Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 347/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 347/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja N. I.F. A. ..., Z., Švicarska, zastupanog po punomoćniku T. O., odvjetniku u Odvjetničkom društvu O., V., K., Š. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika D. S., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u Z., odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-692/2020-2 od 4. svibnja 2021., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4502/18-55 od 2. srpnja 2020., u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija ovršenika i ukida se rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-692/2020-2 od 4. svibnja 2021. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim je odbačen zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka od 367.312,50 kn (toč. I. izreke), te je odbijen zahtjev ovršenika za naknadom troškova povodom žalbe (toč. II. izreke).

 

2. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 3319/2021-2 od 23. studenog 2021. podnosi ovršenik temeljem čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

 

„U situaciji kada stranka tokom postupka pri poduzimanju određene radnje u postupku zahtijeva naknadu troška za tu radnju, te nakon toga podnese zbirni zahtjev za naknadu cjelokupnog troška postupka, da li je taj naknadni zahtjev za naknadu troška postupka samostalan zahtjev u odnosu na ranije podnesene zahtjeve?“

 

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijano rješenje preinači i zahtjev za naknadom troškova prihvati, podredno da se pobijano rješenje ukine, uz naknadu troškova povodom revizije.

 

4. Odgovorom na reviziju ovrhovoditelj osporava revizijske navode ovršenika, predlaže da se revizija odbije.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Pobijano rješenje je povodom revizije ispitano samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Povodom revizije sporno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem je zahtjev ovršenika za naknadom troškova ovršnog postupka koji je dostavljen sudu nakon proteka roka od 30 dana od dostave rješenja o obustavi postupka nepravovremen jer nije podnesen u roku propisanom čl. 14. st. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ). Također iz sadržaja revizije proizlazi da ovršenik smatra da je sud obvezan u ovršnom postupku neovisno o tome je li podnesen zahtjev za naknadom troškova ovršnog postupka nakon dostave rješenja o obustavi, ovršeniku dosuditi troškove koje je zatražio u podnescima koje je prethodno predao u spis.

 

8. Ovršenik navodi da pobijana odluka odstupa od prakse viših sudova u pogledu spornog pravnog pitanja pozivajući se na odluke Županijskog suda u Varaždinu Gž-809/08 od 16. travnja 2008., Ovr-698/2020-4 od 16. kolovoza 2021., Ovr-388/2019-4 od 27. lipnja 2019., Ovr-379/2020-2 od 17. lipnja 2020.

 

9. Ovrhovoditelj odgovorom na reviziju predlaže da se revizija odbije jer odgovor na postavljeno pitanje nije od utjecaja na opravdanost zahtjeva ovršenika za naknadom troškova ovršnog postupka navodeći da je do obustave ovršnog postupka došlo krivnjom ovršenika u kojem slučaju nema pravo na naknadu troškova ovršnog postupka pozivajući se na čl. 156. ZPP koji se primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. OZ pozivajući se na pravna shvaćanja iznijeta u odlukama Visokog trgovačkog suda (Pž-6913/2014 od 26. siječnja 2017.) te Županijskog suda u Splitu ( Ovr-1314/2018 od 5. studenog 2018.).

 

10. Pobijano rješenje ispitano je samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo u odnosu na pitanje u odnosu na koje je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP).

 

11. Člankom 14. st. 5. OZ je propisano da je ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužan ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su mu neosnovano prouzročili. Nadalje, stavkom 6. istoga članka je propisano da se zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka.

 

12. Odredbe OZ ne sadrže definiciju pojma „završetak postupka“ (kao što je čl. 3. OZ propisano kojim radnja se pokreće ovršni postupak). Najbliže pojmu završetka postupka je definicija dovršetka postupka sadržana u čl. 73. st. 1. OZ kojim je propisano da se postupak ovrhe smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe. Stavkom drugim istoga članka je propisano da će dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud utvrditi rješenjem.

 

13. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe OZ proizlazi zaključak da je čl. 14. st. 6. OZ propisan krajnji rok u kojem ovršenik mora podnijeti zahtjev za naknadom troškova ovršnog postupka, dakle ovaj zahtjev se može podnijeti i prilikom obavljanja svake pojedine radnje u svezi koje je nastao trošak.

 

14. Nadalje, u pogledu ocjene kada počinje teći rok od 30 dana za podnošenje zahtjeva za naknadom troškova ovršnog postupka ovaj rok bi, u skladu sa čl. 73. OZ počeo teći od dostave rješenja o dovršetku ovrhe.

 

15. Ovršni zakon ne sadrži posebne odredbe kojima bi ograničavao pravo stranke u postupku (u konkretnom slučaju ovršenika) da tijekom postupka prilikom poduzimanja svake radnje u postupku istodobno podnese zahtjev za naknadom troškova postupka, kao i da sve te troškove može obuhvatiti jednim zahtjevom za naknadom postupka. Također ovakvo ograničenje nije propisano niti odredbama ZPP koji se temeljem čl. 21. st. 1. OZ na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku.

 

16. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

 

Zahtjev za naknadom troškova postupka koji je podnesen na kraju postupka („zbirni zahtjev“) je zaseban zahtjev za naknadom troškova postupka koji ne isključuje obvezu suda da odluči o zahtjevima za naknadom troškova postupka koji su eventualno podneseni ranije, prilikom poduzimanja radnji u postupku.

 

17. Stoga, a kako u konkretnom slučaju ovršni postupak nije bio okončan donošenjem rješenja o dovršetku ovrhe, zahtjev ovršenika za naknadom troškova ovršnog postupka su nižestupanjski sudovi pogrešno ocijenili nepravovremenim i to iz razloga što je ovršenik podnio zahtjeve za naknadom troškova ovršnog postupka prilikom poduzimanja radnji tijekom postupka, a o kojem zahtjevu su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili odlučiti, na koji način su pogrešno primijenjene odredbe OZ.

 

18. Stoga, a kako ne postoje uvjeti za preinaku pobijanog rješenja, temeljem čl. 395. st. 1. u svezi sa čl. 400. st. 1. ZPP pobijano rješenje suda drugog stupnja je ukinuto, a u ponovljenom postupku će sud donijeti novu odluku cijeneći osnovanost zahtjeva za naknadom troškova ovršnog postupka koje je ovršenik tijekom postupka dostavio u spis.

 

 

 

 

 

19. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

 

Zagreb, 6. prosinca 2023.

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu