REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 68 Pž-1229/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, sutkinje izvjestiteljice, i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KENANA RAMIĆA vlasnika ugostiteljskog obrta LUNA iz Klane, Klana 118, OIB 85339096747, kojeg zastupaju punomoćnice Ana Trošelj i Sandra Zorc, odvjetnice u Rijeci, Agatićeva 6, protiv tuženika OPĆINA KLANA, Klana, Klana 33, OIB 41925068368, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, Supilova 6, radi isplate iznosa od 119.397,47 EUR / 899.600,21 kn, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-323/2023-45 od 25. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-323/2023-45 od 25. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-323/2023-45 od 25. siječnja 2024. odlučeno je: „I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 13.175,47 EUR/99.270,61 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. ožujka 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 106.222,00 EUR/ 800.329,60 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na: - 80.463,88 EUR/606.255,07 kuna od 2. rujna 2004. do isplate; - 25.758,12 EUR/194.074,53 kuna od 3. prosinca 2010. do isplate, koje teku od 2. rujna 2004. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelja zahtjeva zakonske zatezne kamate na 13.175,47 EUR/99.270,61 kuna za razdoblje od 3. prosinca 2010. do 22. ožujka 2016.IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka od 2.100,46 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.“

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud prihvatio kao osnovanim dio tužbenog zahtjeva na ime ulaganja u nekretninu tuženika po osnovi nužnih i korisnih troškova rukovodeći se utvrđenjima iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka. Primjenjuje odredbu čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV). Utvrđuje da je prigovor zastare neosnovan primjenom odredbe čl. 165. st. 3. ZV-a. U odnosu na dio zahtjeva koji je odbio kao neosnovanim zaključuje kako nije riječ o nužnim troškovima već o opremi i eventualnim ulaganjima i tužitelj kao nepošten posjednik nema pravo zahtijevati isplatu. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv presude, u dijelu kojem nije uspio u sporu, žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer odluka ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost o danim razlozima. Daljnjim žalbenim navodima analizira zaključak prvostupanjskog suda, o istinitosti odlučne činjenice kada je tužitelj predao prostor tuženiku, da li je tužitelj bio pošten posjednik i do kada, koji su to nužni radovi jer tužitelj i nije mogao obavljati djelatnost zbog potrebe hitne sanacije septičke jame. Navodi da o tim odlučnim činjenicama nema razloga u obrazloženju odluke. Činjenično ponavlja nastali prijepor među strankama te naglašava kako je u ostalim parničnim predmetima koji su se vodili među strankama isticao prigovor prijeboja, dok u ovom postupku to sud nije uzeo u obzir. Nadalje navodi da je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da su radovi u vrijednosti od 293.345,14 kn u potpunosti bili nužni i korisni radovi da bi tužitelj uopće mogao obavljati ugostiteljsku djelatnost. Smatra da je propust suda što nije saslušao stranke i svjedoke koje je predložio tužitelj, pa se presuda ne može niti ispitati. Predlaže ukinuti pobijanu presudu, podredno preinačiti. Traži trošak žalbe u iznosu od 2.796,51 EUR / 21.070,31 kn.

4. Protiv presude, u dijelu kojem nije uspio u sporu, žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Također, ističe da je počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U bitnom navodi da je sud pogrešno ocijenio kako tražbina tužitelja nije u zastari jer je tužitelj prestao koristiti nekretninu 24. svibnja 2010. kada je tuženik podnio tužbu protiv tužitelja. Zaključno navodi da je cjelokupna tražbina tužitelja u zastari. Osporava temelj za utvrđenje nužnih i korisnih troškova jer smatra da je vještak trebao uzeti u obzir amortizaciju i vrstu materijala; da je sud trebao izvesti dokaz očevidom, saslušanjem svjedoka radi utvrđenja da li je uopće bilo nužnih troškova. Kako osporava odluku o glavnoj stvari, posljedično tome osporava i troškove postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti u pobijanom dijelu. Traži trošak žalbe u iznosu od 2.248,75 EUR uz PDV i trošak sudske pristojbe u iznosu od 663,61 EUR.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Ispitavši presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. Prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuju tužitelj i tuženik. Ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu stranaka je utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv - ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda postupka.

