REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-2476/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Veljak, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja, te Dubravke Matas, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CASTRUM NEKRETNINE d.o.o. Zagreb, Bednjanska 8, OIB 42041128176, zastupanog po punomoćniku Ivanu Kaporu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kapor i partneri u Zagrebu, protiv 1. tuženika likvidacijska masa WIGER NORDHEIM d.o.o. Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 74, OIB 19434812348, zastupanog po likvidatoru Branki Malbašić iz Kutine, 2. tuženika MORTEN NORDHEIM, Ekornrudvein 33, 1410 Kolbotn, Norveška, OIB 52528156144 i 3. tuženika NINA CHARLOTTE WIGER NORDHEIM, Ekornrudvein 33, 1410 Kolbotn, Norveška, OIB 97388956252, oboje zastupani po punomoćnici Martini Tončić-Bota, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-407/2019 od 6. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-407/2019 od 6. travnja 2022. u točkama I. i II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-407/2019 od 6. travnja 2022. u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 57.461,25 kn i sudi:

Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku i trećetuženiku daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 7.626,42 EUR u roku od osam dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku i trećetuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 91,25 EUR u roku od osam dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev drugotuženika i trećetuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 319,36 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništetna Odluka o podjeli imovine članovima od 9. ožujka 2018. na kojoj je potpis likvidatora Jure Marušića potvrđen po javnom bilježniku Branku Jakiću, Zagreb, Zelinska 3, broj potvrde OV-4121/18, zatim je odbijen tužbeni zahtjev da se ovlasti tužitelj temeljem te presude uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe upisa pod brojem Z-16421/2018, te da se naloži Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Starom Gradu brisanje upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalnoj službi u Starom Gradu, Zemljišnoknjižni odjel Stari Grad upisanog pod brojem Z-16421/2018 za korist drugotuženika i trećetuženika i to na nekretninama:

- čest. zem. 2002/121, kuća površine 214 m2, dvorište površine 562 m2, z.u. 3019, k.o. HVAR i to: prava etažnog vlasništva nestambenog tavanskog prostora označen plavom bojom i brojem 1, ukupne netto korisne površine 180,41 m2, a kojem pripada i garažni prostor, označen slovom A i brojem 13 ukupne netto korisne površine 26,54 m2,

- čest. zem. 2002/121, kuća površine 214 m2, dvorište površine 562 m2, z.u. 3019, k.o. HVAR i to: prava etažnog vlasništva stana na drugom katu označen crvenom bojom i brojem 12, netto korisne površine 28,99 m2, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje blagavaonice, kupaonice, te pripadajuće lođe površine 9,15 m2, ukupne površine 38,14 m2, kojem stanu pripada i garažni prostor označen slovom A i brojem 12 ukupne netto korisne površine 26,54 m2 i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe upisa pod brojem Z-16421/2018 i to na način da se briše uknjižba prava vlasništva za korist Morten NORDHEIM, Ekornrudvein 33, 1410 Kolbotn, Norveška, OIB 52528156144 i Nina Charlotte WIGER NORDHEIM, Ekornrudvein 33, 1410 Kolbotn, Norveška, OIB 97388956252 uz istovremeni upis prava vlasništva likvidacijske mase društva WIGER NORDHEIM d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 74, OIB 19434812348 (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da naknadi drugotuženiku i trećetuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 15.617,82 EUR (točka II. izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev drugotuženika i trećetuženika za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 12.140,57 EUR (točka III. izreke).

2. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev u bitnom navodeći da je Odluka o podjeli imovine članovima od 9. ožujka 2018. donesena u postupku poslovni broj R1-169/2015 koji se vodio sukladno odredbi čl. 70. st. 17. Zakona o sudskom registru („Narodne novine“ broj: 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14 i 110/15; dalje: ZSR). Prvostupanjski sud je ocijenio da predmetna odluka nije ništetna, dok u odnosu na tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije aktivno legitimiran.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da zaključci prvostupanjskog suda nisu pravilni jer je prvotuženik stekao vlasništvo upisom u zemljišnu knjigu, pri čemu je ništetan pravni posao kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva bez suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Nadalje, prilikom provođenja postupka likvidacije likvidator se nije držao temeljnih načela likvidacijskog postupka, prije svega uvjerenje o postojanju imovine prije raspolaganja tom imovinom, vođenju računa o namirenju svih vjerovnika u cijelosti i unovčenju imovine koja čini likvidacijsku masu. Stoga je i Odluka o podjeli imovine ništetna. Predložio je uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Drugotuženik i trećetuženik su podnijeli žalbu protiv točke III. izreke iz svih žalbenih razloga. Prvostupanjski sud je pogrešno odbio zahtjev drugotuženika i trećetuženika za naknadu troškova pristupa ročištu 23. veljače 2022. navodeći da se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari, niti su se izvodili dokazi. Upravo suprotno, na tom ročištu stranke su aktivno raspravljale, izvodili su se dokazi, zaključena je glavna rasprava. Stoga smatraju da im pripada pravo na trošak primjenom Tbr. 9. t. 1. Tarife, odnosno iznos od 46.519,00 kn, uvećano za PDV, iznos od ukupno 58.148,75 kn, a dosuđen im je ukupan iznos od 687,50 kn.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana, dok je žalba drugotuženika i trećetuženika osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim Odluke o podjeli imovine članu društva od 9. ožujka 2018. na kojoj je potpis likvidatora Jure Marušića potvrđen po javnom bilježniku Branku Jakiću, Zagreb, Zelinska 3, broj potvrde OV-4121/18, te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa pod brojem Z-16421/2018, na način da se briše uknjižba prava vlasništva za korist Morten NORDHEIM, Ekornrudvein 33, 1410 Kolbotn, Norveška, i Nina Charlotte WIGER NORDHEIM, Ekornrudvein 33, 1410 Kolbotn, Norveška, uz istovremeni upis prava vlasništva likvidacijske mase društva WIGER NORDHEIM d.o.o., Zagreb.

8. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužitelj član društva Visus d.o.o. u stečaju. Društvo Visus d.o.o. u stečaju vodi parnični postupak poslovni broj P-1145/2017 radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 22. veljače 2006. sklopljenog između društva VISUS d.o.o. Zagreb kao prodavatelja i društva WIGER NORDHEIM d.o.o. Zagreb kao kupca. Tužitelj tvrdi da u slučaju utvrđenja ništetnosti Ugovora od 22. veljače 2022. nekretnine (koje su predmet tog Ugovora i Odluke o podjeli imovine članu društva) ne bi činile imovinu likvidacijske mase iza društva WIGER NORDHEIM d.o.o. Zagreb već bi činile imovinu društva VISUS d.o.o. u stečaju. Nadalje, kao razloge utvrđenja ništetnosti Odluke o podjeli imovine članu društva od 9. ožujka 2018., tužitelj navodi izostanak prethodne suglasnosti za stjecanje prava vlasništva od strane ministra pravosuđa i izostanak obavijesti jedinici lokalne uprave i samouprave o namjeravanom stjecanju nekretnine. Iako je prvotuženik zahtijevao utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji od 22. veljače 2006., spornom Odlukom o podjeli prenesene su nekretnine članovima društva (drugotuženiku i trećetuženiku).

9. Tuženici su osporavali tužbu i tužbeni zahtjev osporavajući aktivnu i pasivnu legitimaciju ističući da tužitelj nije bio imatelj poslovnih udjela u društvu WIGER NORDHEIM d.o.o. Zagreb nad kojim je proveden postupak likvidacije, te se na tužitelja ne odnosi Odluka čije utvrđenje ništetnosti zahtijeva u ovom postupku. Osim toga, tužitelj nije ovlašten preispitivati zakonitost likvidacijskog postupka koji je proveden nad društvom WIGER NORDHEIM d.o.o. Nadalje, istaknuli su da se prvotuženik kao tužitelj u parničnom postupku poslovni broj P-1145/2017 odrekao tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji od 22. veljače 2006., a Odluka o podjeli imovine članu društva donesena je 9. ožujka 2018. nakon provedenog likvidacijskog postupka, te je kao takva valjana i zakonita.

10. Iz spisa proizlaze sljedeće činjenice:

- u parničnom postupku poslovni broj P-1145/2017 koji se vodio između likvidacijske mase WIGER NORDHEIM d.o.o. u svojstvu tužitelja i VISUS d.o.o., Zagreb, u svojstvu tuženika radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 22. veljače 2006. između društva VISUS d.o.o. kao prodavatelja i društva WIGER NORDHEIM d.o.o. kao kupca, na ročištu održanom 5. lipnja 2017. tužitelj je povukao tužbu; tuženik se usprotivio povlačenju tužbe pa se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva u tom postupku, ali presuda na temelju odricanja nije donesena do utvrđenja prekida; tuženik je u tom postupku postavio protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti istog Ugovora koji je predmet tužbenog zahtjeva; predmetni parnični postupak je u prekidu uslijed brisanja tužitelja iz sudskog registra, njegov nastavak nije predložen (iz podataka e-Spis aplikacije proizlazi da je spis poslovni broj P-1145/2017 arhiviran 13. listopada 2020.);

