REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 104/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. (OIB: ...), iz Č., kojeg zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u Č., protiv tuženika A. B. d.d. (OIB: ...) sa sjedištem u Z., kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. d.o.o. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1144/2022-2 od 3. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-335/2020-31 od 22. ožujka 2022., u sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1144/2022-2 od 3. svibnja 2022. i presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-335/2020-31 od 22. ožujka 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 6. iz Ugovora o kreditu broj 146-16/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog dana 22.01.2005.g. između tuženika kao kreditora (pod ranijom tvrtkom H. A. A. b. d.d.) i tužitelja kao korisnika kredita, koji je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku J. C., pod poslovnim brojem: OU-70/05-1, a koja glasi: “Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A. A. B. d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.”

II. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl.3.II iz Ugovora o kreditu broj 146-16/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog dana 22.01.2005.g. između tuženika kao kreditora (pod ranijom tvrtkom H. A. A. b. d.d.) i tužitelja kao korisnika kredita, koji je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku J. C., pod poslovnim brojem: OU-70/05-1, u dijelu koji glasi: “Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 438,82 CHF (slovima: četristotridesetosam švicarskih franaka I 82/100), a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju H. A. A. B. d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 28.02.2005.g. (slovima: dvadesetosmog veljače dvijetisućepete godine)… Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize H. A. A. B. d.d. na dan dospijeća.”

III. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl.3.II iz Aneksa Ugovora o kreditu broj 146-16/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog dana 09.02.2005.g. između tuženika kao kreditora (pod ranijom tvrtkom H. A. A. b. d.d.) i tužitelja kao korisnika kredita, koji je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku J. C., pod poslovnim brojem: OU-70/05-1, u dijelu koji glasi: “Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 438,82 CHF (slovima: četristotridesetosam švicarskih franaka I 82/100), a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju H. A. A. B. d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 31.03.2005.g. (slovima: tridesetprvog ožujka dvijetisućepete godine)… Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize H. A. A. B. d.d. na dan dospijeća.”

IV. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl.3.II iz Aneksa br. II Ugovora o kreditu broj 146-16/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog dana 11.03.2005.g. između tuženika kao kreditora (pod ranijom tvrtkom H. A. A. b. d.d.) i tužitelja kao korisnika kredita, koji je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku J. C., pod poslovnim brojem:

OU-70/05-1, u dijelu koji glasi: “Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 438,82 CHF (slovima: četristotridesetosam švicarskih franaka I 82/100), a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju H. A. A. B. d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 30.04.2005.g. (slovima: tridesetog travnja dvijetisućepete godine)… Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize H. A. A. B. d.d. na dan dospijeća.”

V. Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., OIB: ..., isplatiti tužitelju N. M., iz Č., OIB: ..., iznos od 6.882,43 kn zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim na:

- iznos 18,97 kuna od 30. rujan 2007. do isplate,

- iznos 18,97 kuna od 31. listopad 2007. do isplate,

- iznos 18,97 kuna od 30. studeni 2007. do isplate,

- iznos 18,97 kuna od 31. prosinac 2007. do isplate,

- iznos 18,97 kuna od 31. siječanj 2008. do isplate,

- iznos 18,97 kuna od 29. veljača 2008. do isplate,

- iznos 69,29 kuna od 31. ožujak 2008. do isplate,

- iznos 69,29 kuna od 30. travanj 2008. do isplate,

- iznos 69,29 kuna od 31. svibanj 2008. do isplate,

- iznos 69,29 kuna od 30. lipanj 2008. do isplate,

- iznos 69,29 kuna od 31. srpanj 2008. do isplate,

- iznos 69,29 kuna od 31. kolovoz 2008. do isplate,

- iznos 69,29 kuna od 30. rujan 2008. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. listopad 2008. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. studeni 2008. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. prosinac 2008. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. siječanj 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 28. veljača 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. ožujak 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. travanj 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. svibanj 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. lipanj 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. srpanj 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. kolovoz 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. rujan 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. listopad 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. studeni 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. prosinac 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. siječanj 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 28. veljača 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. ožujak 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. travanj 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. svibanj 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. lipanj 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. srpanj 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. kolovoz 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. rujan 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. listopad 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. studeni 2010. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 31. prosinac 2010. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 31. siječanj 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 28. veljača 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 31. ožujak 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 30. travanj 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 31. svibanj 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 30. lipanj 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 31. srpanj 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 31. kolovoz 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 30. rujan 2011. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. listopad 2011. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. studeni 2011. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. prosinac 2011. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. siječanj 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 29. veljača 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. ožujak 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. travanj 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. svibanj 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. lipanj 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. srpanj 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. kolovoz 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. rujan 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. listopad 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. studeni 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. prosinac 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. siječanj 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 28. veljača 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. ožujak 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. travanj 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. svibanj 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. lipanj 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. srpanj 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. kolovoz 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. rujan 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. listopad 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. studeni 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. prosinac 2013. do isplate,

