Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-947/2023-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. e. M. d.o.o., S., M., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici S. J., odvjetnici u S. i 2. M. Š., S., K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. D. L., odvjetnici u S., protiv tuženog A. B. iz V. L., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku N. P., odvjetniku u B., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu 1. tužitelja izjavljenu protiv rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Psp-4/2022 od od 12. listopada 2023., 26. ožujka 2024.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba 1. tužitelja D. e. M. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Psp- 4/2022 od 12. listopada 2023. u dijelu u kojem je odbijen prigovor 1. tužitelja D. e. M. d.o.o. protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Psp-4/2022 od 21. rujna 2023. u dijelu u kojem je naloženo 1. tužitelju D. e. M. d.o.o. platiti sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 26,54 EUR i sudsku pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 EUR.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe 1. tužitelja D. e. M. d.o.o. preinačuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Psp- 4/2022 od 12. listopada 2023. i prihvaća prigovor u dijelu u kojem je naloženo 1. tužitelju D. e. M. d.o.o. platiti sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 26,54 EUR (preko iznosa od 26,54 EUR do iznosa od 53,08 EUR) i u tom dijelu rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Psp-4/2022 od 21. rujna 2023. ukida.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor 1. tužitelja.

2. Protiv tog rješenja žali se 1. tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da je u momentu donošenja rješenja već podmirio sudsku pristojbu na žalbu protiv rješenja za smetanje posjeda u visini od 26.54 eur, pa onda više nije egzistirala obveza 1. tužitelj na plaćanje sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,08 eur. Navodi da je polovicu tog iznosa podmirio istog dana, o čemu je naknadno obavijestio sud, pa onda nadalje nije egzistirala njegova obveza na plaćanje cjelokupnog iznosa sudske pristojbe, već eventualno samo razlike do punog iznosa pristojbe. Tužitelj smatra da mu u konkretnom slučaju pripada pravo na umanjenje iznosa pristojbe prema čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, a obzirom da isti tek nakon slanja žalbe putem sustava e-komunikacije mogao iz sustava preuzeti sve potrebne podatke za plaćanje. Imajući u vidu da je 1. tužitelj strana pravna osoba kojoj je otežano plaćanje bez svih egzaktnih podataka. Također osporava obvezu 1. tužitelja na plaćanje dodatnog iznosa sudske pristojbe na prvostupanjsko rješenje u iznosu od 13,27 eur.

4. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i usvojiti prigovor 1. tužitelja.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Sud prvog stupnja pobijanim rješenjem odbio je prigovor 1. tužitelja protiv rješenja poslovni broj Psp-4/2022 od 21. rujna 2023. kojim je naloženo 1. tužitelju platiti pristojbu na žalbu u iznosu od 53,08 eur i pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 eur, sve temeljem odredbe čl. 28. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 – dalje ZSP). Tako je sud prvog stupnja odlučio pozivom na odredbu iz čl. 7. st. 1. ZSP-a uz obrazloženje da je uvjet da se uplati umanjeni iznos pristojbe osim podnošenja podneska elektroničkim putem i to da takva pristojba plaćena u trenutku podnošenja podneska. Time što 1. tužitelj nije dostavio dokaz da je platio pristojbu na žalbu u trenutku podnošenja žalbe elektroničkim putem, utvrđuje da nisu ispunjene pretpostavke za plaćanje pristojbe u visini pola iznosa već je tužitelj dužan platiti pristojbu u punom iznosu.

7. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je odredbom čl. 7. st. 1. ZSP-a propisan trenutak nastanka obveze plaćanja pristojbe za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku i da 1. tužitelj nije platio pristojbu u trenutku kad je predao žalbu sudu.

8. Prema tome, propust stranke da plati pristojbu u trenutku podnošenja podneska elektroničkim putem ima za posljedicu gubitak prava na plaćanje polovice iznosa sukladno navedenoj zakonskoj odredbi.

9. Naime, umanjenje pristojbene obveze iz čl. 7. st. 1. ZSP-a moguće je ostvariti isključivo na dva načina i to plaćanjem sudske pristojbe u trenutku slanja podneska kroz sustav e-komunikacije ili na način da se dokaz o prethodno uplaćenoj pristojbi priloži podnesku koji se šalje elektroničkom komunikacijom, a u svim ostalim slučajevima sustav automatizmom izračunava puni iznos pristojbe sukladno važećoj Tarifi sudskih pristojbi propisanih Uredbom o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23 - dalje Tarifa).

10. Imajući u vidu odredbu čl. 4. toč. 1. u vezi čl. 7. st. 1. ZSP-a pravilno je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan prigovor 1. tužitelja od 5. listopada 2023. izjavljen protiv rješenja istog suda, i to jer 1. tužitelj koji je žalbu podnio u elektroničkom obliku, nije pristojbu na navedeni podnesak platio u trenutku podnošenja istog pa time nema prvo na plaćanje sudske pristojbe u visini polovice propisanog iznosa pristojbe.

11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 28. st. 7. ZSP kada je rješenjem poslovni broj Psp-4/2022 od 21. rujna 2023. naložio 1. tužitelju da plati pristojbu u iznosu od 13,27 EUR, budući se na rješenje o pristojbi iz stavaka 3. i 5. ovoga članka plaća se dodatna pristojba u iznosu od 13,27 eura.

12. Međutim, obzirom da je 1. tužitelj dana 21. rujna 2023. platio polovicu iznosa pristojbe na žalbu u visini od 26,54 EUR, valjalo je prigovor prihvatiti kao osnovan i ukinuti rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Psp-4/2022 od 21. rujna 2023. u dijelu u kojem je naloženo 1. tužitelju D. e. M. d.o.o. platiti sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 26,54 EUR (preko iznosa od 26,54 EUR do iznosa od 53,08 EUR ).

13. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu 1. tužitelja odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u točki I izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a. Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe 1. tužitelja rješenje suda prvog stupnja preinačeno, a kako je odlučeno u točki II izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci 26. ožujka 2024.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara, v.r.