REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3550/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Z. iz S., OIB ..., zastupane po punomoćnici A. L. K., odvjetnici u O. d. L.-V. & P. u S., protiv tuženika G. S., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1133/2023 od 20. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-7218/2015 od 26. siječnja 2023., u sjednici održanoj 26. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije uspio u sporu.
2. U prijedlogu se pozvao na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija) i naveo da podnosi prijedlog „prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP“.
3. U odgovoru na taj prijedlog tužitelj se usprotivio navodima tuženika i predložio je prijedlog odbaciti.
4. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
5. Eventualne povrede odredaba parničnog postupka na koje se poziva tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu takvog intenziteta da bi imale karakter „osobito teških povreda“ koje ima na vidu odredba čl. 385.a st. 2. ZPP, a zbog kojih bi se dopustila revizija u smislu te zakonske odredbe. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku zbog povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo.
6. Nadalje, i neovisno o prethodnom, tuženik žalbom nije osporavano prvostupanjsku odluku u pogledu ponovljenog navođenja tijeka zateznih kamata, kako u prijedlogu navodi „dva puta za 2013. godinu i dva puta za 2014. godinu“. U žalbi nije niti osporavao, a što u prijedlogu za dopuštenje revizije čini, da u pogledu preinake tužbe „sud nije odlučio donošenjem rješenja“, nego je u žalbi samo prigovarao (kako to on ocjenjuje) nedostatku obrazloženja u pogledu dopuštenja preinake. Stoga tuženik ne može u pogledu tih, neožaljenih navoda, tek u ovom stupnju postupka tražiti pravnu zaštitu pred ovim sudom.
7. U pogledu navoda iz prijedloga da „ispravak presuda nije otklonio gornje povrede“ za obrazložiti je da nema dokaza da je tuženik u ovom postupku iskoristio pravo na donošenja rješenja o ispravku niti da je takvo rješenje doneseno, a napominje se da se rješenje Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž- 218/2019-5 od 18. srpnja 2023., koje se dostavlja uz prijedlog, ne odnosi na ovaj predmet, tj. na pobijanu odluku. U smislu obveze dokazivanja se upućuje u tom smislu na čl. 387. st. 3. ZPP, ali izostanak takve dispozicije je ovaj sud utvrdio i uvidom u spis.
8. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i/ili čl. 29. st. 1. Ustava RH.
9. Sadržaj tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima, o kojima ovdje nije riječ.
10. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
11. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
12. Stoga je valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 26. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