- društvo WIGER NORDHEIM d.o.o. Zagreb je brisano iz sudskog registra sukladno odredbi čl. 70. st. 3. Zakona o sudskom registru („Narodne novine“ broj: 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10 i 90/11);

- nakon brisanja društva WIGER NORDHEIM d.o.o., Zagreb iz sudskog registra utvrđeno je da društvo ima imovinu (nekretnine), pa je proveden postupak likvidacije poslovni broj R1-169/2015; likvidacijsku masu činili su posebni dijelovi nekretnine koje su predmet ovog postupka (E-12 i E-13 čest. br. 2002/121 upisane u zk. ul. br. 3019 k.o. Hvar); predmetne nekretnine su raspodijeljene Odlukom o podjeli imovine članovima od 9. ožujka 2018.;

- rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-169/2015 od 16. studenog 2018. zaključen je postupak likvidacije nad imovinom brisanog subjekta upisa likvidacijska masa WIGER NORDHEIM d.o.o. Zagreb;

- iz spisa poslovni broj Z-16421/2018 Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu proizlazi da je odbijen prijedlog predlagatelja Nordheim Mortena i Nordheim Nine Charlotte Wiger protiv protustranke WIGER NORDHEIM d.o.o. radi uknjižbe prava vlasništva na temelju Odluke o podjeli imovine članu društva od 9. ožujka 2018., zbog izostanka prethodne suglasnosti nadležnog ministarstva (na navedeno rješenje je podnesen prigovor od strane predlagatelja o kojem do zaključenja glavne rasprave u ovome postupku nije odlučeno).

11. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u bitnom navodeći da se postupak likvidacije okončava nakon što su u potpunosti namireni svi vjerovnici koji su prijavili tražbine i to je pretpostavka za donošenje rješenja o zaključenju postupka likvidacije nad imovinom brisanog subjekta. Prvostupanjski sud stoga smatra da u ovome postupku nije ovlašten utvrđivati jesu li bile ispunjene pretpostavke za zaključenje postupka likvidacije u sklopu kojeg je donesena Odluka koju tužitelj pobija. Nadalje, sudska odluka kojom bi bio utvrđen ništetnim Ugovor o kupoprodaji od 22. veljače 2006. nije donesena, a tužitelj nije predložio nastavak postupka poslovni broj P-1145/2017, koji je u prekidu uslijed istovremenog otvaranja i zaključenja stečajnog postupka nad društvom VISUS d.o.o. Zagreb, a posljedično i brisanja tog društva iz sudskog registra. Prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 356. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15; dalje: ZV) ocijenio da je suglasnost posebna pretpostavka za uknjižbu prava vlasništva i predstavlja upravni akt, dok izostanak te suglasnosti ne čini ništetnim pravni temelj za stjecanje nekretnine (titulus). Zaključno, prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao ništetnost pravnog posla na koji se poziva, odnosno da nisu utvrđeni razlozi ništetnosti, uslijed čega je odbijen tužbeni zahtjev.

12. Suprotno tužiteljevom žalbenom navodu, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, međutim, dijelom je pogrešno primijenio materijalno pravo, ali je i pravilnom primjernom materijalnog prava trebalo donijeti jednaku odluku o tužbenom zahtjevu.

13. Nesporno je da je pravni prednik prvotuženika društvo WIGER NORDHEIM d.o.o., Zagreb sklopilo kupoprodajni ugovor s društvom Visus d.o.o., Zagreb predmet kojeg su nekretnine upisane u zk. ul. broj 3019, k.č.br. 2002/121, k.o. Hvar (E-12 i E-13). Na temelju kupoprodajnog ugovora društvo WIGER NORDHEIM d.o.o., Zagreb ishodilo je uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i korist glede predmetnih nekretnina. Nakon što je društvo WIGER NORDHEIM d.o.o., Zagreb brisano iz sudskog registra sukladno odredbi čl. 70. st. 3. Zakona o sudskom registru („Narodne novine“ broj: 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10 i 90/11) utvrđeno je da je to brisano društvo vlasnik nekretnina zbog čega je proveden postupak likvidacije nad imovinom brisanog društva WIGER NORDHEIM d.o.o., Zagreb poslovni broj R1-169/2015 u kojem je donesena Odluka o podjeli imovine članu društva od 9. ožujka 2018., dok je rješenjem poslovni broj R1-169/2015 od 16. studenog 2018. zaključen postupak likvidacije nad imovinom brisanog društva WIGER NORDHEIM d.o.o., Zagreb. Odluku o podjeli imovine članu društva od 9. ožujka 2018. (listovi 7. - 9. spisa) donio je likvidator Jure Marušić, u njoj su iznesena utvrđenja vezano za postupak likvidacije, objavu oglasa i namirenje vjerovnika, te je određeno da se na Nordheim Mortena i Nordheim Ninu Charlotte Wige, kao osnivače društva WIGER NORDHEIM d.o.o. Zagreb, prenosi imovina, i to posebni dijelovi nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Hvar označene kao kč.br. 2002/121 upisane u zk. ul. br. 3019 k.o. Hvar, E-12 i E-13. Ujedno, Odluka sadrži i tabularnu izjavu (čl. 5. Odluke).

