Poslovni broj: Usž-2782/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Marine Kosović Marković, članica vijeća te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. P. iz R., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., radi izmjene rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 Us I-382/2023-4 od 29. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 Us I-382/2023-4 od 29. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/22-26/190, URBROJ: 531-07-1-4-1/4-23-3 od 3. veljače 2023. i rješenja Grada R., Odjela gradske uprave za provedbu dokumenta prostornog uređenja i građenje KLASA: UP/I-361- 03/21-03/2, URBROJ: 2170-1-13- 00-22-5/ZRK/ od 3. veljače 2022. godine.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba protiv rješenja prvostupanjskog tijela kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izmjenu rješenja o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-361-03/13-03/6354, URBROJ: 2170/01-13-02-16- 13/ka od 17. svibnja 2016., koje je postalo pravomoćno 6. srpnja 2016. godine.
3. Tužitelj podnesenom žalbom osporenu presudu pobija u cijelosti zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, smatra da nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje presude bez održavanja rasprave propisani odredbom članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS), a da je navedeno za posljedicu imalo i bitnu povredu pravila sudskog postupka i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Smatra da je u upravnom sporu došlo do povrede članka 5. i članka 7. ZUS-a te da je, s obzirom da je tužitelj u kompletnom upravnom postupku i u ovom upravnom sporu sudjelovao bez punomoćnika, trebalo voditi računa i poštivati načelo pomoći neukoj stranci. Mišljenja je da upravno tijelo, a niti prvostupanjski sud nisu obrazložili zašto je njegov dopis (naslovljen kao „ispravak rješenja o izvedenom stanju“), interpretiran kao zahtjev za izmjenu rješenja. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i preinačiti je u korist tužitelja, a podredno predmet vratiti na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu. Predlaže naložiti tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka, bez navođenja u kojem iznosu iste potražuje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja time što je odbio tužbeni zahtjev, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Sukladno članku 45. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP), do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju, dok je stavkom 2. istog članka propisano da, kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za izmjenu podnesenog ili za podnošenje drugog zahtjeva, donijet će rješenje kojim će odbaciti zahtjev stranke.
8. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 11. veljače 2021. podnio podnesak pod nazivom „Zahtjev za ispravak rješenja o izvedenom stanju“, tražeći ispravak rješenja o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-361-03/13-03/6354, URBROJ: 2170/01-13-02-16-13/KA od 17. svibnja 2016. (koje je postalo pravomoćno 6. srpnja 2016.), uz obrazloženje da je naknadnim uvidom u rješenje ustanovio da su se na geodetskoj snimci izvedenog stanja potkrale pogreške, odnosno da dio kuće nije bio ucrtan i prikazan u cijelosti u dokumentaciji koja je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju.
9. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da se, s obzirom na sadržaj zahtjeva, ne može primijeniti članak 104. stavak 1. ZUP-a koji se odnosi na ispravak pogrešaka i očitih netočnosti u rješenju, već je po predmetnom zahtjevu postupilo kao da se radi o izmjeni zahtjeva, sukladno članku 45. stavku 1. i 2. ZUP-a. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je predmetni zahtjev odbilo kao neosnovan utvrdivši, između ostalog, da konačna verzija snimke izvedenog stanja nije u skladu sa stanjem na terenu, što je utvrđeno očevidom provedenim 22. srpnja 2021. godine.
10. Osporenim rješenjem tuženika potvrđen je stav prvostupanjskog tijela o tome da nije bilo osnove za udovoljavanje zahtjevu tužitelja jer je podnesen na osnovi drugačijeg činjeničnog stanja u odnosu na činjenično stanje u trenutku podnošenja prvotnog zahtjeva, s time da je tuženik ispravno zaključio da je zahtjev tužitelja trebalo odbaciti pozivom na članak 45. stavak 2. ZUP-a, ali da ovim propustom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
11. Ovaj zaključak osnovano je prihvatio prvostupanjski sud, pojasnivši da su upravna tijela po zahtjevu tužitelja ispravno postupala sukladno članku 45. stavku 1. ZUP-a, međutim, da je tuženik nepotrebno ocjenjivao radi li se u konkretnom slučaju o istom činjeničnom stanju, s obzirom na to da stranka, sukladno članku 45. stavku 1. ZUP-a, svoj zahtjev može izmijeniti najkasnije do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari. Posljedično prvostupanjski sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za izmjenom pravomoćnog rješenja valjalo odbaciti iz razloga nepravovremenog podnošenja, ali da činjenicom odbijanja zahtjeva umjesto ispravno odbačajem istog, nije nastala šteta za tužitelja.
12. I po ocjeni ovog Suda, ispravno je prvostupanjskom presudom utvrđeno da je zahtjev tužitelja trebalo odbaciti iz razloga nepravovremenosti pozivom na odredbu članka 45. stavka 2. ZUP-a, kao i to da su upravna tijela nepotrebno ocjenjivala ima li u konkretnom slučaju uvjeta za izmjenu zahtjeva tužitelja, i to zahtjeva o kojem je već pravomoćno odlučeno, iako stranka svoj zahtjev može, sukladno članku 45. stavku 1. ZUP-a, izmijeniti samo do donošenja prvostupanjskog rješenja, pod uvjetom da je takva izmjena utemeljena na istom činjeničnom stanju.
13. Slijedom navedenog, upravna tijela nisu odbila zahtjev tužitelja za ispravak rješenja, jer za ispravak rješenja nije bilo osnove sukladno članku 104. ZUP-a, već su pokušala tužitelju pomoći interpretacijom njegovog zahtjeva sukladno odredbi članka 45. stavka 1. ZUP-a. Stoga, prema ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju nije došlo do povrede načela pomoći neukoj stranci tijekom upravnog postupka, kao ni tijekom upravnog spora, imajući u vidu da je tužitelj protiv prvostupanjske presude podnio žalbu putem opunomoćenika odvjetnika.
14. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da u predmetnom slučaju činjenice nisu sporne, već samo primjena prava, zbog čega su ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 36. stavka 4. ZUS-a, za donošenje presude bez prethodnog održavanja rasprave. Stoga, nije osnovan žalbeni navod o bitnoj povredi pravila sudskog postupka zbog donošenja presude bez održavanja rasprave.
15. Kako je, dakle, razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nema pravne mogućnosti za usvajanje žalbe iz razloga na koje upire tužitelj.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, to je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, valjalo odbiti zahtjev za naknadu troškova spora.
17. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 26. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.