- iznos 42,92 kuna od 31. siječanj 2014. do isplate,

- iznos 42,92 kuna od 28. veljača 2014. do isplate,

- iznos 42,92 kuna od 31. ožujak 2014. do isplate,

- iznos 42,92 kuna od 30. travanj 2014. do isplate,

- iznos 42,92 kuna od 31. svibanj 2014. do isplate,

- iznos 6,88 kuna od 18. lipanj 2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: ..., isplatiti tužitelju N. M., iz Č., OIB: ..., iznos od 29.334,53 kn zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. određenoj, za svako polugodište,uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim na:

- iznos 195,66 kuna od 31. srpanj 2011. do isplate,

- iznos 786,08 kuna od 31. kolovoz 2011. do isplate,

- iznos 786,08 kuna od 30. rujan 2011. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. listopad 2011. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 30. studeni 2011. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. prosinac 2011. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. siječanj 2012. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 29. veljača 2012. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. ožujak 2012. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 30. travanj 2012. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. svibanj 2012. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 30. lipanj 2012. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. srpanj 2012. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. kolovoz 2012. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 30. rujan 2012. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. listopad 2012. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 30. studeni 2012. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. prosinac 2012. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. siječanj 2013. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 28. veljača 2013. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. ožujak 2013. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 30. travanj 2013. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. svibanj 2013. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 30. lipanj 2013. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. srpanj 2013. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. kolovoz 2013. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 30. rujan 2013. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. listopad 2013. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 30. studeni 2013. do isplate,

- iznos 793,71 kuna od 31. prosinac 2013. do isplate,

- iznos 6.136,54 kuna od 30. travanj 2013. do isplate, sve u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.012,50 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VI. izreke te u dijelu pod točkom VII. izreke za iznos parničnog troška tužitelja od 7.329,62 kn (točka I. izreke). Ujedno je preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke kao i točkom VII. izreke za iznos parničnog troška tužitelja od 3.682,88 kn na način da je odbijen tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.882,43 kn zajedno sa zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci rješenja te sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.682,88 kn (točka II. izreke). Nadalje je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u svoti od 359,38 kn (točka III. izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3499/2022-2 od 12. listopada 2022. tuženiku dopustio reviziju u odnosu na pitanje:

„Može li sud u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu i predložila adekvatne dokaze na tu okolnost?“.

4. Postupajući po navedenom rješenju tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predložio je ukinuti u cijelosti odluke nižestupanjskih sudova te predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava njenu dopuštenost te predlaže istu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora u iznosu od 275,39 eur.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao potrošača za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope te zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na ime preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti spornih odredbi.

8. Na temelju utvrđenja da o spornim odredbama ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovarano, zbog čega su te odredbe ništetne, nižestupanjski prihvatili su kao osnovane zahtjeve tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope, te zahtjev za isplatu s pripadajućim zateznim kamatama.

9. U nižestupanjskim presudama sudovi su se pozvali na učinke presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojima je potvrđeno i u odnosu na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP) i to člancima 81. do 87.

10. Naznačujući pitanje u odnosu na koje je revizija dopuštena tuženik zapravo ističe postupovnopravno pitanje pravilnosti primjene odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a.

11. Naime, smatra tuženik da su nižestupanjski sudovi, zaključivši da već iz odluka donesenih za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, proizlazi nepoštenost postupanja tuženika, a time i ništetnost odredbi ugovora o kreditu, pogrešno primijenili odredbu čl. 220. st. 2. ZPP-a, kada su odbili izvođenje dokaza predloženih po tuženiku na okolnost da su stranke o spornim odredbama ugovora o kreditu (odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) u konkretnom slučaju pojedinačno pregovarale.

11.1. Iz navedenog proizlazi da je sporno predstavljaju li utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.), oborivu ili neoborivu presumpciju, te je li u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je pojedinačno pregovaranje prethodilo sklapanju ugovora, pa i spornih odredbi.

11.2. U odredbama čl. 81. st. 1. i 4. ZZP-a određeno je:

Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.),

Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).

11.3. Po ocjeni ovog suda, neovisno o odlukama o zaštiti potrošača donesenim u kolektivnim sporovima, tuženiku (trgovcu) dopušteno je, sukladno odredbi čl. 81. st.

4. ZZP-a, u pojedinačnom sporu dokazivati da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Kada tuženiku ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njemu teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na neoborivoj pravnoj presumpciji, koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III5458/2021 od 30. lipnja 2022.).

12. Prvostupanjski je sud odbio dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka na okolnost pojedinačnog pregovaranja, smatrajući da već iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. proizlazi neoboriva presumpcija o nepoštenosti postupanja tuženika. Drugostupanjski sud otklonio je kao neosnovan žalbeni razlog sadržajno temeljen na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a.

13. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

"Utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) ne predstavljaju neoborivu presumpciju te je u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je sklapanju spornih odredbi ugovora prethodilo pojedinačno pregovaranje."

14. Slijedom iznesenog, nižestupanjski sudovi su neosnovano odbivši dokazni prijedlog tuženika na okolnost pojedinačnog pregovaranja, postupili protivno načelu o procesnoj ravnopravnosti stranaka, a time ujedno pogrešno primijenili odredbu čl. 220. st. 2. ZPP-a, a što je utjecalo na donošenje pravile i zakonite odluke, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

15. Kako je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 7. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 26. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.