14. Tužitelj čini zavisnim utvrđenje ništetnim Odluke o podjeli imovine članu društva od 9. ožujka 2018., od parničnog postupka koji se vodi radi utvrđenja ništetnim kupoprodajnog ugovora sklopljenog između društva Visus d.o.o. i društva WIGER NORDHEIM d.o.o. Na temelju tog ugovora društvo WIGER NORDHEIM d.o.o., Zagreb uknjiženo je kao vlasnik predmetnih nekretnina. Međutim, predmetni parnični postupak je u prekidu te nije donesena presuda kojom bi taj ugovor bio utvrđen ništetnim. S druge strane, tužitelj u ovom postupku nije iznio tvrdnje zbog kojih smatra da je taj ugovor ništetan. Slijedom navedenog, tužiteljeve tvrdnje o vođenju parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora nemaju utjecaj na Odluku o podjeli imovine članu društva od 9. ožujka 2018., a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

15. Osnovne tvrdnje na kojima tužitelj temelji razloge ništetnosti Odluke o podjeli imovine članu društva od 9. ožujka 2018., svode se na činjenicu da su Odlukom nekretnine dodijeljene članovima brisanog društva koji su stranci, odnosno državljani Kraljevine Norveške, pri čemu ne postoji suglasnost ministra pravosuđa, zbog čega je Odluka o podjeli imovine članu društva kao titulus stjecanja prava vlasništva ništetna sukladno odredbi čl. 357. st. 1. ZV-a.

16. Prema odredbi čl. 356. st. 2. ZV-a strane fizičke i pravne osobe mogu ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar nadležan za poslove pravosuđa Republike Hrvatske. Suglasnost iz stavka 2. toga članka je upravni akt (st. 3.). Odredbom čl. 357. st. 1. ZV-a je propisano ako je za stjecanje prava vlasništva nekretnine potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa Republike Hrvatske, pravni posao kojemu je cilj stjecanje toga prava vlasništva ništetan je bez suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

17. Slijedom navedenog, stranci mogu stjecati pravo vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj ukoliko su državljani i pravne osobe država s kojima postoji uzajamnost za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u Republici Hrvatskoj i to uz prethodnu suglasnost Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske. Drugim riječima, pretpostavka uzajamnosti nalaže da se vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske može steći ako suglasnost da ministar nadležan za poslove pravosuđa. Pravni posao kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva stranih osoba na nekretninama u Republici Hrvatskoj ništetan je bez suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

18. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa upravni akt kako je to izričito propisano Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Pritom je pogrešno ocijenio da je postojanje suglasnosti pretpostavka uknjižbe i da izostanak suglasnosti ne čini ništetnim pravni temelj za stjecanje prava vlasništva budući da je izričitom zakonskom odredbom propisano ako je za stjecanje prava vlasništva nekretnine potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa Republike Hrvatske, pravni posao kojemu je cilj stjecanje toga prava vlasništva ništetan je bez suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa (odredba čl. 357. st. 1. ZV-a).

19. Neovisno od navedenog, u konkretnom slučaju je potrebno utvrditi pretpostavke stjecanja prava vlasništva nekretnina državljana Kraljevine Norveške. Na službenim, javno dostupnim web stranicama Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske objavljena je Informacija o uzajamnosti u stjecanju prava vlasništva nekretnina između Republike Hrvatske i država izvan Europske unije, Republike Island, Kneževine Lihtenštajn, Kraljevine Norveške te Švicarske Konfederacije, pri čemu je istaknuto da državljanin ili pravna osoba iz država članica Europske unije te Republike Island, Kneževine Lihtenštajn i Kraljevine Norveške pravo vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj stječe pod pretpostavkama koje vrijede za stjecanje prava vlasništva za državljane Republike Hrvatske i pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, izuzev nekretnina u izuzetim područjima - poljoprivredno zemljište određeno posebnim zakonom, te tada za stjecanje prava vlasništva nije potrebna suglasnost ministra pravosuđa i uprave.

