REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1314/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. FG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. [adresa] FG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Tomislav Zorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice EG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Iva Ševo, odvjetnica u Trogiru, radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-136/2022-4 od 7. prosinca 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-700/2020 od 5. studenoga 2021., u sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-136/2022-4 od 7. prosinca 2023. odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-136/2022-4 od 7. prosinca 2023. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-136/2022-4 od 7. prosinca 2023. kojom je djelomično odbijena kao neosnovana i djelomično uvažena kao osnovana žalba tuženice te je presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-700/2020 od 5. studenoga 2021. potvrđena u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke te je preinačena u dijelu pod točkom II. izreke koji se odnosi na odluku o troškovima parničnog postupka te je naloženo tuženici naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 3.095,76 eura / 23.325,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.
2. Tuženica podnosi prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog jedanaest pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti prijedlog tuženice za dopuštenje revizije te dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvih 7 postavljenih pitanja valja reći da tim pitanjima podnositeljica prijedloga ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, to je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Pored navedenog valja dodati da postavljenim pitanjima polazi od pogrešne pretpostavke koje u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu učinjene jer su nižestupanjski sudovi odgovorili na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja jer presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi se mogu ispitati i nisu nejasni i proturječni, a koje je činjenice uzeo kao dokazane sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno.
5.2. U odnosu na 8., 9., 10. i 11. postavljeno pitanje valja reći da odgovor na ta postavljena pitanja ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, slijedom čega nema elemenata univerzalnosti da bi se moglo smatrati da se radi o pravnim pitanjima važnim ne samo za odluku u ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Obrazloženjem postavljenih pitanja tuženica zapravo izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava.
5.3. Ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
5.4. Pogrešno je i shvaćanje tuženice da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva (Rev 442/08, Gzz-36/00-2 od 13. prosinca 2002. i dr.) u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili da bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od predmeta na koje se poziva tuženica odluke u tužbenom zahtjevu obrazložene su specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjeničnu situaciju u predmetnom slučaju. Naime, odluka u sporu o postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tuženica opravdala značaj važnosti postavljenih pitanja.
6. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.
7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7.1. Imajući na umu okolnost konkretnog slučaja u činjeničnom utvrđenju u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koje u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tuženica nije uspjela u ovom predmetnom sporu, ne znači da su njoj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuje dokaze od tuženice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
7.2. Glede navoda tuženice da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrži samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, a što ovdje nije slučaj.
8. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravo na pravično i pošteno suđenje.
9. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
Zagreb, 26. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
