REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1344/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dražen Lančić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Veljko Miljević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1885/2023-2 od 31. listopada 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 517/2015-109 od 13. ožujka 2023., u sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e :
1. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1885/2023-2 od 31. listopada 2023. odbija se.
2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1885/2023-2 od 31. listopada 2023. kojom je u stavku I. izreke odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-517/2015-109 od 13. ožujka 2023., dok je u stavku II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
2. Tužiteljica podnosi prijedlog za dopuštenje revizije protiv navedene drugostupanjske presude zbog jednog pravnog pitanja kojeg smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude. Potražuje trošak prijedloga za dopuštenje revizije.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja predlagateljica se poziva ne presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 701/2012-2 od 9. rujna 2014. uz tvrdnju da je shvaćanje u pobijanoj drugostupanjskoj presudi suprotno shvaćanju izraženom u navedenoj presudi na koju se poziva kao razlog važnosti.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se protivi navodima prijedloga te predlaže da se isti odbije kao neosnovan, jer u prijedlogu nije riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Potražuje trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nema značaj pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Naime, odgovor na postavljeno pitanje:
"Jesu li stranke Ugovorom o poslovnoj suradnji od 14. ožujka 2011. time što su nastavile postupati po istom Ugovoru i nakon proteka roka trajanja određenog istim Ugovorom i time što su suglasno izjavile da je Ugovor prestao tek raskidom od 1. prosinca 2012., prešutno produljile trajanje Ugovora i nakon proteka roka trajanja određenog Ugovora?"
je usko vezan za okolnosti konkretnog slučaja, slijedom čega nema elemenata univerzalnosti da bi se moglo smatrati da se radi o pravnom pitanju važnom ne samo za odluku o ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. Pogrešno je i shvaćanje tužiteljice da odluka na koju se kao razlog važnosti postavljenog pitanja poziva (Rev 701/2012-2 od 9. rujna 2014.) u opravdanju postavljenog pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da se radi o pravnom pitanju o kojem ona odstupa od prakse revizijskog suda ili da bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u navedenom predmetu na koji se poziva tužiteljica (Rev 701/2012-2 od 9. rujna 2014.) odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka o sporu o postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga ta odluka ne daje značaj važnosti postavljenom pitanju niti je pozivanjem na navedenu odluku tužiteljica opravdala značaj važnosti postavljenog pitanja.
4.3. Obrazlaganjem postavljenih pitanja tužiteljica izražava zapravo nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava i bitnu povedu odredaba parničnog postupka.
4.4. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi o kojima predlagateljica iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
5. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci rješenja.
6. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).
Zagreb, 26. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