20. Slijedom navedenog, postojanje suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa Republike Hrvatske nije potrebna kada je riječ o državljanima Kraljevine Norveške, slijedom čega su neosnovane tužiteljeve tvrdnje o ništetnosti Odluke o podjeli imovine članu društva od 9. ožujka 2018. zbog nepostojanja suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa u smislu odredbe čl. 357. st. 1 ZV-a.

21. Što se tiče tužiteljevih tvrdnji kojima upire na određene nepravilnosti u postupku likvidacije, odnosno da se likvidator prilikom provođenja postupka likvidacije nije držao temeljnih načela likvidacijskog postupka, ističe se da nemaju utjecaja na pravilnost Odluke o podjeli imovine članu društva od 9. ožujka 2018. Postupak nad likvidacijskom imovinom okončava se donošenjem rješenja o zaključenju postupka likvidacije nad imovinom brisanog subjekta upisa, koje rješenje je u konkretnom slučaju i doneseno čime je postupak pravomoćno okončan. S tim u vezi, ističe se da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u ovome postupku nije ovlašten utvrđivati jesu li bile ispunjene pretpostavke za zaključenje postupka likvidacije u sklopu kojeg je donesena i Odluka o podjeli imovine članu društva od 9. ožujka 2018. Ukoliko tužitelj smatra da mu je postupanjem likvidatora nastala šteta, tada ima na raspolaganju drugi pravni put zaštite kroz institut odgovornosti za štetu.

22. Nadalje, pregledom Odluke o podjeli imovine članu društva od 9. ožujka 2018. proizlazi da ona ne sadrži ni jednu odredbu koja bi bila protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (odredba čl. 322. ZOO-a). Slijedom navedenog, predmetna Odluka o podjeli imovine članu društva od 9. ožujka 2018. je pravno valjana, uslijed čega je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti te Odluke u cijelosti neosnovan.

23. Što se tiče tužbenog zahtjeva u dijelu kojim se traži uspostava zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe upisa za korist drugotuženika i trećetuženika, ističe se da je i u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da u tom dijelu tužbeni zahtjev predstavlja brisovnu tužbu u smislu odredbe čl. 168. ZV-a u vezi s odredbom čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22 i 155/23; dalje: ZZK) prema kojoj je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten, radi zaštite toga svoga prava, zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Brisovna se tužba podnosi protiv osobe u čiju korist je provedena nevaljana ili neistinita uknjižba. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju ne postoji uknjižba koja vrijeđa tužitelja kao nositelja knjižnih prava niti je pak izvršena bilo kakva uknjižba koja bi bila nevaljana, pa tužitelj nije aktivno legitimiran za traženje pravne zaštite takvog sadržaja.

24. Slijedom navedenog, imajući u vidu da tužitelj nije dokazao razloge ništetnosti predmetne Odluke, niti je u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, nije osnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti te Odluke te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa za korist drugotuženika i trećetuženika.

25. Što se tiče drugotuženikove i trećetuženikove žalbe na točku III. izreke ovaj sud nalazi da je djelomično osnovana. Naime, točan je žalbeni navod da se na ročištu održanom 23. veljače 2022. raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi, pa je stoga potrebno tuženicima dosuditi trošak zastupanja na tom ročištu prema Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa) u vezi s Tbr. 36. Tarife, odnosno u iznosu od 6.174,13 EUR (46.519,00 kn), uvećano za PDV, iznos od ukupno 7.717,67 EUR (58.148,75 kn). S obzirom na to da je prvostupanjski sud na ime tog troška tuženicima dosudio iznos od 91,25 EUR (687,50 kn), to je ovaj sud dosudio tuženicima razliku od 7.626,42 EUR.

26. S obzirom da su tuženici uspjeli u žalbenom postupku, to im je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a potrebno priznati trošak žalbenog postupka. Tuženici imaju pravo na naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 73,00 EUR, uvećano za PDV, iznos od ukupno 91,25 EUR, prema Tbr. 10. t. 5. u vezi s Tbr. 36. Tarife. Tuženicima nije priznat trošak sudske pristojbe jer u tom dijelu nisu postavili određen zahtjev u smislu odredbe čl. 164. st. 1. ZPP-a. Za preostali zatraženi trošak u iznosu od 319,36 EUR, zahtjev tuženika je bilo potrebno odbiti.

27. Slijedom svega navedenog, primjenom odredaba iz čl. 368. st. 2. ZPP-a i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 26. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Marina Veljak

Broj zapisa: 9-30865-fb384

Kontrolni broj: 0b0a2-7a15f-a187b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Marina Veljak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.