8. Nadalje, iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene izvedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 293.245,14 kn s osnove ulaganja, te iznosa od 606,255,07 kn koji se isto odnosi na ulaganje u nekretninu, u kapitalni dio objekta Taverne, kako je opisano u Anexu Ugovora.

10. Iz stanja spisa proizlazi da su tuženik i Luna commerce d.o.o. 27. listopada 1998. sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora kao i Aneks od 25. siječnja 2001. kojim je Luna commerce d.o.o. uzela u zakup poslovnu zgradu koja se nalazi na adresi Klana 12 radi obavljanja djelatnosti trgovine na malo i ugostiteljske djelatnosti na razdoblje od 15 godina; stranke su sklopile Aneks Ugovora o zakupu kojim je u čl. III. utvrđeno da je ugostiteljski obrt Luna čiji je vlasnik tužitelj uredio i stavio u funkciju 6 soba i u kapitalni dio objekta Taverna uložio iznos od 606.255,07 kn. Tim člankom je određeno da su stranke suglasne kako se iznos uložen u radove građevinskog kapitalnog dijela objekta Taverne prebije s iznosom zakupnine te da s te osnove tužitelj neće plaćati zakupninu (1.100,00 EUR) počevši od stavljanja prvog kata objekta u funkciju pa do namirenja kapitalnog ulaganja od strane tužitelja. Tužitelj je ishodovao kredit za koji je tuženik bio jamac. Kako tužitelj nije podmirivao dospjele rate kredita, to je tuženik kao jamac preuzeo kredit zbog čega su se ispunili uvjeti za raskid Ugovora i tuženik je raskinuo Ugovor, zatražio predaju poslovnog prostora te pokrenuo postupak radi predaje u posjed nekretnine. Nadalje, u tom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-1468/2010 naloženo je tuženiku da iseli iz poslovne zgrade u Klani, Klana broj 12, koja se sastoji od prizemlja površine 250 m2 i kata površine 154,60 m2, te da poslovnu zgradu zajedno s pripadajućim pomoćnim objektima, dvorištem i parkiralištem preda u posjed tužitelju slobodne od osoba i stvari (pravomoćno 13. siječnja 2016.). Sastavljen je Zapisnik 23. ožujka 2016. o primopredaji poslovne zgrade od kojeg dana je tužitelj započeo s iznošenjem pokretnih stvari te se obvezao iznijeti ih u narednih 10 dana, uz tužiteljevu tvrdnju da je prostor predao Općini Klada prije 5-6 godina. Stranke su još 2010. godine dostavile izvansudsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Jasminki Lilić radi utvrđivanja visine ulaganja u poslovni prostor. Prvostupanjski sud je odredio građevinsko vještačenje po istom vještaku sa zadaćom da se očituje o nužnim i korisnim troškovima iz ulaganja koje je tužitelj imao u tuženikovom objektu Taverna Klana te da procijeni visinu istih uzimajući u obzir amortizaciju i činjenicu da je objekt predan u posjed 23. ožujka 2016. Vještak je naveo da je očevid izvršen u 2010. godini s obje strane. Nalaz i mišljenje s troškovnikom ulaganja u objekt Taverna je izrađen 2. prosinca 2010. Nakon toga nijedna strana nije dostavila dokaze o stanju objekta niti je vještak bio u tom prostoru i ne zna stanje prostora na dan 23. ožujka 2016. U izrađenom nalazu iz 2010. godine je obračunata amortizacija, i ne može se odrediti na dan 23. ožujka 2016. kao ni nove činjenice o izvršenim ulaganjima. Iz očitovanja vještaka proizlazi da su građevinsko obrtnički radovi u nalazu iz 2010. godine obuhvaćeni keramički radovi, postave keramike na terasi, ispred ulaza, u sanitarijama restorana, dobave ugradnja PVC stolarije te unutarnjih furniranih vrata, razvod vode u sanitarnim čvorovima s ugradnjom sanitarne opreme, ventilatora i izradom razvoda struje, betoniranje dvorišta i zidića, te postava termo panela na čelično bravarsku konstrukciju. Ostali radovi se odnose na ugradnju rasvjetnih tijela, klima uređaja te opremu restorana i soba na katu. Građevinsko obrtnički radovi u svakom slučaju se smatraju korisnim.

10.1. Nadalje iz obrazloženja odluke proizlazi da je prvostupanjski sud svoj zaključak o neosnovanom prigovoru zastare temelji na činjenici kako je tužitelj predao poslovni prostor 23. ožujka 2016. kada je iznio pokretnine, dakle predao nekretninu slobodnu od stvari i osoba, dok je ovdje tužba podnesena 13. kolovoza 2013. Nadalje, zaključak prvostupanjskog suda o nepoštenom posjedu tužitelja temelji se na utvrđenoj činjenici da je tuženik podnio tužbu protiv tužitelja radi predaje u posjed u 2010. godini, i već od tada je tužitelj bio nepošten posjednik. Nekretnina je vraćena u posjed tuženiku 23. ožujka 2016. S tim činjeničnim utvrđenjima kao pravilnim se slaže i ovaj viši sud. Tužitelj dovodi u pitanje pravno shvaćanja prvostupanjskog suda o nepoštenom posjedu unatoč činjenici da je aktivno sudjelovao u postupcima kojima je tuženik tražio njegovo iseljenje i predaju posjeda, dok tuženik ustraje u prigovoru zastare koja nije niti mogla početi teći u vrijeme podnošenja tužbe kada je nekretnina predana tek nakon 3 godine od ove tužbe.

11. Pravilan je pravni pristup prvostupanjskog suda kada primjenjuje odredbu čl. 165. ZV-a o pravu na naknadu troškova kod nepoštenog posjednika, i to samo nužnih i korisnih troškova. Neosnovani su prigovori činjenične naravi kojima tužitelj iznosi svoje stavove o ocijeni izvedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je odluka zasnovana, u smislu što su to nužni i korisni troškovi i da li su oni bili nužni za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Prvenstveno, ono što tužitelj smatra nužnim za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, nije koristan i nužan trošak za nekretninu i to nema potrebe posebno obrazlagati. U odnosu na samo stanje nekretnine u trenutku predaje nekretnine slobodne od pokretnina niti jedna strana nije osigurala i dokazala svoje tvrdnje. Zadnje utvrđeno stanje je prema izvan sudskom nalazu i mišljenju građevinskog vještaka iz 2010. i tome je prvostupanjski sud dao jasne i pravilne razloge u svojoj odluci (točka 16. obrazloženja). Odluka prvostupanjskog suda da ne izvodi dokaz očevidom na licu mjesta i saslušava svjedoke je jasno obrazložena odluka i sud se rukovodio očitovanjem vještaka koji je jasno naveo da se u 2023. godini ne može utvrđivati stanje prostora iz 2016. godine, ujedno se vještak očitovao da je oprema nešto što nije vezano fiksno za objekt, pa se može otpremiti iz objekta.

12. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da su „nesporno utvrđena visina ulaganja prije 2004. godine i to Aneksom Ugovora“ kao i dodatno uložena sredstva prema nalazu i mišljenju vještaka, za odgovoriti je žalitelju da su stranke raskinule Ugovor, time i Aneks. Bili su ugovoreni određeni uvjeti koji se nisu ispoštivali, ugovor je raskinut jer tužitelj nije plaćao rate kredita i tuženik kao jamac je preuzeo kredit. Pozivanje žalitelja na odredbu čl. 368. st. 2. ZOO-a je bez uporišta u činjeničnom prijeporu nastalom među strankama jer tužitelj nije ispunio ugovor.

13. Kako je tužitelj od 2010. godine (podnesena tužba na iseljenje predaju u posjed) u pravnom položaj nepoštenoga posjednika to je pravilna primjena odredbe čl.165. ZV-a jer od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; nadalje nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od 3 godine od dana predaje stvari.

14. Pravilna je i odluka o parničnom trošku koju žalitelji paušalno osporavaju bez posebnog osporavanja pojedine radnje ili priznate visine po parničnoj radnji. U obrazloženju odluke o parničnom trošku sud je vrlo detaljno naveo za koje radnje, i u kojem iznosu i na temelju kojeg materijalnog propisa je donesena odluka o parničnom trošku.

15. Stoga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu.

Zagreb, 26. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-30865-7f523

Kontrolni broj: 04423-a40b4-917b6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.