REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3353/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. J. iz B. M., OIB..., koju zastupaju punomoćnici A. K. i N. Š., odvjetnici u P. - P., protiv I. tuženika W. P. iz Italije, S. F. del C., OIB ..., II. tužene S. P. iz I., S. F. del C., OIB ..., III. tužene M. B. iz I., S. F. del C., OIB ..., IV. tuženika D. P. iz I., S. F. del C., OIB ..., koje zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u P., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i I. do III. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž- 474/2022-4 od 23. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-675/2021-56 od 12. studenog 2021., u sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.

II. Prijedlog I. do III. tuženika za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.

III. Prijedlog I. do III. tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i I. do III. tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, svaki od njih u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavili pravna pitanja za koja smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.

2.1. Uz to, I. do III. tuženici su se pozvali i na povredu temeljnog prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija).

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na prijedlog I. do III. tuženika za dopuštenje revizije, usprotivila se navodima iz tog prijedloga i zahtijevala je trošak sastava tog odgovora.

4. U dijelu u kojem su prijedlozi podneseni u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ih je sud kvalificirao kao prijedloge za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.

5. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP- a.

O prijedlogu tužiteljice

6. Prvo, četvrto, peto i šesto pravno pitanje tužiteljice se ne mogu kvalificirati kao materijalnopravna niti postupovnopravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njima ona zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.

6.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju - osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda - njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.

7. U pogledu drugog pravnog pitanja tužiteljice je za obrazložiti da se, kao na razloge važnosti tog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva na odluku revizijskog suda, poslovni broj Rev 1987/2014-2 (od 11. listopada 2017.). No, u toj je odluci pravno shvaćanje izraženo u okviru potpuno drugačije i s ovim predmetnom nepodudarne činjenične, pa i činjeničnopravne situacije. Stoga tom odlukom, a ni na ikoji drugi način, nije jasno naznačen razlog važnosti pitanja.

7.1. Osim toga, tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije dokazala da je na taj način, kako to proizlazi iz tog pravnog pitanja, žalbom osporila pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, u pogledu shvaćanja o poštenju prilikom sklapanja ugovora o zalogu), pa ne može tek sada, u ovome stupnju postupka, tražiti takvu pravnu zaštitu.

8. Pravno pitanje pod rednim brojem 3. također nije pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a, jer na to pitanje daje odgovor sama odredba Zakona o obveznim odnosima na koju se u tom pitanju tužiteljica poziva te u tom smislu nije potrebno daljnje tumačenje kroz revizijsku praksu.

8.1. Osim toga, pravno shvaćanje iz toč. 6.1. i 7.1. ovoga obrazloženja (mutatis mutandis, sagledavajući ovaj put materijalnopravnu, a ne postupovnopravnu osobitost tog pitanja), je primjenjiva i na ovo pitanje.

9. Slijedom navedenog, valjalo je, u pogledu prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod toč. I. O prijedlogu I. do III. tuženika

10. Na postavljena pravna pitanja I. do III. tuženika, koja su u njihovom prijedlogu numerirana pod 1. do 4., primjenjiva je toč. 6. i 6.1. ovoga obrazloženja.

11. Peto pitanje I. do III. tuženika ne predstavlja niti materijalnopravno niti postupovno pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP. Ono smjera na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja i u osnovi pita je li se iz određenih dokaza treba utvrditi određeni činjenični zaključak. Odgovor na to pitanje će ovisiti o okolnostima svakog pojedinog slučaja, a, što je ovdje važnije, takva ocjena utjecaja konkretnih dokaza na utvrđenje činjenica ne može biti predmetom razmatranja u ovom stupnju postupka. Čak niti spominjanje čl. 221.a ZPP u tom pitanju ne oduzima tom pitanju prethodno opisani karakter.

12. Uzimajući u obzir da su nižestupanjski sudovi izvedenim dokazima, koje je čak predložila tužiteljica, utvrdili izostanak predaje u neposredni posjed nekretnine (s kojim se činjeničnim zaključkom tuženici očito ne slažu, no, kako je navedeno, činjenična utvrđenja ne bi mogla biti predmet preispitivanja u ovom stupnju postupka), šesto pravno pitanje I. do III. tuženika se ukazuje neodlučnim za odluku u sporu.

13. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga I. do III. tuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a - zbog pravnih pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod toč. II.

14. U prijedlogu za dopuštenje revizije I. do III. tuženici navode da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka čime da su ujedno povrijedili pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava (čl. 6. st. 1. Konvencije). Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle, na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima I. do III. tuženicima bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tužitelja, iznesu činjenice i predlože dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženikâ. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da I. do III. tuženici nisu imali pravično suđenje. Dakle, imajući u vidu izneseno, I. do III. tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

15. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl.

1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba te da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne. I. do III. tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.

16. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga I. do III. tuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a - u pogledu pozivanja na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom i Konvencijom

- valjalo, temeljem 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. III. 17. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedlog za dopuštenje revizije (toč. IV. izreke).

Zagreb, 26. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.