Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 4888/2022-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. F., N., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv tuženika E. o. d.d. Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & P. d.o.o., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1949/2020-6 od 5. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-75/2019-23 od 7. srpnja 2020., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-75/2019-31 od 28. travnja 2022., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.
r i j e š i o j e:
Dopušta se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1949/2020-6 od 5. srpnja 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo s osnove povrede prava osobnosti isplatiti tužitelju iznos od 29.560,00 kuna sa zateznim kamatama od 8. svibnja 2014. do isplate zbog pravnih pitanja:
1. Ocjenjuje li se pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva) samostalno, te da li je za ocjenu nastupa zastare na tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl. 19., čl. 1046., 1100, 1001. Zakona o obveznim odnosima odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe?
2. Od kada je tuženik u obvezi platiti kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, od trenutka kada je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio ovome sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1949/2020-6 od 5. srpnja 2022. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH ocijenilo je da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. prva ZPP radi petog i šestog pravnog pitanja iz prijedloga tuženika. Naime, u odnosu na pitanje zastare u slučaju preinake tužbe, (povećanjem postojećeg zahtjeva) kad se radi o tražbinama iz čl. 19., 1046., 1100. i 1101. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda (primjerice od odluke poslovni broj Revx 526/18 od 28. svibnja 2019.). Pobijanom presudom tužitelju su zatezne kamate i na preinačeni dio tužbenog zahtjeva dosuđene od dana podnošenja tužbe, dok je revizijski sud u odluci poslovni broj Rev 1133/2021-2 od 4. prosinca 2021. izrazio shvaćanje da je obveza tuženika platiti kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva tek od trenutka kada je isti postavljen s obzirom na to da tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Ovdje valja naglasiti da je tužitelj u podnesku od 7. ožujka 2019. (list 330 spisa) smanjio tužbeni zahtjev po navedenoj osnovi te je tražio isplatu iznosa od 90.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je na ročištu održanom 4. lipnja 2020. preinačio i povisio na iznos od 135.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. S obzirom na to da mu je pobijanom odlukom po gore navedenoj osnovi dosuđen iznos od 119.560,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, revizija je dopuštena u odnosu na iznos od 29.560,00 kuna sa zateznim kamatama od 8. svibnja 2014, a što predstavlja razliku između dosuđenog i zatraženog iznosa u podnesku od 7. ožujka 2019.
4. Ostala pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe članka 385a. st. 1. ZPP. Naime, tuženik kroz prva tri pitanja iz prijedloga prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog utvrđenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima s obzirom na to da kroz predmetna pitanja pogrešno implicira da je njegov osiguranik (poslodavac tužitelja) postupao protivno propisima i pravilima kojima se obavlja djelatnost. Sedmo i osmo pitanje iz prijedloga nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom na to da je zaključak iz pobijane odluke u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim na šestoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (6/22) od 21. studenog 2022., a koje glasi: "U parnici radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ne može se umanjivati pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog ostvarenih prava oštećenika po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/29, 133/20, 18/22) slijedom čega nema mjesta bilo kakvom uračunavanju u nominalnom iznosu i odbijanju primanja po osnovi socijalne skrbi, niti se činjenica ostvarivanja takvih prihoda prilikom odmjeravanja visine štete zbog povrede prava osobnosti treba uzeti u obzir." Tuženik u odnosu na četvrto pitanje nije naveo nikakve razloge važnosti, dok u odnosu na deseto pitanje nije naveo odgovarajuće razloge važnosti s obzirom na to da su odluke na koje se poziva donesene u drugoj činjeničnoj situaciji, dok podredno valja reći i to da je ispravkom prvostupanjske presude tuženiku naloženo platiti tužitelju manji iznos nego što je bilo naloženo prvostupanjskom presudom. Deveto pitanje također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom na to da drugostupanjski sud u pobijanoj odluci nije niti izrazio određeno pravno shvaćanje u odnosu na navedeno pitanje, a pitanje tuženika je materijalnopravne naravi.
5. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 6. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.