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja C. S. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik K. N., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi poreza na promet nekretnina, nakon usmene i javne rasprave, održane i zaključene istog dana, 26. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/21- 01/313, URBROJ: 513-04-22-3 od 14. veljače 2022.

II Poništava se rješenje ministarstva KLASA: UP/I-410-20/2018-001/00107, URBROJ: 513-007-01-05-2020-0006 od 27. studenoga 2020.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.625,00 eur (eura) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude, a u ostalom dijelu zahtjev za naknadu troška se odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/21- 01/313, URBROJ: 513-04-22-3 od 14. veljače 2022. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja ministarstva KLASA: UP/I-410-20/2018-001/00107, URBROJ: 513- 007-01-05-2020-0006 od 27. studenoga 2020. kojim je tužitelju utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina utvrđena privremenim poreznim rješenjem od 20. veljače 2018. u iznosu od 866.464,37 kn, te je na razliku navedene osnovice utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 4% u iznosu od 34.658,57 kn.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da činjenično stanje u upravnom postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno, jer nije obrazloženo koja nekretnina predstavlja poredbenu nekretninu, a radi pravilne primjene odredbe članka 9. stavka 5. Zakona o porezu na promet nekretnina, jer dvije ili više nekretnina prodanih otprilike u isto vrijeme na istoj lokaciji moraju imati usporedne faktore na temelju kojih se vrši njihova usporedba i utvrđuje sličnost.

3. Ističe da predmetna nekretnina ima 166,79 m2 dok usporedbena nekretnina ima 19 m2, a opće je poznata činjenica da se nekretnine manje kvadrature na tržištu prodaju po višim cijenama po kvadratu nego nekretnine većih kvadratura, te se radi da je usporedna nekretnina na Iblerovom trgu izgrađena 1998. dok je predmetna nekretnina bila u lošem stanju, jer se u istu nije ulagalo od izgradnje same zgrade, dakle više od stoljeća.

4. Navodi da prvostupanjsko tijelo nije navelo dan prodaje usporedne nekretnine, a što je bilo dužno učiniti, naročito obzirom da su u posljednje tri godine nekretnine poskupile pa bi se radilo o protuzakonitoj usporedbi i po vremenskom kriteriju.

5. Predlaže sudu da provede očevid na licu mjesta, vještačenje po vještaku građevinske struke, te da se sasluša zakonski zastupnik tužitelja i neimenovani svjedok, te da sud izvrši uvid u upravni spis.

6. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i tužitelju naknadi trošak upravnog spora pod prijetnjom ovrhe.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

8. Predlaže sudu da bez održavanja rasprave odbije tužbeni zahtjev.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Sud je održao usmenu i javnu raspravu na dva ročišta, prvo u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a drugo u prisutnosti sudskog vještaka, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), o čemu su tužitelj i tuženik bili upozoren u pozivu za raspravu.

11. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika.

12. Prema podacima spisa predmeta, prvostupanjsko rješenje od 27. studenoga 2020. doneseno je nakon radi ispravka utvrđene porezne obveze prema privremenom poreznom rješenju od 20. veljače 2018., a kojim je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 413.904,92 kn na temelju činjenica iskazanih u ispravi o stjecanju, tj. ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 7. studenoga 2017., jer je zapisnikom o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine od 27. studenoga 2020. utvrđeno da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine 866.464,37 kn.

13. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je nova tržišna vrijednost nekretnine utvrđena na temelju usporednog podatka iznosa naknade iskazane u ispravi o stjecanju nekretnine s približno istog područja i približno isto vrijeme, ali u znatno manjoj kvadraturi i sa znatno novijom nekretninom obzirom na godinu izgradnje.

14. Osporavanim rješenjem tuženika od 14. veljače 2022. žalba tužitelja je odbijena, s obrazloženjem da je porezna uprava ovlaštena tržišnu vrijednost nekretnine utvrditi procjenom na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme, a sukladno članku 9. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 115/16).

15. Odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da se ukupnim iznosom naknade smatra sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine, kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo.

Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze.

Stavkom 5. navedenog članka Zakona propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

17. Naime, prema mišljenju suda tužitelj opravdano prigovara da je tržišna vrijednost nekretnine prema procjeni usporedne nekretnine bila provedena u upravnom postupku na nezakonit način jer je usporedna nekretnina kvadraturom znatno manja (19 m2) od predmetne nekretnine (80,11 m2), kao i znatno mlađa prema godini izgradnje, jer je predmetna nekretnina izgrađena 1912., a usporedna nekretnina je izgrađena 1998.

18. U upravnom sporu na prijedlog tužitelja provedeno je vještačenje tržišne vrijednosti predmetne nekretnine u vrijeme kupoprodaje na temelju očevida, usporednih podataka i ostale relevantne dokumentacije po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. V., koji je u nalazu i mišljenju od 31. siječnja 2024. tržišnu vrijednost predmetne nekretnine u vrijeme kupoprodaje 7. studenoga 2017. procijenio u iznosu od 104.000,00 eur, a što u kunama iznosi 783.588,00 kn, a što je manje od procjene prvostupanjskog tijela koja je bila određena u iznosu od 866.464,37 kn i to na temelju neadekvatne usporedne nekretnine.

19. Iz navedenog razloga, sud osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje nije ocijenio zakonitim, te je sud oba rješenja poništio.

20. Tuženiku se napominje da je nakon ove presude na snazi ostalo privremeno porezno rješenje od 20. veljače 2018. kojim je tužitelju porezna obveza bila utvrđena prema iznosu iz isprave o stjecanju, tj. kupoprodajnom ugovoru od 7. studenoga 2017., a da tuženik po službenoj dužnosti može sam ili putem prvostupanjskog tijela, u daljnjem roku od 6 mjeseci do nastupa apsolutne zastare, obzirom da ista nije tekla za vrijeme dok je spis bio na sudu, donijeti novo porezno rješenje prema iznosu procijenjene tržišne vrijednosti nekretnine koju je izrazio sudski vještak, a kojem iznosu tužitelj u upravnom sporu nije prigovarao.

21. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno tumačenju članka 79. Zakona o upravnim sporovima iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U- III-2279/2018 od 9. travnja 2019., ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za izradu vještačenja u iznosu od 375,00 eur i za sastav tužbe sukladno Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) u iznosu od 1000 eur s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost (25%), a što ukupno iznosi iznosi ukupno 1.625,00 eur. Sud nije ocijenio opravdanim zahtjev za naknadu sudskog troška za sudsku pristojbu, koji za tužitelja nije ni nastao, jer se sudska pristojba ne plaća unaprijed u upravnom sporu, niti ju je tužitelj u konkretnom slučaju platio, kao ni za sastav podneska u kojem samo ističe da nema primjedbi dani nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

22. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

U Zagrebu 26. ožujka 2024.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec., v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.