Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-85/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. A. iz T., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. C., odvjetniku u O., protiv tuženika U. j.d.o.o., V., OIB:…, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu poslovni broj Pr-8/2023-7 od 27. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu poslovni broj Pr-8/2023-7 od 27. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 5.208,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet postupka je preostali zahtjev tužitelja za isplatom s osnova neisplaćenih dnevnica koje su prema tvrdnjama tužitelja bile usmeno ugovorne ugovorom o radu.

5. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja na temelju utvrđenja da tužitelj u postupku nije dokazao da je sa tuženikom usmeno ugovorio isplatu dnevnica smatrajući da sam iskaz tužitelja u okolnostima kada u pisanom ugovoru o radu nije navedena obveza tuženika na isplatu dnevnica nije dovoljan za navedeno utvrđenje.

6. Tužitelj žalbenim navodima osporava pobijanu presudu i utvrđenja suda prvog stupnja ističući u bitnome da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio izvedene dokaze, te pogrešno utvrdio spornu činjenicu o postojanju obveze tuženika koje se odnose na isplatu dnevnica.

7. Međutim, takvi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani. Naime, tuženik je već u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev za isplatom dnevnica, pa tako i činjenicu je s tužiteljem usmeno dogovorio isplatu istih. Međutim, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, pa tako iskaz tužitelja, te je pravilno utvrdio da tužitelj u postupku nije na nedvojben način dokazao da je s tuženikom imao usmeni dogovor o isplati dnevnica. Međutim, potrebno je i navesti da čak i kada bi se prihvatilo stajalište tužitelja da je u postupku dokazao osnovu toga dijela tužbenog zahtjeva odnosno da je dokazao da je s tuženikom imao usmeni dogovor da mu ovaj isplaćuje i dnevnice, da bi i tada tužbeni zahtjev tužitelja bio neosnovan jer tužitelj nije dokazao visinu tog dijela tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je visinu tog dijela tužbenog zahtjeva temeljio na vlastitom izračunu. Međutim, utvrđenje visine tužbenog zahtjeva predstavlja utvrđenje činjenice za koju je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (čl. 250. ZPP), pa je radi utvrđivanja visine bilo potrebno izvesti dokaz financijskim vještačenjem koji dokaz tužitelj nije predložio tako da bi tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatom dnevnica bio neosnovan, čak i kada bi se prihvatio stav tužitelja da je u postupku dokazao osnovu istog. Slijedom iznijetih razloga, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud u postupku pogrešno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno ocijenio izvedene dokaze odnosno da je ostvaren žalbeni razlog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

8. Tužitelj u žalbi ističe i da tuženik tijekom postupka nije osporavao činjenicu da je tužitelj prijevoz obavljao u inozemstvu, da tuženik nije osporio postojanje usmenog dogovora o isplati dnevnica, te da se tuženik oglušio na pozive suda za dostavom dokumentacije. Međutim, kako je ranije navedeno, tuženik je već u odgovoru na tužbu osporio da je s tužiteljem ugovorio isplatu dnevnica, pa je teret dokaza postojanja ugovornog odnosa, kao i eventualne visine tražbine temeljem tog ugovornog odnosa bio na tužitelju. Točno je da je odredbom čl. 135. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 – dalje: ZR) na koju odredbu ukazuje tužitelj propisano da je u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. stavka 1. zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu. Međutim, navedena odredba se odnosi na teret dokazivanja radnog vremena, a ne na utvrđivanje sadržaja ugovornog odnosa odnosno utvrđivanje i dokazivanje osnove i visine tužbenog zahtjeva. Također, okolnost što tuženik nije po pozivu suda dostavio dokumentaciju ne znači i da je tužitelj dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu dnevnica.

9. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom s osnove ugovorenih dnevnica odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj.

10. Tužitelj u žalbi ističe da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tužitelj, a niti je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

12. Tužitelja nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj,

v.r.